Malo je reči da je Zdenko Lučić, kao protivkandidat Draganu Čoviću na okrtobraskim izborima za hravtskog člana državnog Predsjedništva, bacio rukvicu ulice do sada neprikosnovenom vođi Hrvata u Bosni i Herecgovini. On mu je za samo tri-četiri svoja medijska nastupa zadao toliko udaraca od kojih se Čović vjervoatno nikada neće oporaviti. Ovi udarci su bili toliko snažni da su potresli hrvatsku političku scenu i u Zagrebu. Najvjerovatnije da su mediji u Zagrebu ostali zatečeni, možda čaki šokirani Lučićevim nastupima da su još na distanci u ovom sukobu. Tek su strukture desničarskih stranaka reagirale na način da su u jatima slijetale u Herecgovinu da bi smirili situaciju.
Stoji li Milanović iza Lučića?
Međutim, teško je povjerovati da bi se Lučić upustio u ovakav obračun sa Čovićem bez podrške nekog moćnika iz Zagreba. Za sada tragovi vode na Pantovčak, gdje je lidera Petroke, čiji je Lučić kandidat, prije nekoliko mjeseci primio predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.
Ništa drugačije nisu reagirali ni sarajevski mediji. Na Lučićevu kandidaturu su reagirali komformistički, kao da nema razlike između HDZ-a Ii opozicione Petroke. “Isti su kao HDZ, samo Petroka još sve radi u rukavicama”, rekao je Safet Oručević, bivši SDA-ovac, a sadašnji vladar iz sjene hercegovačkih Bošnjaka. Ovakav odbranaški stav itekako navodi “Neretvu na mlin” Dragana Čovića. Oručevićeva halbuka I nacionalistička retorika, kakva njegova takva i njegovog megafona, mostarskog muftije Salema Dedića, prava je “muzika za Čovićeve uši”.
Tako nažalost bošnjačke stranke i sarajevski mediji gledaju i na opoziciju u RS-u. Zbog toga je izostala njihova podrška Branku Blanuši na vanrednim izborima u RS-u kada je, i pored toga, polučio izvanredan rezultat protiv Dodikovog pulena Siniše Karana.
Zbog Blanušinog rezultata hrvatski opozicioni mediji prizivali su takvog kandidata i protiv Čovića, a dobili su mnogo, mnogo kvalitetnijeg, direktnijeg i hrabrijeg. On se toliko izdigao iznad hercegovačkih medijskih pozera da je samo za dvije sedmice kampanje rekao o Čoviću sve ono što su oni iz straha prešućivali dvadeset godina.
I tek kad je Lučić gostovao na Face TV, gdje je bio više nego ubjedljiv i više nego eksplicitan u optužbama protiv Čovića, sarajevski mediji su shvatili da on neće prezati ni pred čim u svojoj nakani da ga ukloni sa liderske pozicije Hrvata, ma šta ona podrazumjevala. Tako su ga počeli tretirati i prenosti njegove istupe.
Lučić treba partnera na bošnjačkoj strani
Osim što je Lučić pokazao kako se treba obračunati protiv moćnika kakav je Čović, on je pokazao da bi mogao biti partner za obračun sa Čovićevim partnerima, prije svega sa Miloradom Dodikom, a potom sa Bakirom Izebegovićem. Tako je već nabacio loptu u bošnjački politički i medijski prostor koju za sada niko nije prihvatio.
Lučić je podsjetio javnost da je Dragan Čović zbog potvrđene optužnice za višemilionsku pljačku države, cirka 50 miliona KM, prije nekoliko godina nepravomoćno osuđen na čak pet godina zatvora. Uspio je, kako se tada govorilo, uz pomoć političkog Sarajeva koje je imalo ‘upliv’ u pravosudne organe, u apelacijskom postupku “namjestiti“ sastav žalbenog Vijeća i nakon mjesec dana istražnog pritvora istrgovati svoju slobodu.
Navodno su nestali originali iz Vlade FBiH. Ali, što god bilo s dokazima, dvojica šefova carina su sebi oduzeli život zbog jezivih prijetnji koje su dobivali tokom tog sudskog procesa vezanog za kriminal s piletinom.
Ovo su itekako izazovne informacije za sarajevske medije da raskrinkaju Čovića koji im je “išao na jetru” zbog svoje podrške Dodikovoj secesionističkoj politici, pa čak i njegovim pročetničkim stavovima.
Lučić sigurno zna da je tadašnji predsjednik SDA, Sulejman Tihić, spasio Čovića od zatvora.
Kako se kasnije žalio pokojni Tihić, ‘prevario ga je premazani lider HDZ-a BiH, jer je obećao pa slagao, potpisati rotiranje gradonačelnika Mostara’.
Kako i koliko su bili dobro uvezani stranački vrhovi SDA I HDZ-a dokaz je i tvrdnja nekih visokih obavještajaca OSA-e da je nekadašnja predsjednica Suda BiH, Meddžida Kreso, dojavila nekadašnjem predsjendiku HDZ-a, Anti Jelaviću, da će biti uhapšen u Sarajevu, pa se ovaj vratio sa Ivan sedla, da bi za sva vremena ostao nedostupan pravosudnim organima Bosne i Hercegovine. Kreso je bila prijateljica pokojnog Josipa Muselimovića, inače advokata Dragan Čovića.
Prema tome, ako Lučić uspije raskrinkati Čovića, sasvim je ubjedljivo da on posjeduje i tzv. “izgubljenu dokumnatciju” i dokaze za Čovićev kriminal, bez novog partnera u bošnjačkom bloku stranaka, bit će mu uzaludan posao. Jer Čović prekoSDA-ovih kadrova u pravosudno-policijskim instancama uspio osigurati zaštitu ne samo sebi, već cijeloj hadezeovoj vrhuški kao kriminalnoj hobitnici.
(TBT, Tim za analitiku)
