REPORTAŽA
Ako prošlost ovih primjeraka Kur'ana može ukazati
na kompleksniju vezu između islama i sekularizma nego što neko u Washingtonu
može pojmiti, onda bi možda i oni na svoj način mogli pomoći.
FOTO: Laila Shikaki
Ko god danas u Washingtonu pokušava razumjeti
vezu između religije i politike u Turskoj, za početak ne bi bilo loše posjetiti
galeriju Sackler u muzeju Smithsonian. Do 20. februara je otvorena izložba „Umjetnost
Kur'ana: Blago iz Muzeja turske i islamske umjetnosti“. Izloženo je nekoliko
raskošno ukrašenih Kur'ana koje je sakupilo Osmansko Carstvo tokom njegove
šestogodišnje vladavine većinom muslimanskog svijeta. Na primjerku kojeg je
pronašao Sulejman Veličanstveni u grobu mongolskog vladara, iscrtani su zlatni
medaljoni između kaligrafskih linija u više boja. Drugi, koji se iz nepoznatih
razloga učio za spas duše Selima II, na sebi ima razigrane oblike lišća na
pozadini ultramarin plave boje.
Osim što su izloženi primjerci neopisive
ljepote, njihova prošlost također mnogo otkriva. Dok komentatori često modernu
Tursku opisuju kao rastrganu između sekularizma i islamizma, ova izložba
nesvjesno otkriva kompleksne načine na koje su se dvije ideologije oduvijek
ispreplitale. U Turskoj, kao i drugdje, religija je važna čak i najsekularnijim
vladama, a vlast tako ostaje važna i najpobožnijima.
Na web stranici Smithsoniana nalazi se set
interaktivnih mapa sa „dalekim putevima“ koji prikazuju razne gradove odakle su
izložene knjige donesene u Tursku i izložene u Muzej turske i islamske umjetnosti,
gdje su sada trajno izložene. „Osmanski sultani, sultanije i veziri došli su do
nekih od najdragocjenijih [Kur'ana]… ili su ih kupili ili su im darovani ili
su bili dio ratnog plijena,“ pojašnjavaju kustosi, te su „ova, s ljubavlju
čuvana, djela poklonili javnim i vjerskim institucijama kako bi iskazali ličnu
pobožnost i vlast, ali i obezbijedili prestiž.“
Ako je neko zainteresiran za pobožnost i vlast
u današnjoj Turskoj, novija historija ovih svetih spisa, koja ih je i dovela u
Washington, jednako je fascinantna. U 20. i 21. st., kao u Osmanska vremena,
vlasništvo, prijevoz i izložba čuvenih primjeraka Kur'ana i dalje iskazuje sve:
od odanosti i savremenosti do ponosa nacije.
FOTO: Laila Shikaki
Krajem 19. st. vođe Osmanske države doživjele
su kako njihovo, nekad veliko carstvo, proždiru nacionalističke pobune i
evropska prisvajanja teritorija. Da bi spriječili te gubitke, sultan Abdulhamid
II je pokušavao ojačati carstvo kombinacijom centralizacije, modernizacije i
islamskog pijeteta. U isto vrijeme kada je vlada gradila nove željezničke pruge
i postavljala telegrafske vodove kako bi održala cjelovito carstvo, Abdulhamid
je privukao pažnju na svoju ulogu halife kako bi osvojio naklonost njegovih muslimanskih
podanika. Gradnja jače države i težnja ka boljem religijskom autoritetu ponekad
su išli ruku pod ruku. Početkom 1900-ih, na primjer, Abdulhamid je počeo
gradnju željezničke pruge od Istanbula do Meke. Osmanskom retorikom, projekt je
služio kao način da se olakša prijevoz hodočasnika u islamski sveti grad. Pored
toga, kao što bi Amerikancima moglo biti poznato iz Lawrencea od Arabije,
željeznička pruga je također trebala pomoći carstvu da proširi svoju vojnu moć
na udaljene i moguće pobunjeničke provincije.
Otkud onda primjerci Kur'ana? 1908., osmanski
revolucionarni vojni oficiri, poznati kao „Mladi Turci“, preuzeli su kontrolu
nad carstvom. Sultan je na vlasti ostavljen prosto kao figura, a oni su
nastavili svoju politiku gradnje države uz naglasak na turski nacionalizam i
sekularnu modernizaciju. Nekoliko godina nakon dolaska na vlast, ova nova vlada
je počela sakupljati najljepše primjerke Kur'ana u carstvu – koji su i dalje
bili u posjedu džamija, grobnica i vjerskih organizacija kojima su ih prethodni
sultani darovali – za izlaganje u novom muzeju glavnog grada imperije.
