Edi Rama je usred najveće političke krize otkad je preuzeo vlast u Albaniji: istodobno ga napada opozicija, dio javnosti, ekološke organizacije, profesori prava i kulturna scena jer je njegova vlada odobrila projekt kojim obitelj Trump na otoku Sazan planira graditi luksuzni resort, pa je cijela priča u regionalnim i domaćim medijima već prozvana najvećom aferom albanskog premijera koji je sve donedavno osvajao simpatije po svijetu, a danas je na stupu srama jer prodaje obitelji Trump ono najvrjednije što Albanija ima. Atmosfera je takva da se u političkim krugovima otvoreno spekulira može li jedan turistički projekt – ako stvari eskaliraju – srušiti čitavu vladu u zemlji kandidatkinji za članstvo u EU.
Sazan nije bilo kakav komad zemlje uz albansku obalu. Riječ je o bivšem vojnom otoku na ulazu u Jadran, strateški pozicioniranom nasuprot Valone, s bogatom poviješću i zaštićenim prirodnim okruženjem. Dugo je bio zatvorena zona, a tek posljednjih godina polako se otvara javnosti kao dio šire priče o valorizaciji albanske obale, istodobno zadržavajući status ekološki osjetljivog područja koje je domaća struka isticala kao potencijalni nacionalni park, piše Slobodna Dalmacija.
Dolazak obitelji Trump u tu priču u hodu je promijenio narativ: Sazan je u lokalnim medijima prozvan “Trumpovim otokom”, a projekt se prestao promatrati samo kroz prizmu turizma i investicija, nego i kao test odnosa između politike, kapitala i javnog interesa. Za mnoge Albance Sazan je postao simbol pitanja: tko zapravo odlučuje o njihovoj obali – građani, institucije ili globalne političke biznis elite koje se pojavljuju s takujinom u kojemu su milijarde.
Edi Rama: harizmatični reformist ili arhitekta zarobljene države?
Edi Rama rođen je 1964. u Tirani, u obitelji intelektualaca; studirao je umjetnost i bio prepoznat kao slikarski talent, a paralelno je igrao košarku za Partizan iz Tirane, što mu je pomoglo izgraditi imidž nekonvencionalnog političara. U vlast je ušao kao ministar kulture, poznat po kampanjama bojenja fasada i “osvjetljavanja” sive socijalističke Tirane, a kasnije postaje gradonačelnik glavnoga grada, gdje se profilira kao čovjek velikih urbanističkih zahvata.
Od 2013. je premijer i lider Socijalističke partije, kroz više izbornih ciklusa učvrstio je svoju poziciju i stvorio dojam da je njegova vlast teško ugroziva, pogotovo nakon što je Albanija napredovala prema EU-u i konsolidirala članstvo u NATO-u. Međutim, paralelno raste kritika: opozicija i dio civilnog društva ga optužuju da centralizira moć, da javne politike kroji u uskom krugu povjerljivih suradnika i investitora, te da klijentelizam i korupcijski skandali postaju neizbježni nusprodukt njegova modela vladanja.
Rama se gradi kao “modernizator” države: forsira velike projekte, novu infrastrukturu, preoblikovanje obale i urbanih cjelina, promovira viziju Albanije kao atraktivne destinacije za globalni kapital i turiste više platežne moći. Kritičari, međutim, tvrde da takav pristup zanemaruje socijalnu pravdu, lokalne zajednice i načelo da javni resursi nisu samo ekonomska valuta, nego i kulturna i prirodna baština.
Protestii: eksplozija nezadovoljstva na ulicama
Otkrivanje detalja projekta na Sazanu doslovno je preplavilo ulice Tirane. Procjene govore o desecima hiljada, pa i oko 200 hiljada protestenata koji su se u vrhuncu krize okupili u glavnom gradu tražeći zaustavljanje investicije i odgovornost vlade. Skenderbegov trg, središnji politički i povijesni prostor, pretvoren je u pozornicu gdje se miješaju ekološki slogani, antikorupcijski zahtjevi i direktni pozivi na Raminu ostavku.
Demonstranti su nosili transparente “Nismo na prodaju”, “Obala je naša”, “Trumpov otok – naš sram” i “Ne betonu, da prirodi”, nastojeći pokazati da odbacuju ideju da se zaštićeni prostor zauvijek pretvori u ekskluzivni resort zatvoren za obične građane. Studentske organizacije i profesori s fakulteta prava, političkih znanosti i biologije pridružili su se protestima, upozoravajući da se ugovori potpisuju mimo ozbiljnog javnog savjetovanja i da bi se okolišna ekspertiza mogla svjesno “peglati” kako bi projekt prošao.
Ovo nije izoliran izljev bijesa: u Albaniji su već mjesecima učestali protesti zbog korupcijskih afera, percepcije zarobljenih institucija i nejednakosti, a Sazan je samo dao emotivnu sliku – ograđeni otok s bodljikavom žicom – koja je svemu dala jasnu metaforu. Mnogi analitičari ističu da su upravo slike ograđene obale i vidljiva militarizacija prostora oko budućeg resorta u javnosti doživljene kao “prelazak crvene linije”.
