U svjetlu najnovijih američkih sankcija prema ruskoj Gazprombanci, Bosna i Hercegovina se ponovno našla u poziciji gdje mora preispitati svoju energetsku budućnost. Dok službeni Sarajevo umiruje javnost da “nema razloga za paniku”, postavlja se pitanje koliko dugo možemo ignorirati činjenicu da naša energetska strategija više nalikuje vremenskoj prognozi – nepredvidiva je i često nas iznenadi nespremne.
Južna interkonekcija – spas ili nova ovisnost?
Bosna i Hercegovina danas kupuje jeftini ruski plin. Amerikancima to smeta. Direktor Energoinvesta Mirza Ustamujić ističe projekt Južne interkonekcije kao ključno rješenje trenutne situacije. Međutim, vrijedi se zapitati mijenjamo li samo adresu dobavljača ili zaista gradimo energetsku neovisnost? Projekat koji je “trebao početi jučer” zvuči više kao vatrogasna mjera nego kao dio promišljene dugoročne strategije. U vremenima kada bi trebali graditi temelje održive energetske budućnosti, čini se da samo tražimo brza rješenja za duboke strukturne probleme.
Trenutna situacija nije izoliran slučaj već dio šire geopolitičke igre. Mađarska i Slovačka već “proučavaju promjene”, što jasno pokazuje da se radi o regionalnom, a ne samo lokalnom problemu. Kremlj najavljuje pronalazak rješenja, no pitanje je koliko će ta rješenja koštati krajnje korisnike. Dok velike sile odmjeravaju snage na energetskom polju, male zemlje poput BiH često postaju kolateralna šteta u igrama moći.
Stvarna cijena energetske ovisnosti
Dok se fokusiramo na tehničke aspekte dobave plina, često zaboravljamo dublju dimenziju problema. Energetska ovisnost nije samo pitanje infrastrukture – ona zadire duboko u ekonomsku stabilnost zemlje, utječe na političku samostalnost i ograničava mogućnosti dugoročnog razvoja. Svaka nova cijev, bila ona sa sjevera ili juga, samo je novi lanac u već postojećim okovima energetske ovisnosti.
Umjesto jurnjave za novim dobavljačima, BiH bi trebala ozbiljno razmotriti svoju energetsku budućnost. Stvarna energetska neovisnost znači razvoj vlastitih kapaciteta, modernizaciju postojeće infrastrukture i, možda najvažnije, stvaranje dugoročne strategije koja nije podložna geopolitičkim hirovima. Treba kupovati od svih. Tko je jeftiniji, toga odaberemo.
Trenutna kriza nije samo izazov već i prilika da BiH preispita svoj pristup energetskoj politici. Umjesto da jurimo za brzim rješenjima koja samo premještaju problem s jednog mjesta na drugo, vrijeme je za stvaranje održive energetske strategije koja će služiti interesima građana, a ne geopolitičkim igrama velikih sila.
Jer na kraju dana, energetska neovisnost nije samo pitanje odakle dolazi plin – već koliko smo sposobni samostalno upravljati svojom energetskom budućnošću. A trenutno, čini se da više reagiramo na tuđe poteze nego što stvaramo vlastitu igru. Možda je vrijeme da prestanemo mijenjati smjer vjetra i konačno izgradimo čvrsto kormilo za naš energetski brod.
Kako bi trebalo raditi?
Ovo je odlična prilika za suradnju Banja Luke, Sarajeva i Mostara. Umjesto podmetanja i cinkarenje po zapadnim i istočnim veleposlanstvima, idealo bi bilo surađivati sa svima. Kada ucjene Ameri, javi se Dodik Putinu, a kada Putin stisne, Sarajevo i Mostar se obrate Amerima.
Građani bi imali najjeftiniji plin, cijena rada bi bila manja, a proizvodi i usluge konkurentnije na svjetskom tržištu. Svima bi bilo dobro.
(TBT,logicno)
