Već odavno na društvnim mrežamakruži obavjest da ARIA Centar u Sarajevu dozvoljava svojim komitentima prodaju alkohola i svinjskog mesa u svom prostoru. Malo ko se od Sarajlija, pak sjeća i zna da je BBI Centar preimenovao ime i da je konačni većinski vlasnik ovog centra danas firma u vlasništvu najbogatijeg Bošnjaka, Senada Džambića, Bingo.
‘Bibiaizacija’ Sarajeva
Da podsjetimo, BBI Centar je sagrađen na mjestu nekadašnje robne kuće ‘Sarajka’. Kad je otvoren, 6. aprila 2009. godine, sarajevski opozicioni mediji tadašnjem bošnjačkom režimu, kojeg su tvorili SDA i jedna frakcija u Islamskoj zajedinici, spočitavali su da želi islamizaciju grada, nazvavši to „bibiaizacijom’ jer je u njemu bilo dozvoljeno prodavati samo ‘halal’ proizvode.
Kao što je poznato BBI Centra je bio jedan od četiri segmenta biznisa iza kojeg je stajao kapital iz islamskih zemalja. Prvo je registrirana BBI banka, potom izgrađen BBI Centar, potom je u aranžmanu BBI banke oformljen Sarajevo business Forum (SBF), potom je na posljednji sprat BBI Centra useljena katarska televizija AL Jazeera Balkans.
BBI Banka je nastala ulogom osnivačkog kapitala Islamske razvojne banke (IsDB – Islamic Development Bank) iz Saudijske Arabije. Al Jazeera Balkan je bila franšiza turske ispostave katarske televizija Al Jazeere iz Dohe.
Inicijator ovih projekta je bio Hasan Čengić. S obzirom da je tokom rata ostvario mnoge kontakte sa vladama islamskih zemalja u vrijeme rata, prikupljajući finansijsku pomoć Bosanskim Muslimanima, nije mu bili teško nastaviti djelovati u tom smjeru i u miru. On je bio započeo izgradnju kargo aerodroma kod Visokog, ali je projekat stopiran i storniran. Kao investitor aerodroma trebala je biti vlada Malazije.
Ključni čovjek preko kojeg je prikupljan novac za pomoć Bosanskim Muslimanima u islamskom svijetu bio je Suadanac Fatih Hasenein. On je u tu svrhu organizirao nevladinu organizaciju TWRA preko koje je distribuiran dio tih sredstva.
Nakon rata Fatih je bio registrirao banku ‘Kristal’ koju nije supio razviti. Navodno je Bakir Izetbegović odbio biti član upravnog odbora ove banke.
Također je ima ragistriranu građevinsku firmu sa sjedištemna Dolac Malti. Imao je ambiciju graditi veliko fabriku za preradu mesnih proizvoda. Primarno meso za preradu bilo bi od doniranih kurbana i tako prerađeno najviše u konzerve bilo distribuiran u zemlje trećeg svijeta.
Nakon što je Hasanein dospio na crnu američku listu, te protiv njega bila podignuta optužnica zbog sumnje za saradnju i pomoć nekim radiklanim islamističkim organizacijama, sve su njegove firme i humanitarne organizacije ugašene.
Zanimljivo je da je njegovu građevinsku firmu kupio Turčin, bošnjačkog porijekla. On je bio gradonačelnik istabulske općine Silivri, gdje je Alija Izetbegović imao običaj provoditi ljetni odmor na Crnom moru.
U Zgradi koju je sagradio ovaj biznismen, tik uz raskrsnicu pored Alipašine džamije, stan je kupio Zlatko Lagumdžija.
Za pretpostaviti je da je Čengić po preporuci Haseneina kontaktirao Muhameda Alija, tadašnjeg direktora Islamske banke za razvoj u Džedi, te da mu je ovaj uvjetovao odobranje osnivačkog uloga za BBI banku saglasnošću od Alije Izetbegovića. Baš tada su odnosi Izetbegovića i Čengića bili vrlo loši zbog njegove smjene sa mjesta zamjenika ministra odbrane. Njegovu smjenu su uvjetovali Amerikanci koji su ga stavili i na crnu listu.
Dok je bio na toj fukciji Čengić je bio pokrenuo izdavanje knjižica pripadnicima Armije BiH. Pokriće da svaki borac dobije 2 000 KM bila je donacija kralja Bruneja koja je izbosila 4 milijarde dolara. Međutim, izgleda da je taj novac raspodjeljen između općina. Pošto se sumnjalo u realizaciju tog novca bila je oformljena parlamentarna komisija. Nikad nikakvi razultati nalaza te komisije nisu obznanjeni.
Postoje nekoliko živih svjedoka pred kojima je Čengić odbio predati izvještaj Aliji Izetbegoviću o mnogobrojnim donacijama. Zbog toga mu je ljutito pristao dati saglasnost za osnovački ulog BBI banke. „Evo, dat ću ti potpis, ali da znaš da je posljednji put,“ navodno mu je rekao Izetbegović.
SDA-ov lažni Valter
Tako je osnovana BBI banka.
