ISLAMISTIKA
Šesta temeljna istina
vjere islama ili šesti imanski šart jeste vjerovanje u sudbinu i određenje,
i da se sve što se dešava – biva sa Allahovom voljom i Njegovim određenjem.
Dakle, bez vjerovanja u tu istinu, vjerovanje nije potpuno niti ispravno
Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Riječ ili pojam sudbine nalazimo još u davnim vremenima. U drevnim indo-arijskim vjerovanjima govori se o tri žene koje sjede ispod drveta u središtu svijeta i ispredaju sudbine ljudi. Grčki pojam sudbine (moira), u drevnom grčkom mišljenju, ima
značenje onog što je svakom čovjeku ponaosob dodijeljeno, što određuje šta će
biti od jednog novorođenčeta. U staroj Grčkoj dovodila se u vezu s kockom i proročanstvima
koja su igrala ulogu saopćavanja ljudske sudbine. U slovenskom vjerovanju sudbina (od riječi sud, suditi) je
najčešće čas smrti, mjesto i način umiranja koji je odredio usud; rjeđe, udes
koji svakog čovjeka prati u značajnim
okolnostima njegovog života, u sreći i nesreći. Prema filozofskom određenju, sudbina
je neumitni zakon, odnosno nužni red u svijetu kojem je podvrgnuto svako biće. Različite religije, pak, imaju svoje poimanje sudbine (sh.wikipedia.org/wiki/Sudbina).
Sve nam ovo govori da
su ljudi još u praskozorju ljudske civilizacije bili zaokupljeni pojmom sudbine
i njezinom tajnom, stalno je pokušavajući dosegnuti i odgonetnuti. Pred tim pojmom,
dakle, ljudi stoljećima stoje zapitani i radoznali, odnosno zbunjeni, pa ih je
to odvelo u mnoge krajnosti, neutemeljenosti i svakovrsna nagađanja. Ljudskoj
mašti i uobrazilji (do)pustio se primat nad racijom, a pogotovo, nažalost, nad Božanskom
Objavom. I otuda su se izmaštale, domislile i pojavile različite vještine i
pseudonauke koje nastoje spoznati ljudsku sudbinu: u astrologiji se tvrdi da raspored zvijezda u vrijeme rođenja
određuje sudbinu; neki oblici gatanja počinju od pretpostavke da se sudbina može otkriti iz
linija dlana ili pomoću snova…
Istina vjere
Šesta temeljna istina
vjere islama ili šesti imanski šart jeste vjerovanje u sudbinu i određenje,
i da se sve što se dešava – biva sa Allahovom voljom i Njegovim određenjem.
Dakle, bez vjerovanja u tu istinu, vjerovanje nije potpuno niti ispravno. Ona
proizlazi kao prirodna i logička posljedica vjerovanja u uzvišenog Allaha (tevhid),
u Njegovo sveznanje (‘ilm), htijenje (mešī’e) i svemoć (qudret).
Ipak, ta istina vjere
vjerovatno je najteže shvatljiva i samim vjernicima, muslimanima. Mnogi u vezi
s njom ostaju i dalje zbunjeni i nesigurni, neki, pak, druge zbunjuju govoreći
o njoj pogrešno, nestručno i neznalački.
Kadā i kader
Prvo se ukratko
osvrnimo na definicije dva ključna termina: kadā i kader. Premda
postoje neka terminološka neslaganja, ti termini, zapravo, znače sljedeće:
kader (sudbina) je Allahovo određenje, ono za čije vrijeme,
mjesto, karakteristike i način dešavanja zna samo Allah, dž.š.;
kadā (određenje) su stvari koje je Allah, dž.š., odredio i
koje će se desiti kad za to dođe vrijeme.
Drugim riječima, kadā je sveopća
i sveobuhvatna (Allahova) praiskonska odredba, dok kader označava sve
pojedinosti i detalje te odredbe (Askalani, Fethu
l-Bāri, 15/186).
