KOLUMNA
Ako dovoljno dugo
upražnjavate stoičku filozofiju, kaže Epiktet, čak i u svojim snovima ćete
znati šta je dobro, a šta nije
Piše: Elif
Batuman, thebosniatimes.ba
Stoički filozof
Epiktet rođen je kao rob 55. godine naše ere, u grčko-rimskom banjskom gradu
Hierapolisu (danas Pamukale u Turskoj). Prvi put sam se srela s njegovim
učenjem 2011, ubrzo po preseljenju iz San Franciska u Istanbul. Živjela sam
sama u univerzitetskom kampusu u šumi. Usred nestabilne emotivne veze na
daljinu, ponekad danima nisam progovarala ni sa kim sem sa glavom mog dečka na
Skypeu. Obeshrabrivala me je turska politika koja je i vjernike i svetkovne
ljude navodila da se osjećaju kao žrtve. A ako si žena, bez obzira na to šta
imaš na sebi – dekolte ili maramu na glavi – neko će ti već dobaciti uvredljiv
pogled.
Čim sam pročitala
prvi red Epiktetovog Etičkog priručnika – „Na neke stvari možemo da utičemo, a
na neke ne“ – pao mi je kamen sa srca. Epiktet smatra da možemo potpuno da
utičemo samo na svoj sud o tome šta je dobro, pa je to jedino o čemu treba da
brinemo. Ako želimo novac, zdravlje, seks ili ugled, neizbježno ćemo biti
nesretni. Ako želimo da izbjegnemo siromaštvo, bolest i neugledan položaj,
živjet ćemo u stalnoj strepnji i nezadovoljstvu. Naravno, strah i želja su
neizbježni. Svi na mahove osjećamo nalete straha ili očekivanja. Biti stoik
znači preispitivati ta osjećanja: zapitati se da li se ona odnose na stvari
koje su izvan naše moći i, ako je tako, „spremno odgovoriti ‘Onda me se to ne
tiče’.“
Dok sam čitala
Epikteta, shvatila sam da je bol u mom životu najčešće dolazio ne od stvarnih
lišavanja ili uvreda, već pre od stida koji me je obuzimao zato što sam vjerovala
da su se oni mogli izbjeći. Zar nije moja krivica što živim sama, što mi smisao
neprestano izmiče, što je moj ljubavni život u haosu? Kad sam pročitala da niko
nikad ne treba da se stidi što je sam ili što je u gomili, shvatila sam da sam
se stidjela i jednog i drugog. Epiktetov savjet: kad si sam, nazovi to „mir i
sloboda i smatraj da si ravan bogovima“; kad si u gomili, misli o sebi kao o
gostu na velikoj svetkovini i provodi se najbolje što možeš.
Epiktet me je
pridobio i svojim tonom predanog sportskog trenera. Ako želiš da postaneš
stoik, kaže on, „iščašićeš ručni zglob, uganuti gležanj, progutati mnogo pijeska“,
a i dalje ćeš trpjeti gubitke i poniženja. A zapravo, svaka nevolja za tebe je
prilika za učenje i slavu. Kada naiđe teškoća, treba da si ponosan i uzbuđen
poput „rvača kome je bog, kao kakav trener, dodijelio zadatak da se bori sa
snažnim mladim ratnikom“. Drugim riječima, o svakom seronji s kojim moraš da
imaš posla misli kao o elementu božjeg pokušaja da od tebe napravi „materijal
olimpijskog kova“. To je veoma moćan trik.
Epiktet nam često
savjetuje da se ne ljutimo na robove. Najprije sam pomislila da mogu mirno da
preskočim te dijelove. Ali ubrzo sam shvatila da me spopadaju slične
samooptužujuće i nelogične misli kada imam posla s vlasnicima malog biznisa i
profesionalcima u sektoru usluga. Kada me je taksista provozao dužim putem ili
kad mi je vlasnik piljarnice vratio manji kusur, osjećala sam da je to moja
krivica, da to rade zato što govorim turski sa akcentom ili zato što pripadam
eliti. A ako ne obraćam pažnju na takve sitne prevare, zar time ne dokazujem da
sam zaista nezainteresirani, privilegovani ugnjetač? Epiktet me je oslobodio
tih misli jednostavnom vježbom: „Počevši od stvari nevelike vrijednosti – malo
prosutog ulja, malo ukradenog vina – ponavljaj sebi ‘Po tako neznatnoj cijeni
kupujem mir’.“
Rođen gotovo 2000
godina pre Darwina i Freuda, Epiktet je čini se predvidio način izlaska iz
njihovih zatvora. Osjećanja propasti i radosti programirana su u ljudskom
tijelu? To se može pobijediti umom. Vječiti rat između nesvjesnih želja i
zahtjeva civilizacije? Može se dobiti. Pedesetih godina prošlog veka američki
psihoterapeut Albert Ellis izložio je rani oblik kognitivno-bihejvioralne
terapije, pretežno zasnovane na Epiktetovoj tvrdnji da „ljude ne uznemiravaju
događaji već njihov sud o njima“. Ako dovoljno dugo upražnjavate stoičku filozofiju,
kaže Epiktet, čak i u svojim snovima ćete znati šta je dobro, a šta nije.
(TBT/The New Yorker)
