TEME
Svi bošnjački funkcioneri, kako premijeri tako i načelnici
općina, toliko su se obogatili i toliko su ogrezli u kriminal da su i tužioci,
koji su opet pod direktnom kontrolom stranačke vrhuške, digli ruke od
procesuiranja i sklonili predmete u ladice
FOTO: (public)
Od oktobarskih izbora razmišljam da napišem tekst vezan za
„bošnjačke“ nosioce vlasti u svjetlu vjerskog gledišta, jer su im puna usta
Bošnjaka i islama. Navest će samo neka
gledišta najviše zbog mladih ljudi, koji nisu znali neke stvari, a morali bi
zbog svoje budućnosti.
KOME CRNI, A KOME BIJELI HLJEB
Šta mladi ljudi mogu znati i o čemu će razmišljati nakon 22
godine laži, obećanja i obmana onih koji su narod doveli u stanje socijalne bijede, uništili
ekonomiju, urušili državu kojoj non-stop trebaju dodatna zaduženja od MMF-a i
komercijalnih banaka samo da bi preživjela. Psihički i fizički su uništene
mnoge porodice. BiH je postala vrlo zapuštena zemlja! Dok se region i svijet mijenja kod nas odavno nije
bilo nikakvih vidljivih socijalnih i ekonomskih pomaka. BiH je država apsurda!
Da li je normalno da ljudi rade, a da za svoj rad po 15 god. ne primaju plaću,
niti im se uplaćuju doprinosi za zdravstvo i PIO?! Da li je normalno da ljudi nemaju da jedu ni najcrnji hljeb, a
politička „elita“ od 1996. godine uživa privilegiju da poslije završenog
političkog angažmana još godinu dana prima „bijeli hljeb“ ?! Da li su normalni
ljudi u ovoj državi gdje se nakon 15 god. rada bez primljenog LD, zadovolje s
jednokratnom socijalnom pomoći od 400.00 KM?!
Uporedo, dok godinama dobivaju glasove od sve siromašnijih,
poniženijih i beznadežnijih građana, „vječiti“ kandidati na svim nivoima vlasti
postaju sve bogatiji, oholiji i skloniji kriminalu i prevari. Bošnjački
političari, uporno podcjenjuju pamet i strpljenje ljudi kojima se obraćaju i
koje „trebaju“ predstavljati. Oni stvarno vjeruju da su pametniji od onih koji
glasaju za njih. Razlog tome je što vrlo „jeftino“, krađom glasova i prevarama
godinama dobivaju „iste“ glasove od sve siromašnijih i poniženijih ljudi. Oni
vrlo dobro znaju da je lahko manipulirati sa gladnim i obespravljenim narodom.
Narod koji bira lopove na vlast i zaslužuje da bude opljačkan i ponižen. Ta
vlast samo radi za sebe, a ne za narod i državu, što samo pokazuje karakter izabranih
dužnosnika. Naš narod je postao nezainteresiran, bezvoljan, umoran i
prestrašen. Bošnjački političari nemaju ni sluha ni vida, niti hoće da čuju
glas naroda. To su sve više puta reciklirane stranke i političari u kojima
vladaju i upravljaju ljudi izabranog morala. Sve ovo što se dešava od
devedesetih do danas meni izgleda kao jedan dobro izrežiran mafijaški film.
Krenimo redom: Prvo bijaše rat!
Naše Sarajevo je u ratu bilo pod opsadom 1425 dana. To je
bila najduža opsada jednog glavnog grada u historiji modernog ratovanja. Tokom
opsade 18.000 vojnika RS-a zatvorilo je grad u obruču dugom 55 kilometara. U
tom periodu na grad je ispaljeno 500.000 projektila i ubijeno je 11.541 lice, a
od toga broja 643 djece, dok je 56.000 građana ranjeno. U ljeto 1993. godine
građani Sarajeva su imali po glavi stanovnika 2,5 litara vode za piće i pranje.
Za koga su ovi ljudi izginuli i zbog koga su se borili? Za ovakvu bijednu i
jadnu državu, sigurno nisu! Sve države na svijetu imaju lopove i kriminalce, a
BiH je jedina država u svijetu gdje kriminalci i lopovi imaju svoju državu,
tužioce i sudove.
