KOLUMNA
Trump to zna. Do sada je bio u pravu. Prije svih ostalih
shvatio je da je neposredna demokratija preko društvenih mreža sahranila
predstavničku demokratiju
Piše: Roger Cohen ,thebosniatimes.ba
Kod Šegrta je bilo dobro to što ste mogli da ga isključite.
Sada moramo da gledamo Donalda Trumpa sve vrijeme. Nemamo gdje da se sakrijemo.
Nedavno sam bio u Papui Novoj Gvineji. Njegovo ime neprestano se pojavljivalo.
Imenovanja se objavljuju brzinom realityja. Rick Perry ministar energetike iako nije umio da navede to ministarstvo govoreći da će ga
ukinuti! Scott Pruittbit će na čelu Agencije za zaštitu životne sredine koju tuži
već nekoliko godina! Žestoki kritičar zaštite prava radnika biće ministar rada!
Rukovodilac u naftnoj industriji Rex Tillerson, čija kompanija posjeduje prava
bušenja na dvadeset šest miliona hektara zemlje u Rusiji, nadzirat će odnose s
Putinom iako se Moskva nedavno ubacila u američki izborni proces!
Šta je sljedeće? Kim Jong-un kao sekretar za štampu, Zlica
od Opaka na čelu Društva za zaštitu životinja, a Mata Hari šef Nacionalnog
akcionog plana za internetsku bezbjednost.
Sve ovo su dalji dokazi Trumpove genijalnosti. On je majstor
umjetnosti dezorijentacije. Pretvorio je Amerikance u neprestano zbunjene likove
iz crtaća. Dezorijentisani ljudi prije će poželjeti spasitelja. Trump to zna. Do
sada je bio u pravu. Prije svih ostalih shvatio je da je neposredna demokratija
preko društvenih mreža sahranila predstavničku demokratiju.
Jednog trenutka govori o „milionima“ ilegalnih glasova za
Hillary, zatim malo mami Mitt Romneyja, onda je prepametan za obavještajne
sastanke. Da se razumijemo narode: mi nemamo pojma o tome šta će se događati u
Bijeloj kući ili u Sjevernoj Bijeloj kući na Manhattanu. Mi smo u nepoznatom iza
nepoznatog.
No, ponešto se pomalja iz magle. Trumpa ne zanima
međunarodni poredak zasnovan na pravilima koji su SAD proteklih sedam decenija
stvarale i branile. Njegova spoljna politika biće transakcijska. Ako nešto
koristi Americi, dobro. Ako ne, zaboravite. Trumpova Amerika neće vjerovati u
ljudska prava, slobodu i demokratiju. Amerika će se bez moralnog kompasa na
svjetskoj pozornici ponašati mnogo sličnije Kini.
Ne, to nije pravedno prema Kini. Kinezi razumiju prednosti
slobodne trgovine (a svakako razumiju da će, kada Trump poništi Ugovor o
transpacifičkom partnerstvu, strategijski plan za ograničavanje kineske
moći skriven u privrednom sporazumu,
Peking ojačati). Pošto često ne mogu da dišu, Kinezi također, za razliku od
Trumpa, shvataju važnost borbe protiv klimatskih promjena.
Pokušao sam da zamislim Trumpa kako kaže nešto – bilo šta –
o groznom razaranju Aleppa koje su izvele snage Putina i sirijskog predsjednika Bashara al Assada. Pokušao sam da zamislim šta bi Trump mogao reći o svirepim
zločinima protiv sirijskih civila u opkoljenom istočnom dijelu tog nekada
veličanstvenog grada. Nisam uspio.
Istina, rekao je da je to „tužno“. Rekao je da će zatražiti
od zemalja Persijskog zaliva da prikupe novac za „bezbjedne zone“. Srećno, dok
rat ulazi u šestu godinu.
Pretpostavljam da amoralnost koju Trump nameće ima jednu
prednost: možemo se uzdržati od bilo kakvog moralnog stava jer nam ionako niko
ne bi vjerovao. (Da budemo pošteni, Sirija je ogromna mrlja na licu Obaminog
mandata.) Bilo bi izopačeno da Trump govori o načelima. U tome i jeste nevolja.
Ako se iz onoga što Sjedinjene Države predstavljaju svijetu
oduzmu ljudska prava, demokratija, vladavina zakona, sama Amerika ostaće duboko
razočarana. Naravno, realna politika podsticana interesima neodvojivi je dio
američke spoljne politike, ali pristup lišen bilo kakvih vrijednosti kakav
predlaže Trump ostavit će svijet bez kormila.
Američki mir je gotov. Dosta je i potrajao. Savez
Putin–Trump u službi kasapina Assada, kao i raspad vojnih saveza, trgovinskih
ugovora, političke integracije i pravnog okvira posleratnog poretka, njegovo su
posmrtno zvono.
Možda će sve proći kako treba s Južnom Korejom i Japanom kao
nuklearnim silama, s baltičkim državama izloženim mušicama Vladimira Putina,
preseljenjem američke ambasade iz Tel Aviva u Jerusalim, krhkim NATO-om bez SAD
i razmetljivim teksaskim naftašima koji vode posao dok se Trump odmara u
New Yorku.
Sumnjam u to. Samo preseljenje ambasade moglo bi izazvati
bujicu nasilja. David Fridman, čovjek kog je Trump imenovao za ambasadora SAD u
Izraelu, gotovo izvjesno će podstaći plamen.
Trumpovi planovi puni su protivriječnosti kojima se još nije
pozabavio. On se protivi nuklearnom sporazumu s Iranom iako ga, naravno, nije
ni pročitao, zato što je Putin za taj sporazum. Trump želi da uništi Islamsku
državu. To želi i Rusija, čiji saveznik u Siriji je Iran. Trump želi politiku
vođenu biznisom kojoj je Amerika na prvom mjestu. „Boing“ je upravo potpisao
veliki ugovor s Iranom. Prema tome, Trump će možda učiniti jedinu razboritu
stvar: sačuvat će nuklearni sporazum koji je u svačijem interesu.
Ko zna? Tržišta misle da znaju. Tržišta vole Trumpa. Zato
što on vjeruje da veliki momci treba da dobiju sve, a da mali ne treba da imaju
ništa.
No, zar upravo mali nisu glasali za Trumpa? Smiješno, zaista
smiješno. Odnosno, kako bi to on rekao: „Tužno.“
(TBT, NYT)
