Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Reakcije Izraelaca na događaje u Iranu su dirljive. Odavno nismo vidjeli takvu solidarnost sa jednim narodom koji stenje pod tiranijom. Ton je kao i uvijek diktirao premijer Benjamin Netanyahu, kako i dolikuje svjetioniku pravde koji obasjava svijet: „Izrael podržava borbu iranskog naroda za slobodu i pravdu“, rekao je u Knesetu. „U Iranu se odvija globalna bitka između zemalja koje zastupaju vrijednosti slobode i napretka i nasilnih režima“, kazao je naš predvodnik prosvjetljenih, slobodarskih naroda svijeta.
Ljetos se direktno obratio „ponosnom narodu Irana“. Čak je i zasuzio. Građani Irana nemaju vode, utvrdio je onaj koji obilato snabdjeva vodom Gazu i Zapadnu obalu. „Nije normalno da tako žive, nije pošteno ni prema njihovoj djeci“, rekao je. „Ali imam dobre vijesti za vas. Izrael je prva zemlja u svijetu po desalinizaciji… mi tačno znamo šta treba da se uradi.“
Majstor vodosnabdjevanja Netanyahu je ispričao da je otvorio nalog na Telegramu na persijskom kako bi Iranci naučili da upravljaju vodom. „Žeđ za vodom u Iranu je ravna jedino potrebom za slobodom iranskog naroda“, izjavio je naš Nelson Mandela u stilu Shimona Peresa. „Evo velikih novosti: čim vaša država bude slobodna, izraelski stručnjaci će stići do svakog grada u Iranu.“ Onda je govorio o kanalima i jezerima u Iranu koji će se ponovo napuniti vodom i o koračanju ruku pod ruku sa Irancima njihovim obalama. „Kakva represija, kakva surovost“, bolno je uzdahnuo Martin Luter King iz Balfur ulice u Jerusalemu.
„Pozivam vas da budete hrabri i odvažni, da slobodno sanjate. Rizikujte zbog slobode, zbog budućnosti, zbog vaših porodica. Izađite na ulice i tražite pravdu. Znajte da niste sami. Izrael stoji uz vas… IRAN BARAYE IRANI – Iran pripada Irancima. Hercl je rekao: ’Ako nešto želite to nije nedostižna bajka’, a ja vam kažem da je slobodan Iran ostvariv cilj.“
Prestanite kritizirati Netanyahua kao tiranina ili državu Izrael zato što ugnjetava drugi narod. Danas Netanyahu kaže „Iran Irancima“ a sutra „Palestina Palestincima“. I njegovo mišljenje nije usamljeno. Većina Izraelaca je šokirana upotrebom bojeve municije i ubijanjem hiljada demonstranata. Kakva surovost. Izraelske režimske novine „Jediot Ahronot“ su na naslovnoj strani objavile posljednje riječi ubijene demonstrantkinje Azite iz Irana: „Borimo se za minimum dostojanstva, protiv kolektivnog kažnjavanja, za našu budućnost.“ Njene riječi kao da je napisala neka Azita iz Gaze.
Ali da je u pitanju Azita iz Gaze, „Jediot Ahronot“ sigurno ne bi objavio nijednu njenu riječ, čak ni na svojoj posljednjoj strani. „Azita je ubijena na ulici“, pišu oni koji su izbjegavali riječ ubistvo za ubijanje palestinskih demonstranata na nekim drugim ulicama.
Borba za slobodu protiv tiranije je univerzalna. Iranski demonstranti i borci za slobodu u Pojasu Gaze dijele slične ciljeve. Na demonstracijama pored zida uz Pojas Gaze izraelske snage su pucale bez milosti, kao što to sada čini Revolucionarna garda. Izraelska vojska je ubila preko 200 demonstranata, 28 hiljada Gazana je povređeno, 7.400 od snajperske vatre. Da li je Netanyahu bio u šoku zbog toga? Da li je „Jediot Ahronot“ objavio testament neke palestinske djevojke?
Tu je još jedan vrhunac licemerja: tvrdnja da je ljevica u svijetu podržala Palestince, ali ne i iranski narod. Ako i ima istine u tome, mi smo posljednji koji imaju pravo da zbog dvoličnosti kritizira druge.
Nekad davno smo pjevali pesmu o slobodnom Pragu, a sada imamo pjesmu o Teheranu. Pjesmu o slobodnoj Gazi vjerovatno nikada nećemo zapjevati.
(TBT, Haaretz)
