KOLUMNA
Novoizabrani
predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump trebalo bi da ima
relativno čist put na domaćem terenu za sprovođenje svog ekonomskog programa, s
obzirom na to da republikanci imaju većinu u oba doma Kongresa
Piše:
Mohamed A. El-Erian, thebosnaitimes.ba
Stiče se
utisak da bi on mogao da izbavi državu iz ćorsokaka zbog kojeg su političke
institucije SAD, u proteklih šest godina, bile paralisane. Ali, američka
ekonomija ne funkcioniše u nekom izoliranom prostoru, što znači da će Trumpu,
ukoliko želi da ostvari ambiciozne ciljeve koji se odnose na uspostavljanje
visoke stope rasta i finansijske stabilnosti, trebati pomoć iz inostranstva.
Novi predsjednik je kao okosnicu strategije za unapređenje ekonomije postavio
investicije u infrastrukturne projekte, reformu poreskog sistema i uklanjanje
različitih prepreka za razvoj. Uvjeren da se njegov plan može ostvariti, Trump
je zacrtao visoke ciljeve, uključujući rast stope bruto domaćeg proizvoda za
gotovo četiri odsto na godišnjem nivou.
U ovom
trenutku izgleda kao da je uspeo da ubijedi investitore da povjeruju u takvu
priču, pa je povećana količina novca na tržištima kapitala, što je omogućilo
Federalnim rezervama da osnaže monetarnu politiku i da 14. decembra podignu
ključnu kamatnu stopu za četvrtinu procentnog poena, nagovijestivši da će sličnih
povećanja biti i u narednoj godini. Kao rezultat svega, predstavnici tržišta su
sve uvjereniji da Sjedinjene Države izlaze iz perioda prevelikog oslanjanja na
nekonvencionalnu monetarnu politiku i da se okreću “nesputanijim”
fiskalnim mjerama i strukturnim reformama kojima se potiče rast. To je nalik
politici bivšeg predsjednika SAD Ronalda Raegana, mada je i odlazeći šef države
Barack Obama zagovarao sličan pristup, ali nije uspio da ostvari rezultate u
praksi zbog velike podijeljenosti u Kongresu.
Ipak, ne
smijemo izgubiti iz vida i ostatak svijeta. Činjenica je, naime, da se i druge
velike ekonomije, naročito u Evropi i Aziji, suočavaju sa mnogo većim teškoćama
nego Amerika u pokušaju da “redizajniraju” ekonomiju, čije obilježje
i dalje predstavljaju nedovoljno snažne monetarne mjere, neadekvatne strukturne
reforme, kao i u pojedinim slučajevima suviše rigidna fiskalna politika. S
druge strane, iako su Sjedinjene Države u znatno povoljnijoj poziciji, još nisu
na dovoljno zdravim nogama da bi mogle da prežive dug period u kojem bi suviše
snažan dolar ugrozio konkurentnost te države na međunarodnoj sceni. Dakle, ako
se Trumpova administracija bude služila protekcionističkom retorikom, biće
narušeno povjerenje tržišta i poslovnih krugova u Washingtonu. U takvim okolnostima,
ključne države, prije svega Njemačka, ekonomski najsnažnija i najuticajnija
evropska država, te Kina i Japan, druga i treća ekonomska sila, morale bi da
usvoje proaktivnu ekonomsku politiku, odnosno da sprovedu brze strukturne
reforme. Na Trumpovu žalost, izgleda kao da ostatak sveta u ovoj fazi nije
spreman da učini tako velik zaokret. Stoga, novoimenovani članovi njegovog
ekonomskog tima treba da uspostave direktan kontakt sa njemačkim, kineskim i japanskim
kolegama, kako bi se unaprijedila međunarodna
saradnja.
Njemačka,
Kina i Japan imaju valjane razloge da usvoje navedene principe, s obzirom na to
da bi podrška Sjedinjenim Državama da dostignu zdrav i održiv rast
predstavljala podstrek i za razvoj njihovih sopstvenih ekonomija. Također, moramo
spriječiti scenario koji bi podrazumijevao da Trumpova administracija uvede
protekcionističke mjere, čime bi se povećao rizik od trgovinskog rata od kojeg
niko ne bi imao koristi. Uprkos osjećanju nesigurnosti koja prati predsjednički
mandat Donalda Trumpa, jedno je sigurno, bar na papiru – on ima veliku šansu da
poveća ekonomski rast Amerike. U tom kontekstu, njegov ekonomski tim mora da
ukloni potencijalne međunarodne barijere za ostvarivanje uspjeha.
/Autor
je glavni ekonomski savjetnik osiguravajuće kuće Allianz/
(TBT,
Danas)
