„U Hrvatskoj osuđeni Zdravko Mamić veliki je investitor u Hercegovini, u solare, i proizvedenu struju čak prodaje domovini iz koje je pobjegao. Ali sad imamo i obrnut slučaj. U BiH osuđeni Zijad Pezerović trebao je odležati 15 godina u zatvoru, ali je pobjegao iz zatvora nakon četiri godine u Hrvatsku. I kao hrvatski državljanin izgradio je karijeru, vijećnik je izabran na listi HDZ-a, predsjednik Vijeća bošnjačke manjine. Uspio je imati i tvrtku koja se bavi prodajom žira Hrvatskim šumama, ali je zbog milionskih malverzacija optužen. No osnovao je drugu firmu, direktor joj je sin, i ove godine je opet jedini dobio posao prodaje žira, koji će mu od Hrvatskih šuma u tri sedmice donijeti 2,72 miliona eura. Iako je uvjet za taj posao posebna licencija, koju ima, radnici njegove frimee neće sakupljati žir po šumama nego ga je on otkupio, preprodao i zaradio“, piše Ivan Pandžić u svojoj kolumni na portalu Express.
„I ovaj primjer pokazuje kako loše funkcioniraju institucije i suradnja između država. Od njegova bijega iz zatvora u Zenici prošlo je 20 godina, a BiH nikad nije zatražila izručenje da bi se vratio odslužiti kaznu. Prebacuju odgovornost između institucija. Kad je sistem u obje države trom, spor, pa i u Hrvatskoj treba proći šest godina od počinjenja djela do optužnice, dok dočeka presudu, osoba može novac za koji je optužena koristiti za investicije i širenje posla. Kao i kod slučaja Mamić, ne možemo se oteti dojmu da neki previdi i pogreške nisu tek slučajnost“, piše Pandžić.
(TBT)
