KOLUMNA
Možda će se pokazati da su uznemirenost i strah zbog
Trumpovog stupanja na dužnost predsjednika pretjerani. Nadajmo se da će biti
tako
Piše: John Cassidy, thebosniatimes.ba
U četvrtak uvečer Jason Furman, predsjednik Vijeća
ekonomskih savjetnika predsjednika Obame, twittovao je fotografiju na kojoj ga
vidimo kako posljednji put odlazi iz kancelarije, uz poruku „Gasim svjetlo“. Kamerno
ili ne u Furmanovoj poruci odjekuju riječi lorda Edwarda Greya, britanskog
ministra spoljnih poslova, koji je svom prijatelju u augustu 1914. rekao: „Svjetla
se gase širom Evrope i mi ih za života više nećemo vidjeti upaljena.“
Greyove riječi izgovorene uoči Prvog svjetskog rata shvataju
se kao žal za idiličnim periodom globalizacije, mira i prosperiteta. U petak,
dok smo slušali mračni, introvertni inauguralni govor Donalda Trumpa, bilo je
lako povjerovati da smo na sljedećoj sličnoj historijskoj prekretnici.
Možda će se pokazati da su uznemirenost i strah zbog
Trumpovog stupanja na dužnost predsjednika pretjerani. Nadajmo se da će biti
tako. Ali nema sumnje da su ta osjećanja autentična, i to ne samo u SAD. Širom
svijeta ljudi su zaprepašteni time da je tako neiskusna, hirovita i
nedisciplinovana osoba postala predsjednik Amerike. Trumpov uspon je zaista
obnovio suštinska pitanja ne samo budućnosti demokratije u ovoj zemlji, već i
globalnog poretka predvođenog Amerikom koji postoji od kraja Drugog svjetskog
rata.
Poslije izbora je bilo onih – uključujući predsjednika Obamu
– koji su izražavali uvjerenje da će poslije ulaska u Bijelu kuću Trump postati
umjereniji: da će više ličiti na predsjednika. Ali posmatrali smo njegovo
ponašanje tokom ovog prelaznog perioda i danas je teško naći ikoga ko gaji
takvu nadu. Trump je Trump i ostat će Trump; nema nam druge nego da se na to
naviknemo.
Čak ni za republikance koji su se udružili s njim to neće
nužno biti lako. Nikada nismo imali predsjednika sa javnom personom
profesionalnog rvača, koji pokazuje zube, izruguje se protivnicima i obrušava
na svakoga za koga pomisli da mu se usprotivio, čak i na članove sopstvene
stranke. Nikada nismo imali predsjednika sa ogromnom poslovnom imperijom koje
neće da se odrekne, što je po mnogim stručnjacima za etiku kršenje ustava.
Nikada nismo imali predsjednika koji, reklo bi se, najveći dio vremena provodi
gledajući vijesti na kablovskoj televiziji i ispaljujući salve uvreda na
društvenim mrežama. Nikada nismo imali predsjednika koji ne krije divljenje
prema autoritarnom ruskom vođi i istovremeno iskazuje prezir prema američkim obavještajnim
službama.
