Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
On leži u donjem vešu, gotovo nag, na stomaku. Oči su mu pokrivene krpom. Lice mu je pritisnuto uz vojnički krevet na koji su ga otmičari smjestili. Ruke su mu iza leđa, čvrsto i bolno vezane plastičnim vezicama. Torzo mu je za krevet pričvršćen kablovima. Na nozi ima dvije crvene masnice.
Do ove tačke, riječ je o rutinskom prizoru pritvorenog Palestinca, ali ovog puta zlostavljanje uključuje i originalan rekvizit: drvenu motku čiji je vrh iz nejasnih razloga obložen željezom. Vezana je duž njegovog tijela i podsjeća na afričko koplje. Može se pretpostaviti da joj je svrha spriječiti žrtvu da se savije, pa čak i na trenutak.
Na momenat sam pomislio da je riječ o umjetničkoj protestnoj instalaciji, možda o fotografiji generisanoj vještačkom inteligencijom koja odražava očaj pred svim užasima u Gazi. Ali nije bila. IDF je saopštio da je „predmetni incident lociran“, da se „istraga vodi na komandnom nivou“ i da će se „prema umiješanima postupiti u skladu s rezultatima istrage“.
Nema potrebe trošiti riječi na to kako se očekuje da će se „postupiti“. U stvarno dobrom scenariju, vojnici zlostavljači bili bi suspendovani sa dužnosti na dva sata. To je, naposljetku, ta „značajna služba“ u Gazi o kojoj su sanjali.
Bilo je i užasnijih fotografija od ove, ali nisu bile užasne na ovaj način. Na njoj nema krvi, nema odvojenih udova, prividno nema nasilja niti razmrskanih tijela. Čovjek je vezan za motku. Ne znamo ko je taj čovjek.
Izraelski mediji već su požurili da ga etiketiraju kao teroristu, kako etiketiraju i svakog Palestinca u Gazi, nemajući pritom pojma ko je on i šta je. Ali njegov identitet i grijesi, ako ih je uopšte bilo, potpuno su irelevantni. Niko ne zaslužuje takvo zlostavljanje. Takođe nemamo pojma koliko je dugo tamo ležao. Sat? Mjesec? Ono što je važno jeste šta je prolazilo kroz glave tamošnjih vojnika.
Šta natjera mladog Izraelca, nekoga ko služi u borbenoj jedinici, da muči čovjeka vezujući ga za motku? Da li im je na neki način naudio? Na koncu, on je njihovih godina. Jesu li razmišljali o njegovom životu ili snovima? O njegovoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Da li je on za njih uopšte ljudsko biće ili je sumnjivi objekat?
Očigledno je da se ne samo ne stide onoga što rade. Dovoljno su ponosni na to da prave fotografije i objavljuju ih na društvenim mrežama. Pogledajte nas. Mi smo narodni heroji.
Oni znaju da su trenutni heroji Izraela. A odakle im motka? Možda je to ista ona koju su koristili oni slavljeni „borci“ jedinice Force 100 iz Sde Teimana, žrtve „krvave klevete“ novinara Kanala 12 Guya Pelega?
Kako je to onda izvedeno? Da li je neko donio motku, drugi se pobrinuo da joj vrh obloži željezom, dok je treći predložio: Hajde da ga vežemo za motku. To će biti sjajno za objaviti na mreži. I neki od njih su to sproveli u djelo.
Čvrsto su vezali svoju bespomoćnu žrtvu, pakujući ga onako kako se pakuje paket sa Amazona, a zatim su dodali motku kao ukras. Vjerovatno ih je to nasmijalo do suza. Možda su to podijelili na FaceTime-u sa svojim djevojkama. One bi to voljele. Možda i roditeljima, da vide koliko su patriotski nastrojeni i hrabri.
Šta će žrtva nositi sa sobom do kraja života? Hoće li o tome jednog dana pričati svojoj djeci i unucima? Hoće li preživjeti logor za mučenje u koji je otet, zajedno sa desetinama hiljada drugih ljudskih bića, od kojih su mnogi nevini, a svi utamničeni bez suđenja?
Čežnja za drugom erom: Tim CBS News-a, predvođen legendarnim Bobom Simonom i izraelskim fotografom Mosheom Alpertom, 26. februara 1988. godine fotografisao je četvoricu vojnika IDF-a kako kamenom tuku dvojicu mladih Palestinaca, lomeći im ruke na stjenovitom brdu blizu Nablusa. Fotografisani su sa udaljenosti od 300 metara (1.000 stopa) i to je izazvalo međunarodno ogorčenje.
Nije važan svijet – Izrael je bio u previranju. Možete li vjerovati? Prošlo je skoro 40 godina. Hiljadu mrtvih beba u Gazi nije izazvalo isti bijes kao lomljenje kostiju na golom brdu kod Nablusa.
Fotografija čovjeka vezanog za motku ovdje nije izazvala gotovo nikakvu reakciju. I to je kratka verzija Historije očaja.
Čeznem za drugom erom, za 1988. godinom i reakcijom u Izraelu kada je tim CBS News-a fotografisao četvoricu vojnika IDF-a kako tuku dvojicu mladih Palestinaca.
(TBT, Haaretz)