Preživio je onaj koga je Stvoritelj počastio da još živi na
dunjaluku. A onda nakon rata, branioci i borci ove države su podijeljeni u
dvije skupine, zavisno od staža provedenog u redovima Armije BiH. Za svoj
patriotizam, invaliditet i silna ranjavanja „nagrađeni“ su sa štednim
knjižicama. Jedni su dobili 18.600 KM, a drugi 21.000 KM na svom kontu. Taj
novac su mogli trošiti samo za plaćanje komunalnih usluga. Kada su JKP-a ostala
bez „živog“novca, obustavljena je i ova privilegija. Preostali „virtualni“
novac, vladajuća klika je pretvorila u certifikate. Zatim sijedi nova prevara:
izmisliše certifikate i društvenu imovinu pretvoriše u privatnu, jer nije bilo
boljeg načina da „legalno“ opljačkaš državu onoga ko se za nju borio. Za samo
pola eura kupovale su se fabrike i veliki giganti koji su upošljavali na
hiljade ljudi. Ni to im ne bijaše dosta (pusto im ostalo), pa „bošnjačka braća“
počeše da „dijele“ humanitarnu pomoć u građevinskom materijalu, normalno za
certifikate, ali samo u namjenskim skladištima i uz „povoljne“ cijene, tako da
je narod i ono malo certifikata dao njima u ruke. Kada nisu uspjeli ni na ovaj
način izmusti boračku sirotinju, donijeli su zakon da se moraju otkupljivati
stanovi za koje smo cijeli radni vijek izdvajali sredstva u stambeni fond i već
ih jednom otplatili. Tim zakonom su formirali investicione fondove, odnosno
dioničarska društva u koja su vršili upise po osnovu certifikata, a koji su
pored ulaganja u ponovni otkup već otplaćenih stanova omogućili i prodaju istih
za one koji su na neki način već imali krov nad glavom, te su radi potrebe za
egzistencijom, certifikate prodavali bud-zašto na crnom tržištu jer nisu znali
kako zapravo doći do „živog“ novca.
Zatim, na red za krčmljenje dolaze JKP-a i ona postadoše
moneta za podmirivanje političkih dugova. Nedugo zatim, sva ta preduzeća odoše
u stečaj da bi ih mogla bud-zašto kupiti „odabrana elita“, novcem opljačkanog
naroda i poreskih obveznika. Samo u Sarajevu su se potpuno ili djelomično
ugasile firme, kao što su: „Alhos“, „Magros“,“Feroelektro“,“LPS“,
„Grateks“,“Patria“, „Mljekara“, „Energoinvest“, „GP-PUT“, „Hidrogradnja“,
„Vranica“, „GP Bosna“, „Bitumenka“, „Astra;, „Ključ-Šik“,“Zora“, „Ćilimara“,
„Energopetrol“, „Aerodrom – Sarajevo“,„ Žica“,„ Šipad“, „Standard“, „Unis“,
„Pretis“, „Zrak“, a brojni sarajevski hoteli su sumnjivo privatizirani, a i ono
što ih je ostalo u ruševnom stanju vrlo dobro se zna kome su pripali, samo se
čeka „povoljan“ trenutak da se to obznani. Otvaranjem stečajnog postupka i
zatvaranjem građevinskih firmi iz naše zemlje, koje su radile na najvećim
svjetskim gradilištima hiljade radnika su ostale bez posla, a bošnjačke „elite“, formiraju nove firme u
državnom vlasništvu ( javna poduzeća) koje se bave istim poslom kao i ove koje
su potpale pod stečaj, te u NO postavljaju stranački podobne ljude koji rade po
direktivama stranke. Kreće se u „obnovu“ ratom porušene države, ali sa
novoformiranim firmama koje za izvođenje radova naplaćuju enormno visoke iznose
iz državne kase, novcem poreskih obveznika, kreditima MMF – a, bez javnog
tendera, lošeg i sumnjivog kvaliteta, a
na štetu države. Formiraju se firme poput „Euro – asfalta“, „Auto – ceste federacije“
itd. Ovo se radi svjesno, samo da bi se izbjeglo uvezivanje radnog staža i
plaćanje obeštećenja firmama kojima je upravljala i bila većinski vlasnik
država, a otišle su u stečaj. Dizanjem kredita od MMF-a uz „povoljnu kamatu“,
da bi podijelili plate i penzije cijeli muslimanski narod tjeraju u grijeh jer
trošimo i jedemo haram novac i hranu,
bez obzira što se otvaraju certificirane
prodavnice halal hrane.
