Naravno, da bi bilo tako, potreban je sportski rezultat, ali samo on nije dovoljan. I drugi koji su na tom natjecanju su postigli sportski rezultat, ali nisu osvojili i srca navijača, a pogotovo onih neutralnih, iz drugih zemalja. Za takav uspjeh treba još nešto; nešto što je drukčije od uobičajenog. Zmajevi i njihovi navijači su otkrili tu čarobnu formulu ne zato što su je dugo smišljali, nego zato što su je osjećali u sebi. Bila je to poruka ljubavi. Čini se da je selektor Barbarez bio prvi koji je to shvatio. Nije za svoj tim tražio samo velika imena, nego prije svega dobre ljude. Mlade, koji se mogu još oblikovati. Glavno je bilo da oni igraju iz ljubavi, a ne iz interesa. Da vole svoj tim, dres čije boje brane. Da stave interese reprezentacije iznad svojih; da se raduju uspjehu tima više nego vlastitim uspjehu, ako on umanjuje uspjeh tima. Da se raduju pobjedi svoga tima, a ne porazu protivnika, piše poretal Logicno.
Pokazalo se da navijačima ovakvo razmišljanje nije bilo nimalo strano. Naprotiv, i oni su osjećali da je to pravi put u uspjeh. Podržali su svoje momke svim srcem zato što ih vole i što iskreno navijaju za njih, a ne zato što druge mrze. To su pokazivali na djelu. Oni nisu smišljali kako će svojim navijanjem uvrijediti i isprovocirati protivnike, ne bi li ih tako izbacili iz takta i oslabili njihovu igru, nego su gledali kako motivirati svoje igrače. Umjesto da izvikuju slogane poput „Nož, žica, Srebrenica“ ili „Ubij Srbina“, kako je to često na našim, a slično i na mnogim utakmicama u svijetu, oni pjevaju o ljubavi – „Poljem se širi miris ljiljana…“. Pjesmu, napisanu davno prije rata, koja je ljubavna i samo ljubavna. Čuje se tu i još poneka sevdalinka, ili pjesma Dubioze kolektiva“, ali nigdje u pjesmama ni traga mržnje ni omalovažavanja drugoga. Te pjesme su prihvatili i naučili pjevati i brojni stranci, sa svih strana svijeta. Ni u izjavama igrača, stručnog štaba i publike nema onih koje su usmjerene protiv bilo koga, nego samo izjave podrške svom timu, svojoj zemlji.
Naravno, uvijek je moguće da neki pojedinac, pa čak i grupa, napravi nešto što ne valja. Moguće je i da neko pokuša ubaciti provokatore, ali očito je da je stav ogromne većine ovakav – ljubav, i samo ljubav, i da takav pokušaj ne bi ostavio nikakav ozbiljniji trag. I to je nešto što je kod ovih navijača izraženije nego kod drugih, što ih izdvaja i što privlači sve one koji tako razmišljaju. Zato su zmajevi još i prije kraja prvenstva pobjednici. Ne očekujemo da će na sportskom terenu osvojiti prvo mjesto, jer za ovu ekipu i ovo do sada je mnogo, ali da će učiniti nešto lijepo za cijeli nogomet u svijetu, a i izvan stadiona, u to ne treba sumnjati, jer se rezultati već sada vide.
I baš zbog toga, oni koji žive od raspirivanja mržnje i od nje već dugo vode glavnu riječ, sve ljući su neprijatelji zmajeva i bezobzirnije ih pokušavaju blatiti, omalovažiti i pokolebati na njihovom putu, putu ljubavi. Vjerujem da bi igrači i navijači svima njima na to odgovorili jednostavno: „Neka živi ljubav!“
(TBT)
