KOLUMNA
U iščekivanju konferencije za medije novoizabranog predsjednika
Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa, koju će, imajući u vidu navode o
vezi sa Rusijom, obilježiti obimno izlaganje, moglo bi se konstatirati da je
Trump utjelovio i animirao “slobodni duh SAD”
Piše: Steen Jakobsen, thebosniatimes.ba
Čak su i iskusni ekonomisti i predstavnici hedge fondova sa
kojima sam razgovarao bili “pridobijeni” Trumpovom populističkom
kampanjom i krupnim obećanjima. Ipak, ovo je pravi trenutak da se podsjetimo da
ekonomija, a ne tweetovi kreira budućnost jedne države. A podaci govore da su
Sjedinjene Države u fazi velikog usporavanja (rast niži od dva odsto), naročito
posmatrano u odnosu na dugoročan historijski trend (pedesetih godina prošlog vijeka
zabilježena je stopa rasta od 3,5 odsto). Činjenica je, takođe, da je oko 50
odsto novootvorenih radnih mjesta privremena, a ne treba zanemariti ni
demografski momenat, s obzirom na to da trend starenja populacije donosi
smanjenje od 0,50 do 0,75 odsto u rastu prihoda ostvarenog na osnovu nepromijenjene
spore produktivnosti. Povratak dugoročnom rastu od tri do 3,5 odsto može se
postići samo unapređenjem produktivnosti, a ne prisilom da radna mjesta ostanu
u Americi. Kratkoročno, najavljene mjere bi, možda, mogle da pojačaju trend
rasta, ali će to pasti na teret budućeg, kreditom finansiranog, rasta. Sudeći
prema najavama Trumpova politika predstavlja miks mjera koje podržavaju rast,
ali i onih negativnih. Posmatrano iz ekonomske perspektive, riječ je o
neto-negativnoj politici, jer podizanje zidova (kako figurativno tako i u
stvarnosti) nikada nije donijelo ništa dobro.
Nova spoljna politika SAD će biti nasumična i oportunistička
što će ugroziti lidersku poziciju države. Činjenica je da grupu država G7 sada
defakto predvodi Njemačka i kancelarka Angela Merkel, jer je Trump upraznio tu
poziciju. S druge strane, to je pozicija koju Merkelova ne želi, naročito ne u
izbornoj godini. Po svemu sudeći Trump će se fokusirati na rješavanje
unutrašnjih pitanja, baš kao i njegov heroj, bivši predsjednik SAD Richard
Nixon. To će, između ostalog, podrazumjevati ogroman pritisak na Federalne
rezerve, koje bi mogle da imaju status kao u vrijeme Nixona i tadašnjeg predsjednika
Freda Arthura Barnesa. U širem kontekstu, sa Trumpom će se okončati ciklus
započet u vrijeme Nixona koji je 1971. ukinuo zlatni standard u SAD, a
nastavljen u periodu vladavine Reganove administracije koja je uz ogromne
fiskalne deficite, 1981. godine ponovo uvela politiku nemiješanja države u
ekonomska pitanja. Potom smo se suočili sa “noćnom morom”, koja je
trajala 30 godina a podrazumijevala je intervenciju centralnih banaka ne samo u
određivanju kamatnih stopa, već i na slobodnim tržištima kapitala…
Djelomičnim uvidom u Trumpovu agendu došao sam do zaključka
da će njegovo predsjedavanje biti, u najboljem slučaju, haotično i
eksperimentalno, a u najgorem će predstavljati kopiju Nixonove politike u 21. vijeku.
Na žalost, predsjednik Trump će biti isti kao i Trump kandidat, bez obzira na
bilo kakav kreativni spin njegovih savjetnika. Ali, da ne bude zabune, promjena
na čelu SAD je pozitivna, jer Trump je bio neophodan protivotrov, takoreći
dinastijskoj, vladavini Clintona i Busha i njihovom apsolutnom elitizmu.
Zapamtite: Trump nije pobjedio na izborima, Clintonova je izgubila. Ono što se
sada dešava, posljedica je društvene i ekonomske potrebe za promjenom i mislim
da će period od 2017. do 2020. godine donijeti željene promjene. Trumpova
inauguracija će biti katalizator nove realnosti koju karakteriše dramatični
poziv za buđenje zbog povećanog rizika od recesije zasnovanog na izrazito
negativnoj globalnoj likvidnosti, suviše jakom američkom dolaru i političkoj
nesigurnosti. Dobrodošli u godinu nestabilnosti!
/Autor je glavni ekonomista Saxo banke/
(TBT)
