Od početka rata u Pojasu Gaze, odbrambena industrija Srbije dostigla je rekordan izvoz naoružanja u Izrael, koji je dodatno pojačan nakon napada na Iran. Od 2023. srpski izvoz oružja i streljiva u Izrael dramatično je rastao, a nastavio se čak i nakon što je vlast u Srbiji 23. maja prošle godine potpuno zabranila izvoz naoružanja, piše Radar.rs. Unatoč tome, 2025. izvoz oružja u Izrael dosegnuo je 131,1 milion dolara te je bio dva i pol puta veći nego 2024., kad je njegova vrijednost iznosila 50,1 milion, te čak 42 puta veći nego 2023., kad je Izraelu isporučeno oružje u vrijednosti od 3,1 milion dolara. Nakon zabrane izvoza 23. maja, u drugoj polovici 2025. uglavnom se izvozilo streljivo, u vrijednosti većoj od 65 milona dolara. Isporuke su se ove godine dramatično ubrzale i u manje od dva i pol mjeseca, do 10. marta, već je organizirano 14 teretnih letova, posljednji 5. marta, dok ih je tijekom cijele prošle godine bilo ukupno 32, otkriva Radar na temelju javno dostupnih baza podataka. Srbija vjerojatno nije jedina europska zemlja koja izvozi oružje i streljivo Izraelu, čije je vodstvo pred Međunarodnim kaznenim sudom optuženo za genocid u Gazi, ali je jedina čiji se vrh vlasti, s predsjednikom Aleksandrom Vučićem na čelu, time javno hvalio.
Nakon što je Rusija dugo šutjela o isporukama srpskog streljiva ukrajinskim obrambenim snagama, s dva priopćenja Vanjske obavještajne službe u razmaku od samo 25 dana, 29. maja i 23. maja, Moskva je javno disciplinirala vlast u Beogradu optužujući je oštrim, nimalo diplomatskim, tonom da njezin “vojno-industrijski kompleks pokušava pucati Rusiji u leđa” te da ih je “želja za profitom na krvi bratskih slavenskih naroda navela da zaborave tko su im pravi prijatelji”. Ovi ukori i pritisci iz Moskve ozbiljno su uplašili vlast u Srbiji, pa je Ministarstvo obrane istoga dana, 23. maja, prema Vučićevoj instrukciji, donijelo odluku o obustavi izvoza naoružanja i vojne opreme proizvedene u Srbiji. Za eventualne buduće izvozne poslove, uz standardnu suglasnost nadležnih ministarstava i agencija, postala je obvezna i suglasnost Vijeća za nacionalnu sigurnost. Istoga dana oglasio se i predsjednik: “Sad ne izvozimo ništa. Sve smo zaustavili i šaljemo našoj vojsci”. Zabrana izvoza bila je snažan udarac za srpske tvornice koje su se u posljednje tri godine snažno razvile, posebno Krušik, Sloboda, Prvi partizan i “Milan Blagojević”, za čijim je proizvodima potražnja znatno porasla, ponajprije na tržištima Ukrajine i Izraela.
Tokom posjeta Užicu i Lučanima 23. januara ove godine, ministrica unutarnje i vanjske trgovine Jagoda Lazarević najavila je skori početak ponovnog izdavanja izvoznih dozvola, a 13. februara zabrana je ukinuta te je ponovno dopušten izvoz naoružanja i vojne opreme, o čemu je Radar već pisao. Tokom 235 dana, koliko je trajala blokada izvoza, vlast je, iznenađujuće, izdržala pritiske sindikata tvornica, povlaštenih privatnih trgovaca, uprava poduzeća i drugih aktera. Za sve to vrijeme postojao je samo jedan privilegirani kupac, država Izrael, dok su se ostali izvozni poslovi tijekom te blokade mogu nabrojiti na prste obje ruke. Samo 24 sata nakon izjave Vučića da Srbija “ne izvozi ništa”, 24. maja 2025. s Aerodroma “Nikola Tesla” poletio je teretni avion Boeing 747F natovaren streljivom iz srpskih tvornica. Širokotrupni avion registracije 4X-ICK, s brojem leta X7954, poletio je u 11.32 sati prema vojnoj bazi Nevatim kraj grada Beer Sheve, na jugu Izraela. Bio je to prvi u nizu letova koji su uslijedili nakon što je vlast objavila potpunu obustavu izvoza.
