Čini se da su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Izrael izašli iz rata s Iranom s jačim odnosom nego ikad.
UAE je pretrpio najviše iranskih napada tokom tog sukoba i osjećao se razočarano zbog nedostatka podrške mnogih svojih neposrednijih susjeda i tradicionalnih saveznika. S druge strane, javno je priznao i pozdravio podršku Izraela tokom tog rata.
S obzirom na to da Teheran nastavlja svoju ratobornu retoriku i prijetnje Abu Dhabiju, moguće je da će odnosi i saradnja UAE-a i Izraela na više frontova nastaviti jačati.
U kontroverznom govoru u septembru 2025. godine, izraelski premijer Benjamin Netanyahu izazvao je čuđenje kada je izjavio da Izrael treba postati “super Sparta” Bliskog istoka.
Više od decenije prije nego što je ta izjava potresla berzu u Tel Avivu, penzionisani američki marinski general i bivši ministar odbrane James Mattis od milja je UAE nazvao “Malom Spartom”.
Danas su ove dvije Sparte bliže nego ikad.
Neviđena vojna saradnja
Nakon rata, saznalo se da je Izrael rasporedio svoje sisteme protivraketne i laserske odbrane Iron Dome i Iron Beam, plus sistem za detekciju dronova Spectro, kako bi ojačao protivvazdušnu odbranu UAE.
Abu Dhabi je pozdravio ovu pomoć u vrijeme potrebe, povoljno suprotstavljajući Izrael njegovim neposrednijim susjedima u Zaljevu i drugim arapskim saveznicima poput Egipta.
Nadalje, izvještaji Wall Street Journala ove sedmice otkrili su da su UAE navodno izvele napade na Iran početkom aprila, ciljajući rafineriju koja se nalazi na iranskom ostrvu Lavan.
Nicolas Heras, privremeni izvršni direktor Vijeća za bliskoistočnu politiku i viši direktor Instituta New Lines, primijetio je da su UAE postali „izraelska država na prvoj liniji fronta“ protiv Irana.
„Izraelci testiraju određene sisteme naoružanja, poput Iron Beama, i određene sajber sposobnosti, poput onih vezanih za korištenje umjetne inteligencije za praćenje i presretanje dolaznih projektila, koji su vrhunski i zahtijevaju poligon za dokaz koncepta“, rekao je Heras za The New Arab.
„Izraelski pristup UAE sličan je načinu na koji su SAD pristupile Izraelu tokom Hladnog rata, a to je da budu bliski partner koji testira korisnu vojnu tehnologiju u stvarnim borbama“, rekao je.
U izraelsko-emiratskom slučaju, oni imaju „simbiotski odnos“ koji Izraelu pruža još jedno poligon za obuku njegove vojne tehnologije. Izraelske firme mogu plasirati određene sisteme koji se koriste u Emiratima za odbranu od iranskih napada kao provjerene u borbi. I to je obostrano korisna situacija, jer UAE također dobija pristup ovim najsavremenijim sistemima.
Ipak, Heras je napomenuo da UAE “ne postoji u vakuumu”, a njihov odnos s Izraelom ostaje “ograničen popularnim razlozima” u arapskom svijetu, a posebno Palestinom.
Alex Almeida, sigurnosni analitičar u konsultantskoj kući za političke rizike Horizon Engage, napomenuo je da je rat bio “veliki akcelerator” za odbrambene odnose.
„Postoji stvaran osjećaj da je Izrael uspio tamo gdje neki drugi dugogodišnji regionalni arapski saveznici Abu Dhabija nisu. Izraelci su zaista dokazali svoju vrijednost UAE“, rekao je Almeida za TNA.
„S obzirom na to da su UAE tako teško pogođeni, dok je iranska odmazda na Izrael bila znatno blaža nego što se očekivalo, postoji prostor da Izrael prebaci više protivvazdušne odbrane na UAE“, dodao je.