Na kraju, teško je prisjetiti se predsjednika koji je
pokazivao tako malo zanimanja ili stručnosti za upravljanje zemljom. Wayne
Barret, legendarni istraživač korupcije nedjeljnika Village Voice, koji je umro
u četvrtak u 71. godini, dugo je pratio Trumpa (1992. je objavio knjigu o
njemu). „Njega prosto ne zanimaju činjenice“, rekao je Barret svojoj koleginici
Jenifer Gonneman ubrzo poslije izbora. „Njegovo interesovanje za politiku nije
autentično. On se rukovodi impulsom.“
Kod Trumpa dodatno zabrinjava to što je njegova impulsivnost
kombinovana sa autoritarnim nagonima i, prema nekim viđenjima, sa nezdravim
zanimanjem za populističke diktatore. U jednom članku o njemu iz 1990. objavljenom
u magazinu Vanity Fair navodi se da je njegova bivša supruga Ivana rekla da on
pored kreveta drži knjigu Hitlerovih sabranih govora. Prošlog vikenda, kada ga
je jedan reporter njemačkog magazina Bild upitao u vezi sa njegovim škotsko-njemačkim
nasljeđem ima li u njemu ičega „tipično njemačkog“, Trump nije prigovorio zbog
besmislenosti pitanja već je rekao: „Volim red i snagu.“
U četvrtak je Huffington Post izvijestio da je Trumpov
prelazni tim zatražio da tenkovi i rakete budu deo inauguralne parade i da je
Pentagon to odbio. („Očigledno su zamišljali paradu u stilu Crveni trg/Sjeverna
Koreja“, rekao je jedan izvor.) Priča nije potvrđena, ali Trump nije krio želju
da prikaže nešto od američkog smrtonosnog oružja. Vojska će „možda marširati
niz Aveniju Pensilvanija“, rekao je Trump Washington Postu, u intervjuu
objavljenom u srijedu. „Možda će naši avioni letjeti iznad New Yorka i
Washingtona na paradi. Mislim, pokazat ćemo svoju vojsku.“
Kao što sam napomenuo u novembru, Trumpova ružna retorika i
prezir prema liberalnim svetinjama ne znače nužno da je on Hitler ili Musolini,
pa ni Vladimir Putin. Ali Trump na položaju predsjednika jeste izazov američkoj
demokratiji i institucijama od kojih zavisi njena vitalnost, kao što su
nezavisno sudstvo, Kongres spreman da promišljeno nadzire izvršnu vlast i
aktivno građanstvo. Kao što je u četvrtak napisao David Remnick, ustav nije
dovoljna garancija opstanka slobode.
U ovoj ranoj fazi ima mnogo razloga za brigu, ali i neke
nade. Kukavičkim saučesništvom u Trumpovom gaženju etičkih smjernica vlade,
republikanski članovi Kongresa pokazali su da će, sve dok im on bude omogućavao
da sprovode svoj konzervativni program, prihvatati američku varijantu peronizma
na Potomaku. Ipak, čak i neki republikanci zaziru od mogućnosti da se SAD
distanciraju od svojih evropskih saveznika i prigrle rusku vladu koja je
nastojala da se umiješa u izbore. Pod vođstvom senatora Johna McCaina, oni su
se zakleli da će sprovesti temeljnu istragu ruskog uplitanja.
U međuvremenu, na drugoj strani, demokratski senatori
konačno preispituju Trumpov sumnjivi sastav kabineta, između ostalog Betsy
deVots, veliku kritičarku koncepta državnih škola, koja je kandidatkinja za
ministarku prosvjete; Scotta Pruitta, koji ne vjeruje u klimatske pomene a
izabran je da vodi Agenciju za zaštitu životne sredine; i Stevena Mnuchina,
bivšeg menadžera hedge fonda, koji je sakupljao novac za Trumpa tokom kampanje,
pa je nagrađen nominacijom za položaj ministra finansija. Demokrati u Senatu
kontrolišu samo 48 sjedišta (uključujući i nezavisna), što znači da ne mogu da
spriječe imenovanje Trumpovih kandidata niti povlačenje nekih zakona koje je
potpisao Obama, uključujući i onaj o Obamakeru. Ali demokrati mogu da otežu i
pritom razotkriju neke teme koje bi Trumpova administracija radije prikrila.
Šta je sa medijima? U nekima od njih, posebno televizijskim
mrežama, postojaće tendencija da se Trump pokriva s pažnjom i poštovanjem koji
obično idu uz predsjednički položaj. (Vidjeli smo neke eterične portrete nove
Prve porodice koji su se pojavili ove nedjelje.) Ali, ako izuzmemo Fox News,
sapunica neće ići dalje od toga. Trump je već u ratu sa CNN-om i izvjesno je da
će se obrušiti na svakoga ko objavi priču koja mu se ne dopada. Mnogi novinari
Trumpov napad već doživljavaju kao odlikovanje. A broj pretplatnika mnogih
štampanih medija, uključujući i ovaj, naglo je porastao poslije 8. novembra.
Očigledno je porastao apetit javnosti za ozbiljno kritičko novinarstvo.
Tu opet dolazimo do potrebe za aktivnim i angažovanim
građanstvom. Nikada ne treba zaboraviti da je Trump dobio gotovo tri miliona
manje pojedinačnih glasova. U subotu se očekuju veliki protestni marševi u
desetak američkih gradova. Onaj u Washingtonu će krenuti od južnog kraja
američkog Kapitola, produžiti na zapad Avenijom nezavisnosti, skrenuti desno u
Četrnaestu ulicu, a zatim na istok duž Avenije ustava, ispred južne strane Bijele
kuće. Očekuje se da će u njemu učestvovati stotine hiljada ljudi.
