Iako još kandidature za izbor reisul-uleme Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini još nisu ni objelodanjenje unutar džematskih krugova otpočela je vrlo prljava i prizemna kampanja. Nezvanično dvojica kandidata su sarajevski i tuzlanski muftija, Nedžad Grabus i Vahid Fazović. Oni pripadaju dvjema strujama unutar Islamske zajednice koju predvode Hilmo Neimarlija, penzionirani profesor Fakulteta islamskih znanosti (FIN) i prvi savjetnik reisul-uleme, dok drugu struju predvodi osobno reis Husein Kavazović.
‘Crvena Tuzla’ Sarajlijama ‘kroji ahmediju’
Pojednostavljeno moglo bi se to gledati i na suprostvaljenu sarajevsku struju tuzlanskoj, s obzirom da reis Kavazović također dolazi iz Tuzle.
Više je od ironije da ‘crvena Tuzla’ Sarajevu ‘kroji ahmediju'za vjerskog poglavara.
Potom ni reis Kavazović, ni muftija Fazlović ne pripadaju akademskom meinstreamu iako imaju akademska zvanja. Oni su bili imami i iz džamta su napredovali ka najvišim zvanjima u hijerarhiji Islamske zajednice. Za razliku od njih Neimarlija nikad nije bio imam, dok je Grabus sa pozicije asistenta na FIN-u otišao na mjesto muftije u Ljubljanu gdje se afirmirao kroz gradnju džamije, ali i kao glavni muftija za mnogobrojnu dijasporu. Tako da se špekuliralo da bi mogao biti tituliran za evropskog muftiju svih muslimana. Ta ideja očito nije prihvaćena.
Njegov odlazak u Ljubljanu je bio sukladan sa njegovom ambicijom da jendog dana ima sve reference za reisul-ulemu.
Za razliku od njega muftija Falović nije pokazivao takve ambicije. On je jednostvano kao najodaniji saradnik Kavazovića dobio njegovu fotelju da stoluje u Tuzli nakon što je ovaj prešao stolovati u Sarajevu. Iako se Kavazović zadržao Fazlovića kao svoju „desnu ruku“, on je istovremeno bio potpuno lojalan grupi koju predvodi Neimarlija. Jer tu grupaciju čine ljudi koji su pored funkcija koje su obnašali u Gazi Husref-begovoj medresi i na FIN-u, radili u medijima (Preporodu, Ljiljanu, Mualimu, Takvimu). Radi se o Enesu Kariću, Mustafi Spahiću Mujkiju, Ismetu Veladžiću i Dževadu Hodžiću. Ovoj grupi su pripadali još Aziz Kadribegović i nedavno preminuli Fikret Karčić.
Iako se radi o vrlo „šarenom društvancetu“, cijeneči ih po karakterima i referencama, osim nezajažljivh ambicija imali su još jednu poveznicu koja ih je držala na okupu skoro četiri decenije. Svi su nakon medrese završili laičke fakultete, njih četverica Fakultet politikih nauka (FPN). Stduije su završiavali u vrijeme komunizma kad medresa nije bila priznata kao srednja škola, što je njenim svršenicima bilo onemogučeno da upisuju laičke fakultete u Sarajevu.
Zato su ih prozvali „Socijalističkim strojem“ koji je bukvalno vladao Islamskom zajednicom do osamdesetih godina prošlog do danas. Nikome ni do dana današnjeg nije jasno odakle su crpili moć i priskrbljivali sebi status nezamjenjivih i nedodirljivih kadrova pri Rijasetu tako dug period. Tako je Aiziz Kadirbegović, koji nije bio svršenik medrese, pa čak nije imao ni diplomu fakluteta, bio šef kabineta četverice reisova, te urednik Preporoda. On je čak bio komunsitički disident, iz vremena studenstkog bunta 1968. godine, koji je našao utočište u Islamskoj zajednici. Pored neupitnih funkcija koje su imali u Islamskoj zajednici, obnašali su i političke funkcije; Karić je bio ministar za kulturu (S za BiH), Neimerlija je bio parlementarac u rekrodnih sedam mandata (SDA), Hodžić je bio parlamentarc u par mandata (SDA), Veladžić je bio pomočnik ambasadora u Saudsijkoj Arabiji itd.