„Očekujte i dublju saradnju između izraelske i emiratske odbrambene industrije u oblasti protivvazdušne i raketne odbrane.“
Kyle Orton, nezavisni analitičar za Bliski istok, vjeruje da savez UAE s Izraelom označava odstupanje za zemlje Perzijskog zaliva. Nadalje, „dubina i otvorenost“ njihove saradnje označavaju prekid s „tihom, selektivnom saradnjom“ koja je postojala posljednjih decenija.
„Pitanje da li će savez UAE-a i Izraela biti usmjeren protiv Irana komplicirano je stalnim vezama između UAE i Teherana, posebno u finansijskoj sferi“, rekao je Orton za TNA.
„Glavna posljedica ovog rata je što su zaljevske države shvatile da mogu biti predmet iranskih napada od kojih se ne mogu braniti i da SAD neće uzvratiti u njihovo ime.“
Prikladna „reifikacija“ te lekcije dogodila se 14. septembra 2019. godine, kada su dronovi pogodili vitalna postrojenja za preradu nafte u Saudijskoj Arabiji, Abqaiqu i Khuraisu, otkrivajući koliko je njena ključna energetska infrastruktura ranjiva na takve napade.
„U tom smislu, zemlje Perzijskog zaljeva neće htjeti biti vidljivo neprijateljski nastrojene prema Iranu, iako javnim savezništvom s Izraelom, UAE moraju znati da sebe pretvaraju u metu za Iran bez obzira na to šta zapravo rade“, rekao je Orton.
Tu poentu je u četvrtak podcrtao tvrdokorni iranski zastupnik Ali Khezrian. „Više ne vidimo Ujedinjene Arapske Emirate kao susjeda“, rekao je. „Smatraju se neprijateljskom bazom.“
Geopolitički savez
Moguće je da Emirati i Izraelci prošire svoju produbljenu saradnju na druga žarišta u širem regionu gdje dijele interese.
Almeida predviđa da su, osim Irana, Jemen i Somaliland „glavne tačke konvergencije“. Huti, saveznici Irana, koristili su svoje teritorije u Jemenu za napad na Izrael od početka rata u Gazi u oktobru 2023. godine, a UAE u januaru 2022. godine.
Abu Dhabi je izgradio mrežu prekomorskih baza u ovim strateški važnim područjima.
„UAE se također ponosi svojom operativnom fleksibilnošću i njihove ekspedicijske kampanje širom Velikog Bliskog istoka i Afrike ne zavise od izraelskog pokroviteljstva“, rekao je Heras.
Pored međusobnog protivljenja Iranu, Orton tvrdi da je zemlja protiv koje je izraelsko-američki savez “najjasnije i najotvorenije usmjeren” zapravo Turska. U širem smislu, obje države se protive islamističkim pokretima, posebno Muslimanskom bratstvu, koje Ankara podržava u nekoliko zemalja.
“Ovo je priča u Sudanu i Somalilandu”, rekao je Orton. “Uključenost Izraela je mnogo manja u Sudanu, ali UAE podržavaju Hemedtija od njegovog ponovnog predstavljanja kao antiislamistu protiv islamistički nastrojene, donekle na Muslimansko bratstvo oslonjene sudanske vlade, a Somaliland je bedem protiv zvanične somalijske vlade koja je politički vrlo bliska Turskoj.”
Hemedti je ratni nadimak Muhameda Hamdana Dagala Muse, vođe paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF) koje se bore protiv Sudanskih oružanih snaga u brutalnom građanskom ratu u Sudanu. UAE podržavaju RSF, dok im se Saudijska Arabija protivi.
U Somaliji, Turska širi svoje vojno prisustvo, nedavno rasporedivši neke od svojih borbenih aviona F-16 u zemlji. Najveća prekomorska vojna baza Ankare, Kamp TURKSOM, nalazi se u Somaliji.