Projekat: što se točno želi graditi na “Trumpovom otoku”?
Prema dosad objavljenim informacijama, plan je da obitelj Trump, preko investicijskog projekta koji vode Jared Kushner i Ivanka Trump, razvije na Sazanu luksuzni turistički kompleks u vrijednosti od najmanje 1,6 milijardi dolara, a u nekim projekcijama spominje se i cifra od 4,6 milijardi dolara. Kompleks bi uključivao luksuzni hotel, privatne vile, marinu, ekskluzivne klubove, wellness sadržaje, prateću infrastrukturu i zaštićene zone za VIP klijentelu, čime bi otok praktički bio pretvoren u poluzatvoreni privatni prostor. Dakle, samo elita, a obični građani – out!
Albanska vlada projekat opisuje kao priliku stoljeća: kroz narativ o novim radnim mjestima, rastu BDP-a, pozicioniranju zemlje na globalnoj karti luksuznog turizma, te jačanju geopolitičkih veza s Washingtonom. Rama i njegovi saradnici ističu da Albanija – kao relativno “kasni” igrač u Jadranu i Mediteranu – mora iskoristiti ovakve megainvesticije kako bi “preskočila nekoliko stepenica” u poslovnom i turističkom razvoju.
No ekonomski argumenti dolaze u paketu s ozbiljnim pitanjima: šta tačno stoji u koncesijskim ugovorima, koliko godina privatni partner dobiva ekskluzivno pravo na korištenje otoka, kakva je podjela prihoda između države i investitora, te koliko su stvarne ekonomske koristi u odnosu na ekološke i društvene troškove. Ovi dokumenti zasad nisu u potpunosti transparentni, što dodatno potiče sumnje.
Trenutni status: ‘pauza pod pritiskom‘
Formalno, vlada nije odustala od projekta. Procedura ide dalje: rade se studije, priprema se dokumentacija, dio terena je ograđen i osiguranje je pojačano. No Ramina ekipa je prisiljena usporiti – politički pritisak, istraga specijalnog tužilaštva za borbu protiv korupcije i intenzivna medijska pažnja stvorili su okruženje u kojem svaka iduća odluka ima potencijalne posljedice za opstanak vlade. Specijalno tužiteljstvo provjerava kako je projekt dodijeljen, pod kojim uvjetima i je li u procesu bilo zlouporaba položaja, pogodovanja ili kršenja procedura javne nabave i koncesija. U politološkim analizama pojavio se i motiv “institucionalnog testa”: ako tijela kaznenog progona u ovakvom slučaju ostanu nijema, mnogi će to tumačiti kao dokaz zarobljenosti pravosuđa.
Na terenu su već vidljive konkretne promjene: zaštitne ograde, čuvarske službe, ograničavanje pristupa Sazanu – što sve u javnosti stvara dojam da se već praktički radi o privatiziranom otoku. U takvom ambijentu Rama pokušava politički preokret: tvrdi da su protesti i kritike dio “hibridnog rata” protiv Albanije, organiziranog izvana, koristeći Trumpovo prezime kao okidač za globalnu medijsku pažnju, no njegov narativ zasad ne uspijeva neutralizirati bijes na ulicama.
Može li se projekat ipak realizirati?
Na papiru, investicija je živa, a interes dinastije Trump nije nestao. Međutim, realizacija ovisi o dvije ključne osi: pravosudnoj i političkoj. Ako specijalno tužilaštvo pronađe ozbiljne nepravilnosti – recimo nezakonito pogodovanje, kršenje procedura ili okolišnih direktiva – projekat može biti formalno blokiran, revidiran ili preusmjeren na drugi model.
Politički, Rama ima problem što je Sazan postao fokus šireg nezadovoljstva: svako novo zaoštravanje protesta može otvoriti pitanje legitimiteta vlade, pogotovo u zemlji u kojoj su promjene vlasti često dolazile nakon masovnih uličnih mobilizacija. S druge strane, dio albanske elite smatra da će se, jednom kad se prašina slegne i ako istraga ne proizvede direktne optužnice, projekat nastaviti – jer je ekonomski prevelik, a geopolitički previše značajan da bi ga se tek tako odbacilo.
Opozicija dodatno naglašava da je Sazan samo jedan u nizu slučajeva u kojima se megaprojekti pojavljuju u paketu s kontroverznim koncesijama, sužavanjem javne rasprave i kasnim uključivanjem javnosti. Za njih, priča o “Trumpovom otoku” nije tek epizoda o luksuznom resortu, nego potencijalna prekretnica: hoće li se Albanija nastaviti razvijati kao država u kojoj politička biznis elita odlučuje o sudbini ključnih resursa, ili će javni otpor i institucije povući crtu?
(TBT)
