POLEMIKA
Koliko god mogli
ili morali razumjeti sadašnju Erdoganovu politiku dok paktira sa Vladimirom
Putinom, BiH mora ostati dosljedna i vjerna svojoj politici saveza sa SAD i EU!
Tvrdoglavi B. Izetbegović nikako da shvati zašto Alija Izetbegović nikad nije
posjetio Moskvu…
FOTO: (public)
Da, ja zaista prezirem
laž! I stoga sam, poštujući čitaoce, objavio demantij predsjednika Bakira
Izetbegovića na moje tvrdnje da je došlo do pogoršanja personalnih odnosa njega
i predsjednika Turske Tayiba Erdogana. Šta ću?! Moram vjerovati više njegovim
ustima iz kojih je izgovorio da odnosi njega i predsjednika Erdogana nisu bili nikad bolji, nego mojim ušima do kojih
su bile doprle potpuno drugačije informacije.
Da pojasnim kako
je došlo do svega ovoga. Ja sam posljednji sastanak predsjednika Erdogana i B.
Izetbegovića prokomentirao kao vrstu raporta, zbog toga što su dali tako šturo
saopćenje sa sastanka. Potom, posjeta B. Izetbegovića Ankari bila je mimo
protokola Predsjedništva BiH, što je dodatno unijelo sumnju da nešto nije u redu.
I na koncu o tom sastanku turski mediji, bar na bosanskom jeziku, poput TRT-a,
nisu napisali niti jednu jedinu riječ.
„Bijela laž“
Osim toga u svom
demantiju predsjednik Izetbegović je dao i neke opaske na moj personalitet,
rekavši da me je nekad poštovao, ali da ne shvata šta se sa mnom zbiva u
posljednje vrijeme itd.
Da se Izetbegović
zadržao samo na demantiranju činjenica, iz poštovanja prema čitaocima, jer
portal nije „moj“, kako mi on spočitava, već njihov, a ja ga samo
uređujem i to na način kako smatram da je u „moru“ portala potreban jedan
ovakav medij, i to primarno bosanskim muslimanima.
Pošto je tih
čitalaca svakim danom, hvala Bogu, sve više, tako da ih ima više nego
Izetbegovićevih političkih sljedbenika i glasača, mogao bih ga pozvati da i on
(is)poštuje glasače „svoje“ Stranke na način kako sam je ispoštovao čitaoce „svog“ portala i da demantira sam
sebe kad ga uhvate u laži, na način kako sam ja objavio njegov demantij.
No, znam da ne
vrijedi „ćoravu namigivati“ i stoga ne plediram da postupi isto, već samo
ukazujem na razliku u političkoj kulturi između mene i njega kako bi, eventualno,
shvatio šta se sa mnom zbiva!
Pa da iskoristim
ovu prigodu da pojasnim B. Izetbegoviću šta se stvarno sa mnom zbiva, odnosno
zašto sam „slagao“, ako sam slagao.
Istina je da sam
iz obavještajno-diplomatskih izvora dobio informaciju da je spomenuti susret B.
Izetbegovića i Erdogana protekao u vrlo napetoj atmosferi sa dosta polemičkih
tonova na temu nove turske politike koja ide u potpuno drugom smjeru od one na
kojoj su građeni prijateljski/bratski odnosi Turske i BiH.
Ovakve vrste
informacija vrlo teško je provjeriti ali su, po meni, vrsta „bijelih laži“ i
one se masovno koriste u vrijeme obavještajno-medijskog rata da bi se
protivniku zavarao trag.
Stoga sam svjesno
plasirao informaciju da je došlo do sahleđenja odnosa Sarajeva i Ankare. Jer u
trenutku kad je EU definitivno „prelomila“ da odbija svaku inicijativu za
članstvo Turske u EU, te faktički Erdogana stavila na „crnu listu“ zbog njegove
autoritarne politike, BiH je odgovaralo distanciranje od takve turske politike.
U fokusu ove
dramatične političke situacije glavni akter bio je B. Izetbegović. Stoga sam
vjerovao da je dovoljno mudar i da neće demantirati nešto što mu je apsolutno
politički odgovaralo u tom trenutku.
Tajna ruka u
Bosni
Ako bih kod
svojih čitalaca tražio razumijevanje, mogao bi im se izjadati da sam u tom
trenutku imao i dozu panike, koja me obuzima već dulje vrijeme, kao i svakog
bosanskog muslimana, uslijed pomisli da s ovakvom politikom B. Izetbegovića,
odosmo u helać svi đuturile! Tim prije što se dosadašnja politika B. Izetbegovića,
kako vanjska tako i unutarnja, kako ideološka tako i ekonomska, koja se
primarno bazira na „bratskim“ odnosima sa Erdoganom, a koja je bila eskalirala
na izborima 2014., obija o glavu Bošnjacima mnogo više nego Turcima!
Definitivno,
koliko god mogli ili morali razumjeti sadašnju Erdoganovu politiku dok paktira
s Vladimirom Putinom, BiH mora ostati dosljedna i vjerna svojoj politici saveza
sa SAD i EU! Tvrdoglavi B. Izetbegović nikako da shvati da Alija Izetbegović
nikad nije posjetio Moskvu, a bilo je pozivan i pritisaka da to učini, niti
Peking, na primjer! Stoga sam išaretio B. Izetbegoviću da iskače iz posljednjeg
vagona posljednjeg voza u koji je sjeo s Erdoganom, prije nego se naši
saveznici SAD i EU ne pokaju za svu podršku koju su mu davali u dramatičnoj borbi
za očuvanju cjelovite države BiH kroz članstvo u evroatlasnke integracije.
E, pošto mi je B.