Kada se ovi terminu
spominju zajedno, ima se na umu navedena razlika, a kada se spomene samo jedan
termin, obuhvata oba spomenuta značenja. Ovo napominjemo stoga što u nastavku
spominjemo samo termin kader.
Principi kadera
Temeljni principi
vjerovanja u kader podrazumijevaju:
a) vjerovanje u
Allahovo vječno, praiskonsko znanje svih stvari, općenito i pojedinačno,
oduvijek i zauvijek, bilo to vezano za Njegovo djelovanje ili djelovanje
Njegovih robova (v. npr. El-Bekare, 255; El-Hašr, 22; Et-Talaq, 1);
b) vjerovanje da je uzvišeni
Allah u Lehv-i mahfuzu (Ploči čuvane memorije) zapisao sve pojedinosti sudbine
svih stvorenja i sve šta će se njima dešavati;
c) vjerovanje da volja
Uzvišenog Allaha mora biti provedena u djelo, da je Njegova moć neograničena i
sveobuhvatna, da biva što On želi da se desi, a da se nikada neće dogoditi ono
što On ne želi da se dogodi (v. npr.: El-Qasas, 68; Et-Tekwir, 29, El-Kehf, 23–24);
d) vjerovanje da je Uzvišeni Allah stvorio sve
što postoji i sve mimo Njega je stvoreno: Allah je Stvoritelj svega… (Ez-Zumer,
62) (šire v. u: M. I. el-Hamed, Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu,
Sarajevo, 2013, 81–91).
Vrste kadera
Na osnovu Kur’ana i Sunneta
islamski učenjaci ustanovili su postojanje nekoliko vrsta kadera, koje
ćemo u nastavku sažeto predstaviti i objasniti.
Opći
kader
Pod općim kaderom podrazumijeva se da Uzvišeni Allah Svojim određenjem obuhvata sve što postoji u
univerzumu. Na tu vrstu kadera upućuju brojni dokazi među koje se
ubrajaju ajet: Zar ne znaš da Allah zna sve što je na nebu i na Zemlji?
To je sve u Knjizi! To je, uistinu, Allahu lahko! (El-Hadždž,
70) i hadis u kome stoji: “Uzvišeni Allah zapisao je i odredio sudbinu
stvorenja pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, a
Njegov Arš bio je na vodi” (Muslim, 2653).
Kader
životnog vijeka
Ovaj kader podrazumijeva da je Uzvišeni Allah unaprijed odredio sve pojedinosti u životnom
vijeku svakog čovjeka, od njegovog rođenja pa sve do smrti. U dva Sahiha zabilježen je hadis: “Zaista se zametak svakog čovjeka stvara i skuplja u
utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim isto toliko (dana) bude zakvačak,
zatim isto toliko bude komad mesa, zatim Allah pošalje meleka kojem naredi da
zapiše četiri sudbine: (djetetovo) djelo, opskrbu, rok života i hoće li biti
nesretan ili sretan…” (Buhari, 3208; Muslim, 2443
Godišnji
kader
Godišnji kader biva u noći Lejletu l-kadr, na što ukazuju riječi Uzvišenog: U njoj se riješi svaki posao mudri (Ed-Duhan, 4), tj. kada je riječ o opskrbi
ljudi, dužini njihovih života i svih ostalih poslova u toj godini. Sve se ovo
prepisuje iz Levh-i mahfuza u Lejletu l-kadru kako bi se, shodno tome, ophodili
meleci tokom naredne godine (v. Ibn Džuzejj, Teshil,
4/34).
Dnevni kader
Na
dnevni kader aludiraju riječi uzvišenog Allaha: …svakog časa On
je u važnom poslu (Er-Rahman, 29), tj. poput oživljavanja,
usmrćivanja, uzdizanja, unižavanja, liječenja bolesnih, hranjenja potrebnih i
ostalog Njegovog djelovanja. Od Abdullaha ibn Habiba se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., bio
upitan o navedenom še’nu (važnom poslu, važnom zanimanju) pa je
odgovorio: “Od Njegovog še’na je da oprašta grijeh, otklanja teškoću,
uzdiže neke a ponižava druge ljude!” (Ibnu l-Dževzi, Zādu
l-mesīr, 4/135). Mufessir Ibn Džuzejj smatra, pak, da je “svakog časa On u važnom zanimanju
u pogledu stvaranja i realiziranja stvari, a ne u pogledu njihovog određivanja”
(4/84).
