Francuski istraživač Thierry Meyssan, kojeg su SAD i Izrael zbog njegovih otkrića označili metom, godinama je razotkrivao što se doista zbilo 11. rujna. Njegova ključna tvrdnja, objavljena u transkriptu, glasi: dogodila se smjena vlasti pod okriljem kaosa. U 10:30 sati, potpredsjednik i ministar obrane preuzeli su ovlasti aktiviravši protokol kontinuiteta vlasti koji je Eisenhower uspostavio za slučaj nuklearnog uništenja Washingtona. Dok su zakonodavci pod oružanom pratnjom odvođeni u bunker udaljen 40 kilometara, legitimni predsjednik bio je odsutan – a strani vođa preuzeo je komunikacijski vakuum.
Meyssanova forenzička analiza urušava narativ o vanjskom terorističkom napadu. Svjedoci pada na Pentagon prva su dva dana kategorički tvrdili da ondje nije bilo aviona; trećeg dana, pod medijskim pritiskom, isti su ljudi promijenili iskaz za 180 stepeni. Vatrogasci su na konferenciji za novinare poricali postojanje olupine, a zatim su, kao po naredbi, počeli opisivati dijelove letjelice koje nitko nije dokumentirao. Meyssan to naziva udžbeničkim primjerom stvaranja lažnog sjećanja na masovnoj razini.
Meyssanovo istraživanje ruši i fizičke zakone kojima se katastrofa pokušala objasniti. Tornjevi Svjetskog trgovačkog centra nisu se srušili pod udarom aviona – eksplodirali su iznutra u kontroliranoj demoliciji koja je cijele zgrade pretvorila u finu prašinu. To nije karakteristika udara, već potpis profesionalnog rušenja. Usporene snimke koje je finansirao američki milijarder jasno pokazuju bočne eksplozije koje izbacuju materijal daleko od jezgre, nemoguće bez prethodno postavljenih eksplozivnih naboja. Zgrade ne padaju slobodnim padom u vlastitu sjenu ako im konstrukcija pruža otpor – osim ako taj otpor nije unaprijed uklonjen.
Dokumenti i svjedočanstva otkrivaju sablasnu koreografiju koja je prethodila napadu. Direktori svih velikih kompanija na gornjim katovima tornjeva bili su večer prije na humanitarnoj gala večeri na vojnoj bazi pod pokroviteljstvom Warrena Buffetta. Zbog kasnog povratka, svojim su zaposlenicima dali slobodan dan – baš na dan kada su avioni udarili u njihove prazne urede. Predsjednik George Bush, nakon što je napustio školu u kojoj je čitao djeci, nije se vratio u Washington, već je odletio na tu istu vojnu bazu gdje su se nalazili spašeni direktori. Meyssan postavlja pitanje koje službene komisije nikada nisu postavile: kako je moguće da su svi koji su trebali biti mrtvi bili unaprijed izmješteni na sigurno?
Sudbina Thierryja Meyssana nakon objave knjige “Nevjerovatna obmana” neraskidivo je vezana uz 11. septembar. Knjiga je prodana u milionima primjeraka, ali autor nikada nije vidio novac od tih prodaja. Pentagon i Izrael donijeli su odluku o njegovoj likvidaciji, posao podugovoren Mossadu. Francuski predsjednik Jacques Chirac osobno je nazvao Ariela Sharona upozorivši ga da nema pravo dirati francuskog državljanina. Sharon je odgovorio da zabrana vrijedi samo na teritoriju Francuske, ne i u ostatku Evrope. Meyssan je tada stavljen pod izravnu zaštitu francuske države, a njegov izvor iz vrha sigurnosnih službi organizirao je sastanak sa šefovima stranih obavještajnih postaja na kojem je jasno poručeno da je nedodirljiv.
Uslijedila je medijska blokada brutalna koliko i prikrivena. Francusko regulatorno tijelo za audiovizualne medije poslalo je svim televizijskim i radijskim stanicama službenu zabranu gostovanja Meyssana uz obrazloženje da bi narušio istinitost informiranja. Predsjednik tog tijela bio je član uprave mirovinskog fonda čiji su glavni dioničari obitelj Bush i obitelj bin Laden. Ta poslovna povezanost dviju obitelji koje su medijski predstavljene kao smrtni neprijatelji samo je vrh sante leda koju je Meyssan otkrio – uključujući i činjenicu da je Osamu bin Ladena iz vlastite obitelji izbacila upravo kako bi postao agent CIA-e zadužen za borbu protiv komunista u Afganistanu.
Slučaj 11. septembra otvorio je Meyssanu vrata geopolitičke analize koja nikada nije pristajala na službene narative. U kasnijim radovima mapira isti obrazac imperijalne manipulacije u Libanu, Siriji i Iranu – zapadne sile koriste terorizam kao izgovor za razbijanje suverenih država. Njegovo iskustvo iz Sirije, gdje je deset godina živio pod zaštitom tamošnje vlade nakon što mu je Sarkozyjeva administracija ukinula sigurnost, otkriva jezivu istinu o nastanku revolucija. Ljudi koji su jednog dana klicali predsjedniku Assadu, već sljedećeg su ga izviždali – ne zato što su promijenili mišljenje, već zato što su vjerovali onome što im je rečeno da vide na Al Jazeeri, a ne onome što su vidjeli ispred svojih prozora.
Današnji šef sirijske države nije ni revolucionar ni osloboditelj, već bivši drugi čovjek ISIL-a kojeg su na vlast postavili turska vojska i britanski obavještajci. Njegova prva konferencija za novinare u džamiji u Damasku bila je doslovna kopija one koju je kalif ISIL-a održao u Mosulu – oko njega su stajali članovi britanskog komunikacijskog kabineta koji su vodili kampanju. Direktor tog kabineta bio je šef kabineta Tonyja Blaira, što za Meyssana predstavlja konačan dokaz da terorizam nije spontani izraz vjerskog fanatizma, već pomno režirana predstava velikih sila koja služi opravdavanju vojne agresije.
Ključ Meyssanovog rada leži u sposobnosti da poveže naizgled nepovezane događaje u jedinstven obrazac imperijalne dominacije. Napad na Irak, uništenje Libije, razbijanje Sirije i višedesetljetni embargo protiv Irana nisu izolirani incidenti – faze su istog plana koji je Wikileaks kasnije potvrdio objavom stotina hiljada dokumenata. Pojedinačni dokumenti sami po sebi nemaju veliku težinu, ali njihova gomila stvara neoboriv dokaz da su zločini koje su Sjedinjene Države počinile na Bliskom istoku bili sustavno planirani, a ne rezultat pojedinačnih ekscesa ili pogrešaka u lancu zapovijedanja.
Kada se vratimo na ono jutro i Sharonovo obraćanje američkom narodu, postaje jasno: radilo se o pažljivo isplaniranoj operaciji u kojoj je svatko imao ulogu. Dok su članovi Kongresa bili zatvoreni u bunker pod izgovorom zaštite, predsjednik nedostupan, a potpredsjednik Cheney preuzimao konce vlasti – Izrael je već imao spremno rješenje za ono što će uslijediti. Ratovi u Afganistanu i Iraku nisu bili odgovor na 11. septembar, već unaprijed pripremljeni, s trupama raspoređenim na terenu i pregovorima vođenim sedmicama prije nego što su zrakoplovi uopće poletjeli. Meyssan nas suočava s neugodnom istinom: svi smo bili žrtve najveće obmane u modernoj povijesti, a njeni arhitekti i dalje odlučuju o sudbini svijeta.
(TBT)