FOTO: Laila Shikaki
Stvaranje ove kolekcije, čiji dio je sada
izložen u Smithsonianu, bio je čin i sekularizacije države i javnog pijeteta. U
najbukvalnijem smislu, država je preuzimala kontrolu nad važnom religijskom
imovinom i uzimala je iz ruku vjerskih institucija. Sakupljanje značajne
imovine svih vrsta u nacionalnim muzejima shvaćeno je i kao nešto što su vlade
morale uraditi žele li biti moderne, civilizirane i evropske. Ali u isto
vrijeme, ovaj poduhvat je predstavljen kao slavljenje islamskog identiteta
carstva, te je ceremoniji otvaranja Muzeja islamskih fondacija prisustvovao i
šejh-ul-islam Urguplu Hayri Efendi, koji je bio na čelu osmanskog vjerskog
establišmenta.
Nakon poraza Osmanlija u Prvom svjetskom ratu,
Mustafa Kemal Ataturk je nanovo izgradio ono što je preživjelo od carske vlasti
i teritorije kao Republiku Tursku. Ideologija nove Ataturkove države tada je
bila još više fokusirana na turski nacionalni identitet, a manje na religiju,
ali u vladinom pristupu izlaganja religijske umjetnosti, zadržan je
kontinuitet, ali uvedena i promjena.
Istanbulski Muzej islamskih fondacija ubrzo je
postao Muzej turske i islamske umjetnosti. Novo ime je više isticalo ono
„tursko“, ali je islam još uvijek bio tu. Dok se Ataturk posvetio
sekularizaciji Turske, ukrašeni osmanski primjerci Kur'ana su više bivali, u
službenoj retorici, dokaz turske umjetničke genijalnosti, a ne islamskog
pijeteta. Bez obzira na to, ovaj novi jezik je omogućio režimu, kao i nekim
njegovim pobožnim pripadnicima, da nastave odavati počast kontinuiranoj ulozi
vjere u novom identitetu države.
FOTO: Laila Shikaki
Danas, značenje osmanskog Kur'ana je i dalje
fleksibilnije nego što možda izgleda. U januaru 2002., jedan je stigao do
Washingtona u specifičnim okolnostima. Turski premijer Bulent Ecevit,
intelektualac ljevičar i odani sekularist, američkom predsjedniku Georgeu W.
Bushu poklonio je maleni Kur'an iz 16. st. Nakon 11. septembra, poklon se činio
ispraznom gestom sekularnog vođe većinski muslimanske zemlje koja je nastojala
islam odvojiti od terorizma. Za Ecevita, koji je u drugačijem kontekstu
podsjetio Amerikance da su Turci, „sviđalo se to nekom ili ne“, muslimani, i da
je Kur'an potvrda stvarnosti koliko i slavljenje vjere.
Nije iznenađenje da je sadašnja izložba u
Smithsonianu islamističkoj vladi predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana omogućila
slavljenje vjere gdje je islamski sadržaj Kur'ana naglašen uz njegovo
umjetničko naslijeđe. Još fascinantnije, izgleda da je izložba Erdoganovim
sekularnim rivalima pružila priliku da se priključe. Uz tursko ministarstvo
turizma, sponzor izložbe je grupacija Dogan. Kao dio turske, tradicionalno
sekularne, poslovne zajednice, Aydin Dogan bio je vlasnik nekoliko štampanih
medija koji su nekad kritizirali Erdogana. Nizom politički motiviranih legalnih
poteza, od višemilionske kazne za porez do hapšenja visokopozicioniranih
uposlenika, vlada je ustrojila Doganov posao. Činjenica da je jedan sekularni
biznismen finansijski podržao ovakvu postavku u muzeju iscrtava konture
Erdoganovog uspjeha u kombiniranju moći i pobožnosti te uključivanju
nekadašnjih rivala u svoj novi režim.
Kako posjetioci Smithsoniana mogu saznati,
širom islamskog svijeta Kur'ani su se običajno uručivali kao diplomatski
pokloni kako bi se politički i vojni savezi učvrstili. Ovi trenutno izloženi,
godinama su služili za uspostavljanje veza između Osmanlija, Safavida, Abasida,
ismailija, Mongola i memluka. Imajući u vidu niz bilateralnih izazova s kojima
se danas suočava tursko-američki savez, ovim odnosima sigurno bi dobro došlo
poboljšanje. Ako prošlost ovih primjeraka Kur'ana može ukazati na kompleksniju
vezu između islama i sekularizma nego što neko u Washingtonu može pojmiti, onda
bi možda i oni na svoj način mogli pomoći.
(TBT, FA, Prevela Jasmina Drljević)