Ni za dva mandata reisa Kavazovića oni ovakvi nisu bili upitni, ostali su nezamjenjivi njegovi saradnici.
Kao što ni mfutija Grabus nije bio upitan kao njihov kandidat za reisovog nasljednika. To dobro ilustrira situacija kad je Grabus odlučio napustiti Ljubljanu i vratiti se u Sarajevo, tada je Enes Ljevaković premješten sa mjesta muftije na poziciju zamjenika reisul-uleme.
Tada nisu bile sporne depeše Wikileaksa u kojima se na veoma eksplicitan način opsiju njegova saradnja sa službenicima Američke ambasade u Ljubljani. Ova saradnja je sporna sa više aspekta, kako u konteksu kodeksa vjerskog slubenika, tako u kontekstu morala jer on denuncira i kleveče (gibet) svog rivala bivšeg muftiju u Ljubljani.
Tek sad se Fazlovićev tabor dosjetio tih depeša te ih preko društvenih mreža distrubuira među džemate kako bi time kompromitirali Grabusa.
Iftar kod Murphya
To znači da je Grabus u međuvremenu počinio neku drugu grešku zbog koje je upitan kao kandidata za reisul-ulemu. Najvjerovatnije da se radi o iftaru koji mu je priredio američki ambasador u Sarajevu Michael Murphy. On je u očima bošnjačkog političkog i vjerskog meinstreama glavni krivac što je Bakir Izetbegović izgubio utrku sa Denisom Bećirovićem za državno Predsjedništvo, a potom što je SDA izbačena iz vlasti.
Da podsjetimo, Murphy je javno prozvao Izetbegovića zbog njegove ratnohuškačke retorike kada je tokom izbrone kampanje pozivao na „prebrojavanje“ Bošnjaka, te mu rekao da njegova stranka ‘ne dijele iste (američke) vrijednosti’. Bez obzira na to Kavazović je stao uz Izetbegovića. I pored toga Murphy nije zamjerao Kavazoviću, bar javno, te ga je posjetio u par navrata u njegovoj rezidenciji.
Treba podsjetiti da su odnosi Islamske zajednice i Američke amabsade bili uvijek korektni. Tako je Mustafa Cerić, nakon što se odlučio povuči sa trona, bio gost na iftaru u Američkoj ambasadi kada je poveo svog muftiju Kavazovića predstvaljajući ga kao budućeg reisa.
Murphyev nasljednik Ginkel je umnogome derogirao njegovu politiku ponašajući se kao notorni pragmata. To je vjerovatno okuražilo Izetbegovića da se ponovo kandidira za člana državnog Predsjedništva. Stoga je logično pretpostavitit da se i Kavazović, konsultirajući se sa Izetbegovićem, rukovodio takvim procjenama kada se opredjelio za Fazlovića.
Nakon takvih njihovih procjena Murphy je „vaskrsnuo“ u Sarajevu. Svojim objavama na društvnim mrežama ponovo je optužio Izetbegovića kao bošnjačkog lidera sklonog vizijama za podjelu države.
SDA je optužila Mruphya da radi u korist kampanje Denisu Bećiroviću, tvrdeći da ga je ovaj uzeo za svog lobistu.
Kako sada stvari stoje ameirčka politika u Sarajevu nikad nije bila konfuznija. Napravili su krizu u OHR-u vršeći pritisak na viskog predstvanika Cristiana Schmidta da podnese ostvaku, u čemu su uspjeli. Upredu su pronašli svog kandidata koji je trebao zamjeniti Schmidta, u čemu nisu uspjeli.
Sigurno da je Amerikanci, ma koja opcija dominirala ambasadi u Sarajevu, više žele vidjeti Bećirovića nego Izetbegovića u Predsjedništvu BiH, ali su svjesni neizvjesnosti ove utakmice, te su stoga oprezni.
Kao što bi sigurno više voljeli vidjeti Grabusa na čelu Islamske zajednice, nego Fazlovića, ali je vrlo izvjesno da im ta želja neće biti ostvarena. Tandem Bećirović i Grabus, kao bošnjački prvaci, djelovali bi kao kontrast dosadašnjem tandemu Izetbegoviću i Kavazoviću.
(TBT, Tim za analitiku)
