KOLUMNA
Pravac kretanja dolara biće jedno od ključnih pitanja u
2017. zbog toga što će valuta, čija je vrijednost prethodne godine skočila za 20
odsto, sigurno izazvati reakciju glavnih aktera na tržištu
Piše: Steen Jakobsen, thebosniatimes.ba
Sve podsjeća na sedamdesete godine prošlog vijeka kad se
politika SAD zasnivala na velikom biznisu, zatvorenim granicama, recesiji i
režimu dolara koji je najbolje definisao američki sekretar za finansije John
Connally – on je svojim evropskim kolegama poručio: “Dolar je naša valuta,
ali je to vaš problem”.
Pravac kretanja dolara biće jedno od ključnih pitanja u
2017. zbog toga što će valuta, čija je vrijednost prethodne godine skočila za
20 odsto, sigurno izazvati reakciju glavnih aktera na tržištu.
Utoliko prije što se od dolazeće Trumpove administracije
može očekivati da će napustiti dogmu staru više od dvije decenije da je jak
dolar u interesu Sjedinjenih Država. Pa, dobro došli u 2017. godinu “Trumpmanije”,
i svijet u kome tweetovi nasumično određuju agendu SAD. Ali za sve pretpostavke
koje se odnose na Donalda Trampa i njegovu politiku, ključna pitanja ostaju
ista: Koji je pravac dolara, zatim, u kom pravcu će se kretati kineska valuta i
rast i najzad, da li dvostruki udarac Brexit/Trump predstavlja kraj jednog
ciklusa, ili početak nečeg novog? Najvažnije od svih pomenutih dilema svakako
je kretanje dolara, što ne čudi imajući u vidu činjenicu da se više od 75 odsto
svih transakcija na globalnom tržištu realizuje u američkoj valuti. Tako da
kada dolar poraste za 20 odsto, kakav je bio slučaj u 2016, treba očekivati
“reakciju” na “akciju”. To praktično znači značajno
usporavanje rasta u Sjedinjenim Državama na koji utiču, znatno više od
očekivanog, kamatne stope. Indirektno, treba očekivati i nešto niži globalni
rast jer teško breme duga, denominovanog u američkoj valuti, umanjuje
sposobnost tržišta u razvoju da otplate svoje enormne kredite u dolarima.
Ilustracije radi, strane banke su pozajmile 3,6 biliona dolara kompanijama koje
posluju na tržištima u razvoju, a približno 50 odsto tog iznosa odnosi se na
Kinu.
Nesporno je, dakle, da rizik od recesije raste. Moji
prijatelji iz Ned banke u Južnoj Africi, Nils Hejneke i Mehul Daja, imaju
najbolji model recesije koji sam ikada vidio, a zasnovan je na kombinaciji
monetarnih uslova sa osnovnim ekonomskim, finansijskim i operativnim faktorima.
Ako je suditi prema tom modelu vjerovatnoća da će doći do recesije iznosi 60
odsto, što je znatno iznad opšte prihvaćene procjene od samo pet do osam odsto.
To je visok rizik s obzirom na to da se rasprodaja hartija od vrijednosti na
berzi dešava upravo u trenucima recesije. Ukoliko recesija pogodi američku
ekonomiju očekivani pad će se kretati u rasponu od 25 do 40 odsto. Ali, budite uvjereni
da je ovo kraj jednog ciklusa, a ne novi početak. Svijet se ne može kretati
naprijed ukoliko se zagovaraju zatvaranje granica, antiglobalizacija i
trgovinska ograničenja, i ukoliko je na sceni zalaganje protiv konkurencije.
To što Trump u vezi sa trgovinom, vojnim snagama u
inostranstvu i odnosom prema NATO, najavljuje “vraćanje SAD kući”,
svakako će ostaviti posljedice. Na pomolu je i promjena kursa politike prema
Kini, pa je realno očekivati da Kina popuni taj vakuum. Činjenica je da je
kinesko rukovodstvo “otvorenije” nego ikada prije za investiranje, djelimično
zbog povoljnih prilika na međunarodnoj sceni, a djelimično i zbog očajničke
potrebe da se skrene pažnja sa rastućeg unutrašnjeg duga i odliva kapitala.
Kina će, najvjerovatnije, nastaviti sa politikom slabljenja, za pet do 10
odsto, CNY i CNH, a ako bude prisiljena (u znak odmazde na politiku SAD), posegnut
će za još jednom devalvacijom juana. Po mom mišljenju dolazeća Trumpova
administracija će nastaviti sa politikom slabog dolara. Naravno, sveukupna
retorika o tome kako je kineska valuta veoma slaba, implicira da je dolar
suviše jak. Ali čekajte samo i vidjet ćete da će i Trump promijeniti dogmu,
koju je sredinom 1990-ih promovisao državni sekretar za finansije u
administraciji Billa Clintona – Robert Rubin (ova strategija, inače, nikada
nije sprovedena u praksi), a prema kojoj je jak dolar u interesu SAD.
Sve ove najave nove američke administracije veoma liče na Nixonovu
doktrinu iz avgusta 1971. godine, kada je američki sekretar za finansije John
Connally uveo (jednostrano) 10 odsto naknadne takse na svu carinjenu robu iz
uvoza, zatvorio “zlatni prozor”, tako da se dolar više nije mogao
slobodno pretvoriti u zlato, i uspostavio moratorijum od 90 dana na plate i cijene.
Izgleda da Trumpova doktrina usvaja ovo kao obrazac za svoj novi korporativni
porez i trgovinsku politiku. Da, sve ovo veoma podsjeća na sedamdesete godine
prošlog vijeka kad se politika SAD zasnivala na velikom biznisu, zatvorenim
granicama, recesiji (1973-75) i režimu dolara koji je najbolje definisao Connally.
On je na sastanku G-10 u Rimu evropskim ministrima finansija poručio:
“Dolar je naša valuta, ali je to vaš problem”. To je
“ubilo” Bretonvudski sporazum i učvrstilo devalvaciju dolara od 20
odsto. Prvi kvartal će nam donijeti neke indicije, ali čini mi se da će vreme
pokazati da će Trumpova doktrina predstavljati mješavinu NixonoveNiksonove i
Reganove politike. I pazite se velike nestabilnosti. Pravi zaključak, međutim,
za cijelu 2017. godinu može biti da su geopolitički rizici važni.
/Autor je glavni ekonomista Sakso banke/
(TBT, Danas)
