Doktrina “Amerika na prvom mjestu” ponovno je postala službena politika Washingtona, a nova Strategija nacionalne sigurnosti predsjednika Donalda Trumpa potvrdila je ono čega su se mnogi pribojavali – Zapadni Balkan više nije u fokusu američkih interesa. Regija koja je desetljećima ovisila o američkom angažmanu sada se spominje tek marginalno, uglavnom u kontekstu odnosa Srbije i Kosova, dok su prioritet preuzela pitanja imigracije, ekonomskog nadmetanja s Kinom i unutarnje politike.
‘Amerika na prvom mjestu’
Nova američka strategija jasno pokazuje preusmjeravanje vanjske politike s globalnog angažmana na strogo definirane nacionalne interese. Kako ocjenjuje analitičar Dragoslav Rašeta, dokument nosi Trumpov osobni pečat, stavljajući u prvi plan teme poput imigracije, koju navodi kao prvu prijetnju nacionalnoj sigurnosti, piše Express.
“ SAD će biti prisutan tamo gdje postoje stabilni institucionalni partneri i jasan gospodarski interes – navode analitičari, ističući da je za Balkan to poruka da se treba manje oslanjati na vanjsku pomoć, a više raditi na domaćem konsenzusu i jačanju veza s Washingtonom i Bruxellesom.
Trumpova administracija preferira transakcijsku politiku, dajući prednost kratkoročnim dogovorima ispred dugoročnih strategija, što se vidjelo i tijekom njegova prvog mandata kroz Washingtonski sporazum iz 2020. godine. Takav pristup, fokusiran na ekonomske dogovore, zanemaruje promicanje demokratskih vrijednosti i vladavine prava, što otvara prostor za jačanje neliberalnih vođa u regiji.
Slučaj Dodik kao primjer
Najbolji primjer nove američke politike na djelu je nedavna drama u Bosni i Hercegovini. Nakon višemjesečne krize koju je izazivao prijetnjama secesijom, Washington je krajem oktobra šokirao europske saveznike ukidanjem sankcija Miloradu Dodiku, dugogodišnjem vođi bosanskih Srba.
Zauzvrat, Dodik je pristao odstupiti s mjesta predsjednika Republike Srpske i povući secesionističke zakone. Odluka je donesena nakon snažnog lobiranja skupine američkih MAGA aktivista, uključujući bivšeg Trumpovog odvjetnika Rudyja Giulianija i bivšeg guvernera Illinoisa Roda Blagojevicha. Oni su Dodika u Washingtonu predstavljali kao “balkanskog Trumpa” – provokatora i žrtvu politički motiviranih progona.
Kritičari upozoravaju da je ovaj potez, iako je kratkoročno smirio krizu, opasan presedan.
“ Trebali su Dodiku dati, recimo, šest mjeseci da se primiri, a tek onda ukinuti sankcije – izjavio je Valentin Inzko, bivši visoki predstavnik, strahujući da će Dodik nastaviti destabilizirati regiju iz pozadine.
Ko profitira od američkog povlačenja?
Promjena kursa u Washingtonu najviše ide na ruku neliberalnim liderima poput srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i albanskog premijera Edija Rame. Oni sada imaju izravniji pristup Trumpovoj administraciji, što im jača pregovaračku poziciju u odnosu na Bruxelles i smanjuje pritisak EU-a vezan uz vladavinu prava i slobodu medija.
Istovremeno, smanjeni američki angažman stvara vakuum koji spremno koriste Rusija i Kina za jačanje svog utjecaja. Dok se Evropa suočava s unutarnjim problemima i novim političkim ciklusom, nedostatak jasnog vodstva otvara vrata vanjskim akterima. Trumpova administracija, bez predanosti europskom jedinstvu, mogla bi čak i poticati podjele unutar EU-a oko neriješenih balkanskih sukoba.
Bez obzira na sve, SAD neće u potpunosti napustiti regiju. Daytonski mirovni sporazum i dalje se smatra jednim od najvećih vanjskopolitičkih uspjeha Amerike. Međutim, budući angažman bit će selektivan i vođen prvenstveno poslovnim interesima. To znači da će stabilnost regije sve više ovisiti o sposobnosti Evropske unije da preuzme vodeću ulogu i o spremnosti domaćih političara da grade stabilne i funkcionalne države.
(TBT)
