
Predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović s je tokom intervjua za BIR TV, govorio i o tome kako su Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu spašavali Jevreje.
Istina je na strani Bosanskih Muslimana
U vremenu kada Dodik umjesto ustaša optužuje Bošnjake da su u Drugom svjetskom ratu istrebljivali Jevreje, Izetbegović je otkrio iskustvo vlastite porodice. Otkrio je i da su njegova dvojica daidža zbog toga ubijeni u ustaškim logorima.
“U ono vrijeme užasnog režima Maksa Ljuborića u Sarajevu su se usudili i pisali rezolucije muslimanske pokušavajući zaštiti Jevreje. I gubili su živote.
Obojica mojih daidža su izgubili živote. Jedena sa 18 godina, drugi sa 21 godinom. Po jednom od njih ja nosim ime.
Jedan je ubijen u Lepoglavi, drugi je ubijen u Jasenovcu”, ispričao je Izetbegović.
Potom se osvrnuo na neka od aktuelnih dešavanja i rekao da sada dolaze neki, čiji sljedbenici dižu u ruku na Heil Hitler.
“U ratu su nosili kukasti krst, stavili hamulku na glavu i oni sada bliži Jevrejima.
Mi smo ginuli braneći ovdje našeg komiša Jevreje. To je istina o nama i mi treba s tim istinama da pristupimo ljudima i njihovim srcima i njihovim umovima. Naprosto istina je na našoj strani”, istakao je.
Izetbegović je naglasio i da je nevjerovatno što Bošnjaci preživjeli, a da nije bilo osvete.
Naveo je i da je Armija R BiH “po definiciji trebala biti osvetnička vojska” onih nad kojima je je izvršen genocid. Bošnjaci su istjerani iz svojih domova, njihove žene, majke, sestre, bile su žrtve sistematskog silovanja, preživjeli su masovne zločine…
“Ta vojska se je trebala pretvoriti u osvetničku. Nije. Dapače! Mi smo s našom snagom ovdje u Sarajevu, imali sukob sa komandantima 9. i 10. brigade, jedan od njih je ubijen. Zato što su se svetili Srbima.
Mi nismo to nismo dozvoli. Ni u ratu to nismo dopustili”, rekao je dalje Izetbegović na BIR TV.
“Znači, nam je potpuno čist obraz. Za razliku od drugih. Mi se možemo na svaki način, za sve imamo odgovore.
Te odgovore treba tačno, precizno aplicirati. Tamo oni trebaju da dođu. To treba da bude i naše umijeće.
Ako ne možemo sami, treba da nam pomogu Turci, prijatelji, Evropljani, dobronamirni ljudi, naša dijaspora… Naći ćemo način”, poručio je Izetbegović.
Ovaj pokušaj Izetbegovića da replicira na novi narativ Milorada Dodika koji je ovaj preuzeo od cionističkih fundamentalista vrijedi samo onoliko koliko drugi lideri bošnjačkih stranaka šute i ne pokušavaju mu replicirati.
Bosanski Muslimani su spasili Titov pokret
Ali, osim što je ovo površan osvrt na humanističku i antifašističku zaostavštinu Bosanskih Muslimana, ovo je Izetbegovićeva eskivaža da odgovori na direktne prozivke skrivene ideološke agende njegove stranke.
Jasno je da su Bosanski Muslimani u njevećem broju stali na stranu antifašizma, konkretno podržavajući partizane kao Narodnu oslobodilačku vojsku.
Tako su Bosanski Muslimani iz sela koja gravitiraju slivovima rijeka Neretve i Vrbasa spasili Narodno oslobodilaćki pokret tokom bitke za ranjenike na Neretvi. Oni, ne samo da su aktivno učestvovali u borbama protiv okupatora Njemaca i Italijana, te domaćih kvinslinga ustaša i četnika, nego su udomili ranjenike i tifusare u svoje domove ne pitajući ih kojoj naciji i vjeri pripadaju.
Pored toga, svaki osmi Bosanski Musliman je ubijen tokom Drugog svjetskog rata. Najviše ih je stradalo od ruku domaćih fašista četnika i ustaša. Dakle, poslije Jevreja Bosanski Muslimani su kao narod najviše stradali u tom ratu. Razlika između genocida nad Bosanksim Muslimanima i genocida nad Jverejima je u tome što stratišta Bosanskih Muslimana komunsti nisu dali da se obilježe. Tako je genocid u Drugom sv. ratu nad Bosanskim Muslimanima prešućen.
Naravno da je nebuloza, ma ko je izgovarao, da su kršćani ugroženi od strane Bosanskih Muslimana. Nikad u svojoj povijesti Bosanski Muslimani nisu imali nikakav akt, u vidu nacionalnog programa, koji zagovara protjerivanje i etničko čišćenje njihovih sunarodnjaka, čak nisu imali ni vojsku s kojom bi mogli zaprijetiti svojim sunarodnjacima. Dočim, historija pamti zločudne “memorandume” i pamflete, pa čak i međunarodne sporazume za preseljenje, ne samo Bosanskih Muslimana, već svih balkanskih naroda koji su se “poturčili”.
Međutim, Izetbegovićeva stranka SDA ima ideološku hipoteku koja se veže za knjigu “Islamska dekleracija” čiji je autor Alija Izetbegović ujedno i osnivač stranke.
Već pola stoljeća, od kada je ilegalno odštamapana ova knjiga, ona je referenca islamofobnim propgandistima za najcrnje optužbe na račun Bosanskih Muslimana.
Osim što je Alija Izetbegović, kao optuženi autor “Islamske dekleracije” zanijekao na sudu da se teze iz inkriminrane knjige odnose na Jugoslaviju, pa tako ni na Bosanske Muslimane, nije bilo naknadnih demantija i polemika od strane ideologa SDA na optužbe da ova stranka ima tajnu agendu o “islamizaciji Bosne i Hercegovine” koja bi rezultirala stvaranjem tzv. Islamske države.
Bakir Izetbegović nije dorastao svom zadatku i on nije kadar intelektualno parirati srpskim, ni hrvatskim propagandistima, kao ni zapadnim islamofobnim novinarima i analitičarima. Nažalost njegovu, oni intelektualci koji su to bili kadri učiniti i koji su već “ukrštali pera” braneći politiku Alije Izetbegovića, distancirali su se od SDA. Drugi su postali komformisti i “ćutolozi” kakvim ih naziva sam Izetbegović.
Tako da bi Dodikova neke optužbe mogle pasti i na plodno tlo, što bi se svakako obilo o glavu Bosanskim Muslimanima.
Povrh svega pojava selefizma, kao religijske vrijante koju Bosanski Muslimani nisu poznavali do konca prošlog stoljeća, najdelikatnije je pitanje i hipoteka Bosanskih Muslimana. Zbog komformističkog odnosa vrhova Islamske zajednice prema pripadnicima selefizma u Bosni i Hercegovini, neki su čak imali blagonaklon stav prema njima, stvara se politička sumnja, a kod nekih i paranoja da su oni predviđeni da realiziraju prijetnje kršćanima o kojima govori Dodik.
Zbog svega, možda će Bosanski Muslimani jednog dana biti zahvalni Miloradu Dodiku, što ih je lažno optužio da su prijetnja svojim sunardnjacima kršćanima, ukoliko to bude probudilo njihovu usnulu inteligenciju kako bi ga demantirali. Kao što vidite iz teksta, to uopćenije težak posao. U pitanju je samo volja,ljubav prema narodu, intelektualna čast i hrabrost.
(TBT, Tim za analitiku)