Razvojna banka Federacije godinama je leglo kriminala i samo
služi kao doping sredstvo u davanju svježeg novca za novopečene tajkune, a ne
za namjenu zbog koje postoji. Glavni grad države u 21-om stoljeću nema uredno
snabdijevanje vodom, nema adekvatan i redovan gradski prijevoz, željeznice su
na izdisaju zahvaljujući ogromnom kriminalu koji je prošao nekažnjeno, nemamo
svoju avio kompaniju, naftni terminali su opljačkani i uništeni. Svi bošnjački
premijeri i načelnici općina od rata do danas, toliko su se obogatili i toliko
su ogrezli u kriminal da su i tužioci i sudije, koji su pod direktnom kontrolom
stranačke vrhuške, digle ruke od procesuiranja i sklonili predmete u ladice. Od
završetka rata država nije uspjela napraviti i otvori niti jednu fabriku,
jer“naši“ bošnjački političari su
sposobni samo otvarati kladionice i kafane. Grobnice i kuhinje otvaraju iz
grižnje savjesti prema unesrećenom i gladnom narodu, koji je izgubio svoje
najmilije i koji nema šta da jede, a
džamije prave samo zato da se obilježi
bošnjačka teritorija. Ovi koji su umislili da će vladati vječno, nemaju ni
bogobojaznosti ni vjere! Njima džamije nisu potrebne. U njih odlaze samo za
bajrame i džumme, i to su uvijek u prvom saffu da se mogu bolje eksponirati.
KAKO MUSLIMAN GLEDA NA VLAST
Nije dovoljno samo izgovoriti kelime-i-šehadet i nositi
muslimansko ime, ili pozivati se na pobožnost i djela svojih predaka, pa se
nadati da će se džennetska vrata sama od sebe otvoriti. Takvo poimanje nije
ništa drugo nego, u Kur'anskoj terminologiji pusta želja. Kur'an nas uči da su
čvrsto vjerovanje i dobročinstvo djelovanje osnova bez koje se ne može računati
na spas i uspjeh. U Kur'anu se na mnogo mjesta kriju opomene i upozorenja
muslimanima da je moć, koja se ostvaruje zauzimanjem određenih položaja,
istovremeno i odgovornost koja se postavlja pred rukovodeće ljude. To je
ustvari prilika i svojevrsna provjera ljudi na vlasti, da se vidi koliko će se
oni prema svojim sposobnostima izboriti za pravdu i blagostanje na zemlji.
Osnovna uloga politike, gledano iz ugla islamskog učenja, je da bude u funkciji
vjerske i ljudske potrebe, da ljudima osigura mir, blagostanje i da izvede
čovjeka na pravi put. Razlike na društvenoj ljestvici i privilegije koje
ostvaruju predstavnici vlasti, nisu i privilegije koje pojedinac ima i pred
Bogom. Ustvari, to su samo kušnje za njih prema kojoj će On određivati nagradu
na ahiretskom životu. Stoga se u islamskom učenju, na dosta mjesta, spominje
pravedna vlast, a njenim protagonistima obećavaju neizmjerne džennetske
nagrade. Sa druge strane nasilničkoj vlasti koja ne vodi računa o potrebama
širokih narodnih masa, već svoju vladavinu fokusira na ostvarenje ovosvjetskih
želja i užitaka, obećava se žestoko i vječno kažnjavanje. Poslanik (a.s.) u
raznim prilikama hvalio je pravedne vladare. Jednom je rekao da će sedmorica na
Sudnjem danu uživati u džennetu i Allahovoj zaštiti, a među njima je na prvom mjestu
spomenuo pravednog vladara. On je također osobinu pravednosti posebno istakao
kod čelnih ljudi rekavši:“Divne li su 4 osobine kad se nađu kod 4 vrste ljudi :
1. pravda kod vladara, 2.pobožnost kod učenog, 3.darežljivost kod bogatog i
4.stid kod žene“.
Muhammeda, a.s., je podučavao ashabe da su prvaci među
ljudima njihove sluge. Takvim tumačenjem liderske pozicije, ashabi su se većim
žarom borili da ne dođu na rukovodeći položaj, nego što se današnji muslimani
bore da ih zaposjednu. U jedanaestom ajetu sure er-Ra'd Allah dž-š- kaže: „ Uz
svakog od vas su meleki, ispred i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim
bdije. Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmjeni. A kad
Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu
zaštitnika.“
U islamskom političkom razmišljanju cilj ne opravdava
sredstvo. Politička borba mora biti moralna i humana sa krajnjim ciljem dobra
za narod i državu. Nažalost, mnoge partije i pokreti u svijetu i kod nas ne
posjeduju tu ideju. Cijela Kur'anska objava gleda na muslimana kao na moralnu i
karakternu osobu.Izreka koja se često spominje u ovom kontekstu glasi: „Kakvi
vi budete takvi će vam biti i vaši vladari“(El-Kuda'i u Musneduš-šihab).
(TBT, S.K.)