Tijekom trajanja te zabrane s beogradskog aerodroma obavljeno je čak 29 letova prema Nevatimu. Transport je obavljan s tri širokotrupna teretna aviona koji čine flotu izraelskog kargo operatera Challenge Airlines IL: dva Boeinga 747F, nosivosti oko 120 tona (registracije 4X-ICK i 4X-ICA) i jednim Boeingom 767F, nosivosti oko 55 tona (registracija 4X-IAJ). Ta tri aviona od 2024. koriste se za transport streljiva iz srpskih tvornica za potrebe izraelskog Ministarstva obrane te su preuzela značajan dio logističkih transportnih zadataka od Izraelskih obrambenih snaga. Od 9. februara 2024., kad je avion te kompanije obavio prvi let s Aerodroma “Nikola Tesla”, do 5. marta ove godine, ovaj operater realizirao je ukupno 53 teretna leta: tijekom 2024. bilo ih je sedam, prošle godine 32, a ove godine još 14 letova. Krajnje odredište za 49 letova bio je Nevatim, jedna od glavnih logističkih baza izraelskog ratnog zrakoplovstva i važan centar za prihvat strateških transportnih letova te distribuciju naoružanja i vojne opreme, dok je za četiri leta kao krajnja destinacija naveden Tel Aviv.
Transportni avion registracije 4X-ICK poletio je s beogradskog aerodroma 28 puta, avion registracije 4X-IAJ obavio je 16 letova, a avion registracije 4X-ICA devet letova. Ako se uzme u obzir da je nosivost dvaju korištenih aviona oko 120 tona, a trećeg oko 55 tona, transportni kapacitet 53 do sada evidentirana leta mjeri se u tisućama tona tereta. Čak i uz djelomično popunjene kapacitete, sam broj i logistika tih letova upućuju na operaciju velikih razmjera. Prema zajedničkom istraživanju BIRN-a i izraelskog lista Haaretz, identificirano je najmanje 15 transportnih letova koje su između prosinca 2023. i rujna 2024. iz Srbije prema Izraelu obavili transportni avioni Izraelskih obrambenih snaga. Ako se zbroje svi dosad identificirani letovi na toj relaciji od početka rata u Gazi, nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023., dolazi se do najmanje 68 dokumentiranih transportnih letova.
Ovaj opseg transporta upućuje na to da je između Beograda i Izraela uspostavljen stabilan zračni logistički koridor za opskrbu naoružanjem, koji je bio operativan i tijekom razdoblja službene zabrane izvoza iz Srbije, ali i tijekom najnovije eskalacije sukoba između Izraela i Irana. Izrael i Sjedinjene Američke Države pokrenuli su 28. februara koordinirane zračne udare na više vojnih ciljeva u Iranu, čime je otvorena nova faza izravne eskalacije sukoba u regiji. Nakon napada uslijedili su iranski raketni i bespilotni udari na izraelske i američke ciljeve na Bliskom istoku, što je dodatno povećalo rizik od šireg regionalnog sukoba. Izraelsko Ministarstvo obrane saopćilo je 2. marta da je, u sklopu operacije “Ričući lav” (Roaring Lion), pokrenulo zračni i pomorski logistički most za dopremu vojne opreme i streljiva izraelskim obrambenim snagama. Operacija se provodi kroz mrežu transportnih letova i brodskih pošiljki te je koordinirana između Ministarstva, izraelske vojske i partnerskih logističkih centara u inozemstvu. U takvim okolnostima, ovakve logističke aktivnosti otvaraju i pitanje mogućih sigurnosnih implikacija za zemlje koje sudjeluju u lancu opskrbe. Iranski dužnosnici su još tijekom 2025. upozoravali da bi države koje pružaju vojnu ili logističku potporu Izraelu mogle biti smatrane dijelom njegove ratne infrastrukture. Zamjenik ministra vanjskih poslova Irana, Madžid Taht-Ravanči, tad je izjavio da bi “svaka zemlja koja se pridruži američko-izraelskoj agresiji neminovno postala legitimna meta za odmazdu”, dok su zapovjednici Iranske revolucionarne garde upozoravali da bi države koje aktivno sudjeluju u opskrbi izraelske vojske mogle biti smatrane legitimnim ciljevima. Vojna suradnja Srbije i Izraela desetljećima je bila sporadična i relativno male vrijednosti, ponajprije zbog razlike u tehnološkoj razini. Obrambena industrija Izraela ima strateški značaj za državu i predstavlja jedan od najorganiziranijih nacionalnih sektora. Istodobno, Izrael spada među najutjecajnije izvoznike naoružanja u svijetu.
Napad Hamasa na Izrael u oktobru 2023. predstavljao je prekretnicu u odnosima Srbije i Izraela. Od tog trenutka oni su ušli u novu fazu, obilježenu naglim jačanjem političke, privredne, a posebno vojnotehničke saradnje. Najjasniji pokazatelj te promjene su podaci o rastu vrijednosti izvoza naoružanja iz Srbije u Izrael. Predsjednik Vučić je 5. maja prošle godine u intervjuu za Jerusalem Post rekao: “Ja sam jedini u Evropi danas koji trguje vojnom municijom s Izraelom. I zato me kolege često kritiziraju”.
(TBT)
