Piše: Yanis Varoufakis, thebosniatimes.ba
Kada je Egipat zatvorio Sueski kanal na pet meseci 1956, to je izazvalo događaje koji su umanjili globalnu nadmoć britanske funte, najavili doba petrodolara i pokazali kako mala zemlja može nanijeti ozbiljnu štetu ekonomskoj sili koja ju je decenijama držala u kolonijalnom položaju.
Neki tvrde da se Sjedinjene Države sada suočavaju sa svojim sueskim trenutkom. Takvo tumačenje finansijskog utjecaja zatvaranja Ormuskog moreuza je površno, ali je jednako površna i pretpostavka da iranska ratna brljotina predsjednika Trumpa ne može ugroziti hegemoniju dolara.
Sličnosti između iranskog ponašanja i Sueske krize su varljive. Istina je da su i Egipat i Iran prekinuli snabdjevanje naftom zatvorivši vodeni put pod svojom kontrolom. Cijena energije je naglo skočila. Pogođena su finansijska tržišta, kao i najsiromašniji, koji uvijek snose nesrazmeran teret visokih cijena đubriva i prevoza. Ali nekoliko suštinskih razlika nagovještava da Hormuski moreuz za Sjedinjene Države neće biti ono što je Sues bio za Britaniju. Sues je samo potvrdio bankrotstvo Britanije, što je rezultat preciznih, promišljenih poteza koje je jedanaest godina ranije povukla nova svjetska sila. U decembru 1945, Sjedinjene Države su ubjedile Britaniju da prihvati finansijsku pomoć, zapravo zajam kojim će pokriti svoje ratne dugove. Na taj način je bila zapečaćena nesolventnost Britanije. Sueska kriza je, dakle, samo potvrdila da je bivša imperija bankrotirala i da više nema imperijalnu moć. Sjedinjene Države danas nisu ni blizu tako očajnog stanja uprkos Trumpovoj nesposobnosti i lošem upravljanju.
Iako postoji zabrinutost u vezi sa prinosom američkih obveznica u kontekstu rastućeg saveznog deficita i dugova, neumjesno je bilo kakvo poređenje sa britanskim fiskalnim stresom iz 1956. Britanska imperija nikada nije uspjela uspostaviti ogromnu prevlast funte, to jest nije imala izvanrednu moć kakvu imaju Sjedinjene Države, koje svoje deficite plaćaju ogromnim prilivima kapitala, koji su naličje ogromne trgovinske neravnoteže između Amerike i ostatka svijeta.
Danas je neamerikancima potrebno oko bilion dolara godišnje za kupovinu nafte od neamerikanaca – što je približno iznosu američkog budžeta za odbranu u 2026. Oni moraju prodati robu i usluge ostatku svijeta da bi zaradili dolare za kupovinu energije, sirovina i američkog oružja. Za razliku od svih ostalih, Sjedinjene Države štampaju dolare koji su drugima neophodni za kupovinu svega što im je potrebno i što žele – a onda na njih prebacuju troškove svoga zaduživanja. Kada tome dodamo 100 biliona dolara nepodmirenog globalnog dolarskog duga, dobit ćemo jasniju sliku trajnih i prekomjernih američkih privilegija. Britanija nikada nije imala tako nešto.
U tom kontekstu, vodeći analitičari ispituju kako nedavni događaji – od revolucije vještačke inteligencije do intenziviranja geopolitičke nestabilnosti – mjenjaju ekonomski i finansijski pejzaž i stvaraju nove pobjednike i gubitnike širom globalne ekonomije. Treba imati u vidu i ovo: mada rast cijena benzina pogađa većinu Amerikanaca, Sjedinjenim Državama nije potrebna nafta iz Zaliva da bi njihove benzinske pumpe normalno radile. Britaniji je 1956. i te kako bila potrebna nafta koja je dolazila kroz Sueski kanal, za njenu sopstvenu energetsku potrošnju i za održavanje pristojnog udjela stranih transakcija u funtama.
Slična je i priča o bankarskim sistemima dvije zemlje. Sueska kriza je ozbiljno okrnjila zaradu londonskog Sitija. Sedamdeset godina kasnije, banke na Walstreetu samo u prvom kvartalu prijavljuju prihode od trgovine od preko 40 milijardi dolara; drugim riječima one ostvaruju, kao i ostatak korporativne Amerike, ogroman profit zahvaljujući nestabilnosti finansijskih tržišta koja je uglavnom posljedica Trumpovog avanturizma.
Činjenica da se većina Amerikanaca zlopati nije važna u svijetu u kome su američka hegemonija i bogatstvo američke vladajuće klase obrnuto srazmjerni blagostanju američkih građana. Upravo ta protivrječnost je – kakva ironija – i omogućila Trumpov dolazak u Bijelu kuću.
Zatvaranje Hormuskog moreuza ne signalizira kraj petrodolarskog sistema dominacije, ali svakako ukazuje na strukturne promjene koje su nužne za udaljavanje od američke hegemonije.
Pogledajmo Pakistan, čija se vojna vlast šepuri kao ključni posrednik između Trampa i iranskog režima. Industrijska baza Pakistana već neko vrijeme prelazi sa naftne na elektro-ekonomiju oslanjajući se na kineske solarne panele denominirane u juanima. Taj primjer slijede druge azijske i afričke zemlje narušavajući time monopol dolara. Za Sjedinjene Države to je veći problem od malobrojnih naftnih transakcija u juanima, a ne u dolarima (na primjer prodaja iranske ili ruske nafte).
Ne treba zaboraviti ni efekte rata u Ukrajini. Zapljenom ruske imovine vrijedne blizu 300 milijardi dolara i odsjecanjem Rusije od globalnih finansijskih tokova, Sjedinjene Države su poslale poruku ostatku svijeta: „Danas Rusija, sutra možda neko od vas.“ Poruku su primili oligarsi zemalja neprijateljski raspoloženih prema Sjedinjenim Državama, ali i u Saudijskoj Arabiji, raznim emiratima, Indoneziji, Maleziji, pa i u Ukrajini.
Svi tragaju za zaštitom od rizika i nalaze je u tehnološki naprednoj i retko korištenoj platnoj infrastrukturi Kine, koju čine digitalna valuta njene centralne banke, stalno poboljšavani sistem prekograničnog bankarskog plaćanja i decentralizirani BRICS sistem plaćanja (alternativa nespretnom SWIFT-u), pa čak i WeChat.
Nijedan od tih događaja sam po sebi ne znači opadanje moći dolara. Nekoliko BRICS+ zemalja zapravo je povećalo svoje dolarske rezerve dok je istovremeno oklijevalo sa nedolarskim plaćanjima i zaduživanjem. Ali svi ti događaji zajedno, pojačani dvostrukom blokadom Hormuskog moreuza, najavljuju uspon alternativne finansijske arhitekture van kontrole Sjedinjenih Država, u kojoj je Evropa spektakularno nevažna.
Dakle, mada iranski rat nije američka Sueska kriza, mogao bi lahko postati američko Galipolje. Na tom poluostrvu u Dardanelima Britanska imperija je 1915. napravila kobno pogrešnu procjenu – potcenila je žilavost oslabljenog turskog režima, precjenila sopstveni vojni kapacitet i demonstrirala nevjerovatnu stratešku konfuziju. Zvuči poznato.
(TBT, Project Syndicate)