Apsolutno zadovoljstvo
kaderom
Jedna od koristi i blagodati čvrstog vjerovanja u kader jeste i
apsolutno zadovoljstvo s Uzvišenom Allahom, tj. s Njegovim kaderom. Čuveni
islamski učenjak Ibn Kajjim o toj blagodati je rekao:
“Allah će prsa onog koji srce ispuni zadovoljstvom Njegovom odredbom
ispuniti duševnim bogatstvom, spokojem i skromnošću i učinit će da u njegovom
srcu ne bude mjesta ni za šta drugo osim za ljubav prema Njemu uzvišenom. Isto
tako, Allah će učiniti da se takav čovjek za potrebe obraća samo Njemu i samo
će se na Njega istinski oslanjati. A srce onog kome je uskraćena osobina apsolutnog
zadovoljstva Allahom bit će ispunjeno onim što je sušta suprotnost onome čime
je ispunjeno srce iskrenog vjernika – ovakav će se posvetiti samo onim stvarima
koje ga, naizgled, čine sretnim i za koje smatra da su manifestacija njegovog
uspjeha” (nav. prema: El-Hamed, 45–46).
Važno je još istaći i sljedeće činjenice:
a) apsolutno zadovoljstvo vjernika Uzvišenim Allahom jedan je od
pokazatelja da je On zadovoljan njime, i zato je ovo veličanstvena osobina;
b) tuga
i bol koju vjernik osjeća u trenucima neke nesreće, pa čak i njegova mržnja
prema onome što ga je zadesilo, ne umanjuju njegovo zadovoljstvo Allahom i Njegovim kaderom (Ibn Kajjim, Tehzīb, 351), npr. čovjek ima pravo da mrzi neprijatelja koji ga izgoni iz zavičaja,
ali u isto vrijeme treba biti zadovoljan Allahovom odredbom koja ga je
zadesila;
c) vjerovanjem u kader čovjek ne može (o)pravdati činjenje loših
djela, zapravo, pozivanje na kader u ovom slučaju je znak njegovog
nerazumijevanja i neispravnog poimanja; pozivanje na kader prilikom
griješenja je apsolutno neispravno jer se, između ostalog, temelji na
uobrazilji dotične osobe da poznaje ono što je kaderom određeno, što je
nemoguće;
d) čovjek se može pozvati na kader prilikom iskušenja i nevolja –
jer se tada njegovo pozivanje na kader smatra njegovim zadovoljstvom da
mu je samo Allah Gospodar – ali ne i onda kada čini grijehe i nevaljala djela;
d) vjernik,
po uzoru na Poslanika, s.a.v.s., treba učiti dovu: Allāhume innī es’eluke r-ridā ba‘de l-qadā’, što znači: “Bože, molim Te da mi podariš
zadovoljstvo poslije određenja” (Taberani, Du‘ā,
1324).
Kada dođe kader…
Ikrime je rekao: ‘Upitali su Ibn Abbasa: ‘Zašto je poslanik Sulejman
između svih ptica tražio baš hudhuda (pupavca)?’, a on odgovori: ‘Sulejman, a.s.,
ulogorio se na jednom mjestu i nije znao na kojoj se udaljenosti od njega
nalazi voda, a kako je hudhud bio spretan u proračunima, Sulejman ga je htio
upitati gdje se nalazi voda, kada je i primijetio da ga nema.’ Ja ga upitah: ‘Kako
to da je hudhud bio spretan u proračunima, a čak i malo dijete uzme konopac,
postavi mu zamku i uhvati ga?’ Ibn Abbas odgovori: ‘Kada dođe kader, on oduzme
vid’” – tj. kada dođe sudbonosni čas, kader, ni najvještiji ni najumniji
ga ne mogu izbjeći (El-Hamed, 75).
(TBT)