Savez Izraela i UAE predstavlja izazov turskim interesima, posebno na Rogu Afrike, gdje je Tel Aviv nedavno priznao Somaliland. [Getty]
„Rog Afrike je već neko vrijeme ključno poprište emiratsko-turskog takmičenja, a UAE su prilično nadmašili Turci“, rekao je Orton.
Izrael je od jula 2024. nekoliko puta uzvratio na napade Huta vazdušnim napadima dugog dometa. Ranije su se UAE godinama borili na kopnu u Jemenu.
„Emirati su vrlo oprezni da se ne uvuku nazad u Jemen, ali imaju veliko iskustvo u djelovanju u zemlji“, rekao je Almeida. „Huti su i dalje potencijalna prijetnja, posebno s obzirom na to da su UAE sada primarna meta Irana.“
Suprotno tome, Izrael je historijski imao mnogo ograničeniji doseg u Jemenu, posebno u poređenju s drugim zemljama poput Libana.
„UAE već ima bazu u Somalilandu, a Izrael vrlo aktivno njeguje veze s Hargeisom, uključujući i traženje vojnog pristupa s pogledom na Hute u susjedstvu“, rekao je Almeida. „Izraelski pristup putem aranžmana koje posreduju UAE logičan je sljedeći korak.“
Orton slično procjenjuje da je Jemen „najkompliciranije pozorište“ za saradnju, ne samo zbog samog broja „međusobno povezanih vanjskih aktera“, već i zbog brojnih unutrašnjih.
„UAE se, naravno, protive Hutima i postoji želja da se spriječi njihovo širenje“, rekao je. „Ali odabrana metoda Emirata za to su južni separatisti, što je suprotno saudijskoj politici podrške priznatoj jemenskoj vladi koja se nepokolebljivo protivi separatizmu.“
Upravo je ova potonja napetost unutar Zaljeva u Jemenu najneposrednija briga, prema Ortonu, budući da Huti ne idu nikuda.
„Ne čini se da postoji velika vjerovatnoća da će Izrael biti uvučen u ovu zbrku: njegovi interesi su mnogo uži, isključivo da zadrže prijetnju od snaga Islamske revolucije u Jemenu u podnošljivim granicama.“
Trenje u Zaljevu
Bliže kući, savez Emirata s Izraelom dolazi u vrijeme kada su odnosi između Abu Dhabija i njegovih arapskih susjeda u Zaljevu pod napetosti. Među stvarima kojima su UAE izrazile razočaranje nakon rata bila je neefikasnost Vijeća za saradnju u Zaljevu (GCC), koje se sastoji od šest članova.
Almeida je primijetio da rat zaista “ubrzava podjelu” u GCC-u. S jedne strane, Abu Dhabi se više nego ikad povezuje s Izraelom i zauzima “jastrebovskiji stav” protiv Irana, uz Bahrein, jedinu drugu državu GCC-a koja je normalizirala odnose s Izraelom.
S druge strane, Saudijska Arabija i Katar su više fokusirani na diplomatiju s Iranom i saveznici su s većim silama, Egiptom, Turskom i Pakistanom.
Orton je primijetio da je GCC oduvijek bio “pomalo fikcija”, posebno kada se predstavlja kao ujedinjeni politički front.
“Odnosi UAE s Izraelom vjerovatnije će biti skriveni način za druge države Zaljeva da se nose s Izraelom nego izvor trenja unutar GCC-a”, rekao je Orton.
„Ono što ukazuje na to da bi GCC mogao biti marginaliziran jeste izlazak UAE iz OPEC-a, jer ako je postojao problem u kojem su zemlje Perzijskog zaljeva bile istinski ujedinjene, to je bila nafta i određivanje cijena iste“, dodao je.
„Izlazak UAE iz OPEC-a je mnogo jači signal od njihovih odnosa s Izraelom da trasiraju put nezavisan od GCC-a.“
(TBT, TNA)