Za gradnju BBI Centra zasluge pripadaju Bakiru Izetbegoviću koji je u to vrijeme bio dirketor Zavoda za izgradnju grada. On je preko tadašnjeg premijera Vlade KSA posredovao privatizaciju robne kuće ‘Sarajka’. Navodno je kupljena za 14 miliona KM, iako su postojale ranije ponude nekih stranih kupaca u iznosu od 24 miliona. Ponude su dostavljene u vrijeme kad je Beriz Belkić vodio kantonalnu Vladu.
Bakir Izetbegović je bio nadzorni organ za izgradnju BBI Centra, što uredno stoji u njegovoj biografiji. Međutim, nigdje nije navedeno da je za svoj posao dobio honorar u iznosu od 70. 000 KM.
Posljednji sprat na BBI Centru bio je rezerviran za Aljezeeru Balkan. Zanimljivo je da je frenkvenciju za ovu televiziju Al Jazeera kupila od tadašnje NTV 99, čiji je vlasnik bio Adil Kulenović. Vrlo složenu pravnu proceduru otkupa frenkvencije i rješavanja velikih dugova ove televizije prema Vladi KSA, vodila je advokatica Edina Rešidović. Ona je bila javna tužiteljica grupi muslimanskih intelektualaca koji su oduđeni ‘83. godine, među kojima je bio i Čengić.
Preostalo je bilo još etablirati Sarajevo Business Forum (SBF) kao međunarodnu konferenciju o poslovanju i investicijama, da bi četiri koncetrična kruga islamskog kapitala i moći u bosnaskoj metropoli bila zatvorena.
Da bi priča izgledala što patriotskije otvaranje BBI Centra, kao i vrijeme SBF-a poklapalo se sa danom oslobođenja Sarajeva u Drugom sv. ratu (6.april). Prvi direktor BBI banke i SBF-a Amer Bukvić je sebe vidio kao novog Valtera, kultnog partizanskog heroja grada. Ko je čovjek koji je sebe javno smio usporediti sa Valterom?!
On je bio jedan od vođa Muslimanskog omladinskog saveza (MOS), podmlatka Stranke demokratske akcije (SDA). U vrijeme okupacije Sarajeva uspio je napustiti grad i upisati se na fakultet u Maleziji. Njemu, kao još dvadesetak studenata iz BiH, Čengić osigurao stipendije. Po svršetku rata Bukvić se vraća u Sarajevo i prvi posao koji je dobio bila je direktorska funkcija u BBI banci.
Njega je na tu funkciju postavio Husein Živalj, bivši zamjenik ministra vanjskih poslova, koji po isteku tog mandata bio dobio posao u Islamskoj banci u Džedi.
Isto tako je po nepotističkoj liniji postavio svoga brata, Seju, za direktora BBI Centra. Živalj je također pripadao tzv.zatvoreničkoj grupi u SDA, koji su skupa sa Alijom Izetbegovićem bili osuđeni na zatvorske kazne. Posebno je bio blizak sa Čengićem. Njih dvojica i jesu glavni akteri ove priče, ali nikako nisu jedini. U njoj su učestvovali jednako i skupa sa njima Haris Silajdžića i Mustafa Cerić, kao i mnoge druge bošnjačke glavešine.
Danas, nakon više od petnaestak godina ova priča se raspršila kao ‘mjehur od sapunice’. Ugasila se Al Jazeera Balkans, prodat je BBI Centar, Bukvić nije više direktor BBI banke i SBF-a. Tako da se priče o stotinu milijardi dolara i o 600 hiljada radnih mjesta, štoje sve novi Valter Bukvić obećavao nakon svršetkaSBF-a, već zaboravljena. Ako je nekad neko bude i istraživao uvjerit će se da je to bila jedan od najvećih bošnjačkih poratnih laži i obmana.
Njeni su scenaristi, Hasan Čengić i Fatih Hasenein, umrli. Ostali akteri su vremešni starci. Samo je Bukvić profitirao i obogatio se u ovoj priči. On gradi svoj neboder na mjestu gdje je obečavao da će graditi sarajevski Menhetn.
Ni ovu priču ne bi vrijedilo ponavljati da se ne radi o paraboli postkomunističke politike koju je kreirala SDA. Pošto je ova stranka nastala i sebe predstvalja kao ‘stranka muslimanskog povijesnog kruga’ i ima imidž islamističke stranke, te pošto je kao takva trebala afirmirati islamske vrijednosti, pa stoga velika većina vjernika glasa za nju, ovakve priče daju odgovor da li je to samo još jedna velika, možda i najveća obmana Bosanskih Muslimana.
Jer na mjestu gdje je sagrađen BBI Centar bila je jedan od četrdesetak porušenih sarajevskih džamija. Bilo je vrlo autoritativnih ljudi, poput hafiza Halid ef. Hadžimulića, koji su Bakiru Izetbegović i Huseinu Živalju sugerirali da na temeljima srušene džamije ne grade tržni centar, jer da je takav biznis uklet. Osim što su se obistinila takva vjerovanja, danas i da hoće, ni Izetbegović, ni Živalj ne mogu spriječiti da se na mjestu džamije prodaju haram artikli, poput alkohola i svinjskog mesa. U tome je poenta ove jezivo opominjuće priče!
(TBT, Istraživački tim)