Izetbegović dao do znanja da ne namjerava „iskakati iz voza“ mogu mu samo
mahnuti i reći: „Zbogom Bakire!“ Tim prije jer takvom svojom politikom potvrđuje
moje sumnje da je on sam sastavni dio međunarodne zavjere za podjelu BiH! Da,
ja zaista strijepim od saznanja da postoji urotnička svjetska klika koja želi
raskomadati BiH, koliko zbog ksenofobičnih antimuslimanskih motiva, toliko i
zbog pohlepe nekih svjetskih lobija! Ta urotnička klika je na koncu izlobirala embargo
na oružje Bošnjacima u vrijeme agresije i lobirala i štitila krvnike s Pala.
Zbog genocida kojeg su počinili nad bosanskim muslimanima malo su se
pritajili, ali njihova „tajna ruka“ još uvijek „vuče konce“ kako bi se
realizirali do sada neostvareni njihovi ciljevi! Sumnjam da se B. Izetbegović
mogao kandidirati za člana Predsjedništva bez blagoslova ove zavjereničke
klike. Zašto bi to učinili, zašto bi podržali B. Izetbegovića? Zato što su svjesni
da potpis na neki novi sporazum koji bi značio prekrajanje BiH, a koji bi imao
vrijednost nacionalnog „vodenog žiga“ u ime Bošnjaka, ima B. Izetbegović u
prezimenu. Da li je B. Izetbegović svjesno pristao na ovu izdajničku ulogu,
teško se može zdravorazumski procijeniti. No, međutim, njegova tvrdoglavost kad
je u pitanju konkretna tema, pokazuje da on uopće nije svjestan političkih
posljedica svojih nepromišljenih odluka i svoje politike. Stoga se moje sumnje
paranoično roje da ga ista ta zavjerenička klika podržava i gura da srlja što
dublje u politički bezdan kako bi, s jedne strane, imali izliku pred svijetom
za svoje opake namjere prema bosanskim muslimanima, i , s druge strane, kako bi
B. Izetbegovića primorali da ih moli da ga kutarišu iz bezdana kad bi mu oni
ponudili protuuslugu davanja POTPISA i pristanka na podjelu države!
Ovo je
vododjelnica na kojoj sam se politički razišao sa B. Izetbegovićem! I , eto, on
mi daje za pravo.
Zbog Alijinog
zeta
Tako da ostajem
još dužan, ukratko, razjasniti svoj odnos prema familiji Izetbegovića. Trudio
sam se koliko sam mogao da familiju rahmetli Alije Izetbegovića poštujem i
tretiram korektno, mislim na djecu koja imaju, za mene, kultne inicijale u
njegovom pseudonimu kojima je potpisivao svoje kultne tekstove u „Glasniku“
(L.S.B.). Međutim, imam gorko iskustvo s njegovim zetom, Jaskom Akšamijom, i
snahom Sebijom Građević Izetbegović. B.
Izetbegović sam zna koliki animozitet je njegov supruga gajila prema nama
provincijalcima u SDA-u zbog svog kompleksa „urbanog“ porijekla te se stidjela
da je SDA seljačka stranka. To smo dugo trpjeli za hatar rahmetli Alije. E, kad
sam uvidio da će njen bolesni ego koštati naciju, nakon što je ostvarila
ambicije i postala „prva hanuma“ kod Bošnjaka, napisao sam knjigu „Sarajevski
armagedon“ u kojoj sam jedno cijelo poglavlje njoj (p)osvetio. Malo je knjiga
napisano u ovom gradu da je jedan od glavnih likova, poput doktorke Sebije,
vaskrsava iz nje i čitaoci mogu uživo „uživati“ u njenoj roli kao u teatarskoj
predstavi. Danas sigurno ne bih napisao tu knjigu! Ali, nakon pobjede SDA 2014.
uočio sam da je ta stranka ideološki mutirala jednom vrstom simbioze vjerskog
fanatizma i nacionalizma, kakvom danas moje turske kolege nakon novogodišnjeg
pokolja u Istanbula opisuju AK Partiju. Zahvaljujući intelektualnoj hrabrosti
nas nekolicine novinara i intelektualca, da izdvojim akademika Esada
Durakovića, taj opaki ideološki
radikalni trend je splasnuo.
Ostaje mi da još
ukažem na ponašanje Jaska Akašamije. Jednom sam ga zamolio, pošto sam vidio da
on odlučuje za prijem novog radnika u BH Telecomu, da primi jednu djevojku čiji
su dedo i babo šehidi. Dedo joj je bio istaknuti policajac u vrijeme komunizma
koji je progonio četničke zločince, da bi mu se oni osvetili i ubili ga u
logoru! Babo joj je bio osnivač SDA u tom gradu, a potom heroj kojeg je
odlikovao Alija Izetbegović, pa su mu nakon pogibije kako komandantu, borci, u
jednom drugom gradu, podigli spomenik. Prije toga sam bio čuo „iz prve ruke“
kako je brat jedne moje učenice iz mekteba platio 10 hiljada KM za njeno radno
mjesto u BH Telecomu.
„Jasko, ovo je
naša priča koja je duga i bolna. Da te na gnjavim i ne duljim, moraš to uraditi!“, rekao sam mu vrlo
prijateljski. „Ne moram , Boga mi!“ odbrusio mi je Jasko. Odnio sam molbu sa
svim „pratećim“ dokumentima i informacijama i ostavio na njegov sto. Jasko je
ostao principijelan i dosljedan samom sebi i nije to uradio. Zbog ponašanja
ovog glupsona koji je odgovoran za ogroman kriminal u BH Telecomu, nikad više
nikoga od Izetbegovića nisam pozdravio!
Eto šta se, Bakire Izetbegoviću, zbivalo sa Nedžadom Latićem!
(TBT)