Svijet će nastaviti da nas posmatra sa zaprepaštenjem i
strahom. SAD su 70 godina predvodile globalni poredak zasnovan na uzajamnom
interesu, jačanju trgovine i ulozi Amerike kao globalnog hegemona (do 1989.
jednog od dva hegemona). Makar retorički, Trumpov dolazak na vlast označava
prekid sa tim poretkom. Opisavši sebe kao pristalicu ideje „na prvom mjestu
Amerika“, sarkastično je govorio o mnogim institucijama koje podržavaju Pax
Americana – među njima su NATO, Evropska unija i Svjetska trgovinska
organizacija. Kritikovao je američke vojne intervencije – ponekad, mora se
reći, s dobrim razlogom. I obećao je da će ponovo pregovarati o trgovinskim
sporazumima i, ako ocijeni da je to potrebno, nametnuti velike carine za robu
iz Meksika, Kine i drugih zemalja.
Analizirajući Trumpovu pobjedu i rast ksenofobičnog
populizma u mnogim drugim zapadnim zemljama, Martin Wolf, glavni ekonomski
komentator Financial Timesa, nedavno je izjavio: „Mi smo, ukratko, na kraju i
jednog ekonomskog perioda – globalizacije koju predvodi zapad – i jednog
geopolitičkog perioda – posthladnoratovskog ‘unipolarnog momenta’ globalnog
poretka sa SAD na svom čelu.“
Može se pokazati da je taj sud preuranjen. Danas je svjetska
ekonomija tako tijesno integrisana da bi vraćanje unazad iziskivalo ogromne
potrese i političke promjene. Američke multinacionalne kompanije kao što su
Apple, Facebook i General Motors neki su od najvećih korisnika i podržavalaca
globalizacije. U svoj kabinet Trump je imenovao i Rexa Tillersona, bivšeg šefa
ExxonMobila, najveće naftne kompanije na svijetu, i Garya Cohna, bivšeg predsjednika
Goldman Sachsa, vodeće investicione banke. Sam Trump tvrdi da se zalaže za
trgovinu, ali „poštenu“.
Međutim, u svom inauguracionom govoru on je jasno rekao da
će barem pokušati da okrene globalizaciju u korist američkih radnika. Pribjegavajući
populističkoj retorici koja je pokretala njegovu kampanju, rekao je: „Bogatstvo
srednje klase oteto je iz domova njenih pripadnika i preraspodijeljeno širom svijeta“,
a onda dodao: „Od danas nadalje na prvom mjestu biće Amerika. Svaka odluka će
biti donesena da se zaštite američki radnici i američke porodice.“
Manje je jasno šta će Trump uraditi na geopolitičkom frontu;
to je najveća briga mnogih ljudi, ovdje i širom svijeta. Uprkos njegovim
tvrdnjama da su američke vojne službe oronule, SAD ostaju daleko najveća vojna
sila svijeta, jedina zemlja sposobna da projektuje svoju volju na svaki dio
zemaljske kugle. Ali kako će Trump nositi tu odgovornost? U svom govoru se
zakleo da će „ojačati stare saveze i stvoriti nove“ i da će „zbrisati“ islamski
terorizam „s lica zemlje“. Ali se osvrnuo i na neke neoizolacionističke teme
koje je isticao u prvi plan tokom kampanje, rekavši da je Amerika „finansirala
vojske drugih zemalja“ i „branila granice drugih nacija zapostavljajući svoje“.
Njegov jezik i ton nagovijestili su kraj perioda u kome je Amerika sebe videla
kao blagonaklonog svjetskog lidera, voljnog da se žrtvuje za uzajamnu korist
svih zemalja.
Sve su to, naravno, bile samo riječi. U ovoj kao i u drugim
sferama postoje ogromne neizvjesnosti o tome šta će stvarno uraditi predsjednik
Trump i njegova nova administracija. Najbolje čemu se možemo nadati je da smo
ušli u teatar apsurda. Alternativa je mnogo gora.
(TBT, The New Yorker)
