KOLUMNA
Sada, više nego ikad, potreban nam je dijalog
koji gradi strateško povjerenje među velikim silama.
Piše: Javier Solana, thebosniatimes.ba
2016. se završila, ali je budućnost 2017.
neizvjesna. Tenzije na Bliskom istoku rastu, a narodni pokreti su se pojavili u
Evropi i SAD-u.
Na Bliskom istoku, tragični rat u Siriji se
nastavlja uprkos neuspješnim pokušajima uspostavljanja harmonizacije koji su
propali zbog fundamentalnog neslaganja u vezi s budućom ulogom sirijskog
predsjednika Bashara Assada u mirovnom procesu ili političkoj tranziciji. Za to
vrijeme, vojne snage režima, uz podršku Rusije i Irana, preuzele su Alep –
nekada najveći grad u Siriji, sada sravnjen do temelja.
U novoj godini, prioritet na globalnom nivou
mora biti postizanje mira u Siriji, što zahtijeva blisku regionalnu i
međunarodnu suradnju.
Jedan pozitivan primjer iz 2016. je sporazum o
rješavanju izbjegličke koji su u martu potpisale EU i Turska. Turska je od
početka rata primila oko 3 miliona sirijskih izbjeglica. Iako odnos EU – Turska
nije najbolji, dijalog se između dviju strana mora nastaviti i u 2017., ne samo
zbog njihovih zajedničkih interesa, koji nisu zasnovani samo na ekonomskoj
međuovisnosti, nego i zbog izbjegličke krize i kolektivne borbe protiv
terorizma.
Evropska politika u ovoj godini će, za to
vrijeme, biti okupirana pregovorima oko Brexita. U martu će se UK vjerovatno pozvati
na Član 50 Lisabonskog sporazuma, čime će početi formalnu proceduru izlaska iz
EU. Izazov će biti postizanje dogovora koji garantira dobrobit budućih odnosa
na relaciji EU – UK. Ovo neće biti lahko, a pregovarači EU su već dali rok od
samo 18 mjeseci. Mnogo toga je i dalje neizvjesno, ali je jasno da ukoliko UK
želi zadržati pristup jedinstvenom evropskom tržištu, morat će prihvatiti
četiri slobode EU, uključujući slobodno kretanje radnika.
2017. će se u nekoliko evropskih zemalja
održati opći izbori, a postoji rizik da će do velikog izražaja doći izolacionistički,
antievropski narodni pokreti. Za EU je dovoljno loše što će izgubiti vojno i
ekonomski važnu državu poput UK, ali izgubiti jednu od zemalja osnivačica EU,
poput Francuske, bilo bi tragično.
Srećom, mnogi stavovi Evropljana oko EU su se
zapravo poboljšali nakon referenduma o Brexitu. Ipak, ovo neće umanjiti izazove
vladama EU u godini pred nama. One moraju ujediniti društva koja su podijeljena
moćnim globalnim silama, poput globalizacije i rapidne tehnološke inovacije.
Referendum o Brexitu, nakon kojeg je
uslijedila pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima, označio
je porast populizma na Zapadu. Ali sada dok Trump u svoji kabinet dovodi
oligarhe i bivše vojne zvaničnike, imamo razloga sumnjati da će održati svoje
obećanje i vladati bez establišmenta u Washingtonu.
Trumpova dolazeća administracija je puna
anonimusa, ali nema sumnje da će njegovo odbijanje multilateralnih institucija
ugroziti međunarodne pokušaje zajedničkog rješavanja najvećih svjetskih
problema. Ovo je svakako opasno po odnose između SAD-a i EU.
Prethodnih godina, Pariški sporazum o
klimatskim promjenama i nuklearni sporazum s Iranom bili su tračak svjetlosti u
svijetu koji se zatvara za multilateralizam. U narednim godinama taj tračak
može postati zaista sporadičan.
Sada, više nego ikad, potreban nam je dijalog
koji gradi strateško povjerenje među velikim silama. A ipak, Trumpove izjave
bacaju sumnju na nastavak američkog podržavanja politike „jedna Kina“ vis-à-vis
Tajvana te bi ozbiljno mogle narušiti odnose među dvjema najvećim svjetskim
ekonomijama. Slično tome, bez obzira na proruske simpatije nekih iz Trumpovog
tima, američko-ruskom odnosu također nedostaje strateškog povjerenja, i to zbog
ruske vojne intervencije u Siriji, njezine invazije na istočnu Ukrajinu i njene
navodne umiješanosti u američke izbore.
Ova će godina biti posebno važna za Evropu.
Odnosi između EU i SAD-a moraju ostati snažni, čvrsto zasnovani na međusobnom
poštivanju demokratije, slobode i ljudskih prava. Nakon turbulentne 2016., i
malo pozitivnih vijesti u međunarodnoj politici, 2017. će izgledno biti godina
izazova i neizvjesnosti. Ali najveća neizvjesnost od svih je da li je ovo
prosto kraj još jedne godine ili kraj geopolitičke epohe.
/Autor je bio visoki predstavnik Evropske
unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, generalni sekretar NATO-a i
misnitar vanjskih poslova Španije/
(TBT/©Project Syndicate)