KOLUMNA
To je bilo vidljivo među fašističkim strankama u Europi
između dva svjetska rata
Piše: Janusz Bugajski, thebosniatimes.ba
Prvi dani predsjednika Donalda Trumpa u uredu pokazuju da je
on više državni socijalist, neko kapitalistički republikanac. Njegov rad na
većem državnom intervencionizmu u ekonomiju i njegovo opiranje globalnom
neoliberalizmu smještaju ga bliže lijevim demokratima, nego centrističkim ili
desnim republikancima. Većina analitičara etiketirala je Trumpa radikalnim
desničarom i čak neofašistom. Ipak, takve su etikete neprecizne i poklapaju se
s političkim potezima nove američke administracije. Dublji pogled u Trumpove rane
inicijative naznačuje da je on i nacionalist i socijalist. Društveno, Trump se
dodvoravao ultrakonzervativcima i kršćanskim evangelicima, ali on nije
religijski fanatik niti podržava politiku koja se protivi homoseksualnim
pravima i pobačaju. On može podržavati takve inicijative, ali samo tako dugo
dok mu osiguravaju podršku najkonzervativnijih birača i onemogućavaju
republikansku bazu da se pobuni protiv njegovih ekonomskih planova.
Na ekonomskoj fronti Trump naginje prema receptima državnog
socijalista. Republikanci se tradicionalno opiru velikoj vladi i državnom
intervencionizmu. Tijekom nedavnih desetljeća i konzervativci i neoliberali su
pokušali ograničiti moć države koja se često doživljava kao socijalistička
prepreka razvoju. Unatoč Trumpovim stavovima, takva politika nije oslabila
Ameriku kao smanjenje troškova za obranu i politika koja je blagonaklona prema
ruskom ekspanzionizmu. Trumpov državni socijalizam vidljiv je na više područja.
On prisiljava velike privatne američke kompanije da investiraju u SAD-u,
planira velike vladine investicije u infrastrukturne projekte, protivi se
sporazumima o slobodnoj trgovini, ignorira prijetnje okolišu (slično
istočnoeuropskim socijalistima) i objavljuje milenijska obećanja pučanstvu. Uz
prijetnje medijima i nepovjerenje u građanske inicijative što je odlika svih
socijalističkih autokracija. Trump želi veći ekonomski rast i stvaranje poslova
koristeći klasični pristup “supstitucije uvoza”. To podrazumijeva
značajnu intervenciju vlade, uključujući deregulaciju i poticaje favoriziranju
domaće proizvodnje i potrošnje roba i usluga “made in USA”.
Takav program gradi se dogovorom države i poslovnog svijeta,
koji uključuje i mrkvu i batinu. Mrkva poslovne deregulacije i nižih
korporativnih poreza uravnotežuje se s prijetnjom bolnih pristojbi i drugih
oblika kazni korporacijama koje ulažu izvan zemlje. Neki ekonomisti to
uspoređuju s politikama lijevih vlada u nekim latinoameričkim zemljama.
Središnja točka Trumpova projekta državnog socijalizma je inicijativa za infrastrukturu
vrijedna bilijun dolara, koju je iznio tijekom izborne kampanje, iako ju je
smanjio na 550 milijardi nakon izbora.
Skupina demokratskih senatora objavila je svoj plan težak
bilion dolara kako bi obnovili zračne luke, mostove, ceste i luke te su
potaknuli Trumpa da podupre njihov prijedlog za koji tvrde da bi stvorio 15
milijuna radnih mjesta tijekom sljedećeg desetljeća. Ovo je jasan slučaj gdje
se samozvani “naprednjaci” preklapaju s desničarskim državnim
intervencionistima. Neki demokratski kongresnici tvrde da bi se njihov
infrastrukturni plan oslanjao na izravnu federalnu potrošnju i proširio popis
projekata na ceste, mostove i škole. Demokrati žele iskoristiti ovu državnu
inicijativu kako bi zabili klin između novog predsjednika i republikanskih
kongresnika koji se protive novom planu većeg vladina troška koji bi napuhao
već masivan proračunski deficit Washingtona.
Trump, poput samoproglašenog socijalista i demokratskog
kandidata Bernieja Sandersa, također podržava nacionaliziranu univerzalnu
zdravstvenu zaštitu, iako se njegova pozicija može okrenuti u uredu kako bi
osigurao tradicionalnu republikansku podršku. Trumpov etatizam također se spaja
s nacionalističkim i izolacionističkim uvjerenjima. Njegova definirana
predanost porastu troškova za jaču vojsku ne ide ruku pod ruku sa
socijalističkim receptima. Ipak, njegova naginjanja izolacionizmu svakako
odgovaraju socijalističkom taboru. Izolacionizam ima dva elementa:
protekcionističku ekonomsku politiku koja navodno štiti američke radnike i
ograničava imigraciju te oporbu međunarodnoj vojnoj intervenciji.
Trump je klasični protekcionist koji zrcali program ljevice
u pozivu na prekid multilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini i visokih
tarifa na uvoz iz zemalja kao što su Kina i Meksiko. Iako je cilj ohrabriti
američki poslovni svijet i povećati zaposlenost, rezultat će biti podizanje
domaćih cijena i potkopavanje američke globalne konkurentnosti. Trump će se
suočiti s opozicijom unutar republikanskih redova koji favoriziraju manju ulogu
države u trgovini i slobodnom tržištu.
Kad je riječ o sigurnosti, Trump želi smanjiti financiranje
NATO-a i drugih međunarodnih organizacija uz povlačenje američkih baza sa svih
strana svijeta. To je tradicionalna ljevičarska pozicija koja je usmjerena na
ograničavanje američke vojne intervencije u ratovima izvan zemlje. Ipak,
Trumpova nepredvidivost će vjerojatnije izazvati regionalni rat, nego mnogo
oprezniji ljevičarski izolacionisti.
Trumpov fenomen demonstrira kako se krajnja ljevica i
desnica u konačnici stapaju. To je bilo vidljivo među fašističkim strankama u
Europi između dva svjetska rata. Nacionalizam i protekcionizam su krajne
desničarski principi i mogu se kombinirati s programima državnog socijalizma
kako bi privukli značajnu skupinu građanstva koja uključuje nezadovoljne birače
radničke klase. Uz to, Trumpova naklonost autoritarizmu favorizira etatistički
pristup vladi s notom patriotske avangarde koja vodi “narod” u novi
milenij.
(TBT, WASHINGTON MAIL)
