ISLAMISTIKA
Ono što Kur'an snažno naglašava jeste činjenica da je svaki drevni narod, koji
je bio uništen, činio krajnje nemoralna djela, odn. da su bili poznati po jednom
velikom grijehu koga su istrajno činili i zbog koga su, na koncu, nestali
Piše: Almir
Fatić, thebosniatimes.ba
Nikada do sada u historiji nije zabilježen veći stepen moralne anarhije i dekadence
jedne ljudske civilizacije kao što je to slučaj sa našom civilizacijom. Višestruki
su razlozi za ovakvu tvrdnju. Dva razloga, između ostalih, dominiraju: 1) nema tog
moralnog posrtaja ili moralnog grijeha najvišega ranga koji danas nije prisutan
u velikom dijelu Planete; i 2) nikada kao danas ljudi nisu izloženi mogućnosti da
lakše čine moralne grijehe na različite načine.
U prvom slučaju, valja se prisjetiti kur'anskih kazivanja o moralnim grijesima
drevnih naroda ili civilizacija koji su, zbog činjenja tih grijeha, zbrisani sa
lica Zemlje. Ono što Kur'an snažno naglašava jeste činjenica da je svaki drevni
narod, koji je bio uništen, činio krajnje nemoralna djela, odn. da su bili poznati
po jednom velikom grijehu koga su istrajno činili i zbog koga su, na koncu, nestali.
Otuda su znalci islama kazali da je svaki grijeh, ustvari, naslijeđe nekog od naroda
koje je Uzvišeni Allah uništio. Na primjer,
– homoseksualizam je naslijeđe
Lutova, a.s., naroda;
– nepravično mjerenja i vaganje
naslijeđe je Šu'ajbovog, a.s., naroda;
– teror(izam) na Zemlji je
naslijeđe Faraona i njegovih podanika;
– oholost i nasilništvo su
naslijeđe Hudovog, a.s., naroda, itd. (Ibn Qayyim el-Dževzijje, Bolest i
lijek, 93)
Fenomen naše
današnje civilizacije je u tome što su svi nabrojani grijesi, kao i oni ostali,
danas zajedno prisutni i čine se gotovo na svakom kutku Zemljine kugle. I ne
samo to, neki od ovih grijeha zadobili su nove dimenzije, još više su
produbljeni i aktualizirani na način koji prije nije bio poznat. Stoga možemo
kazati da je ova naša civilizacija, s duhovne i moralne tačke gledišta, civilizacija umnožavanja grijeha i njihova grananja tako da ih čovjek teško može
izbjeći.
Na taj način do
izražaja dolazi drugi spomenuti razlog, naime, mogućnost činjenja grijeha u
današnje vrijeme je lakša nego ikada ranije! Pored navedenoga, niz je drugih
faktora koji su pospješili tu mogućnost. Među najutjecajnijima su oni
tehnološke naravi nastali kao rezultat razvoja ljudskoga znanja u domenu, prije
svega, tehnologija prijenosa slike i zvuka, kao što su npr. televizija,
internet i drugi izumi koji su čovječanstvu donijeli velike koristi i
blagodati, ali i mogućnosti njihove višestruke zloupotrebe, na koju sugerišemo
u ovom kontekstu.
Time je ljudstvo
dospjelo gotovo na nultu tačku moralnog ambisa: kada nemoralna ili loša djela
postaju ljudske osobine i navike koje je teško izbrisati. Drugim riječima, kada
se čovjek navikne na grijeh, on i ne primjećuje da je to grijeh, a da ne
govorimo o svestranom savremenom marketingu zla i njegova permanentnog
prikazivanja i predstavljanja kao dobra.
Sve ovo, ali i
mnogo toga drugoga dovelo je danas do relativizacije pojma morala. Pogotovo u
kontekstu zapadnjačke civilizacije, gdje apsolutne moralne vrijednosti zapravo
i ne postoje. Standardi dobroga i lošega pripadaju, umjesto Božanskom zakonu,
hirovima ljudi. Etičke vrijednosti se mijenjaju kao što se mijenja odjeća ili
moda. Na djelu je, rekli bismo, jedna tiranija moralnog relativizma koja,
udružena sa vlašću, ekonomijom, politikom, itd., srozava i dovodi u pitanje i
same temelje ljudskoga društva.
Budući da i sami
živimo u kontekstu ove civilizacije, pojave koje smo naznačili dio su i naše
svakodnevnice i našeg moralnog stanja. Dakle, i sami smo, u fizičkom i duhovnom
smislu, zahvaćeni snažnim talasom tiranije svakovrsnog moralnog relativizma.
Imajući na umu
gore rečeno, iznimno je važno govoriti danas o islamskom moralu (ahlaku) i u
vlastitom životu promicati moralne imperative Kur'ana i Sunneta, koji
predstavljaju sami vrh moralnog zakona. Smatramo da ovo predstavlja naš
najbolji odgovor na stanje posvemašnje moralne krize društva u kome živimo.
Naš ahlak je
Kur'an
Šta je to islamski ahlak, njegov sadržaj i smisao? Na ovo značajno
pitanje u nastavku ćemo pokušati donekle odgovoriti na temelju jednoga kur'anskoga
ajeta i njegova komentara.
U suri El-Kalem (Pero, 4) Uzvišeni Allah kaže za Muhammeda, a.s., da
je on na najvišem stepenu ahlaka (morala) (Ve inneke le'ala hulukin
‘azim). Ovo je treća vrijednost ili osobina Muhammeda, a.s., istaknuta na
samom početku ove kur'anske sure. Nakon što je u drugom i trećem ajetu Uzvišeni
negirao bilo kakvu pomisao o ”zanesenosti” ili ”ludilu” Muhammeda, a.s., –
koje su mu pripisivali ondašnji mekkanski mnogobošci – te mu obećao beskrajnu
nagradu, ili trajne i stalne dunjalučke i ahiretske blagodati, Uzvišeni mu je
pripisao najviši stepen ahlaka ili moralnog savršenstva uopće ostvarivog u
granicama čovjekovih mogućnosti. Ovime je dat odgovor tadašnjim kao i savremnim
mušricima o moralnoj savršenosti i čestitosti Muhammeda, a.s., a čime je
implicirano i njihovo duhovno i moralno sljepilo koje ih ometa da prepoznaju
istinsku moralnost i moralni karakter bez premca u historiji čovječanstva.
U komentarima Kur'ana pojam huluk, koga ovdje
prevodimo i razumijevamo kao ahlak, protumačen je na više načina. To nam pomaže
da raskrijemo i uočimo bitne dimenzije ovog pojma, kao i karakterne crte onoga
na koga se ovaj pojam odnosi.
Rani autoriteti u tefsiru, Ibn Abbas i Mudžahid, ovaj pojam shvatali
su u značenju dina (vjere), u smislu da je Muhammed, a.s., u
”najveličanstvenijoj vjeri”, vjeri kojom je jedino zadovoljan njegov
Gospodar. Ovo su mišljenje odabrali Sujuti i Mehalli u svome komentaru Kur'ana
(Tefsiru l-Dželalejn, 746). Potrebno je napomenuti da riječ din,
pored značenja vjere, znači, između ostaloga, i ”ponašanje” ili
”djelovanje”, odn. ”način života”. Ovim se u bitnome naglašava, pa i na
razini leksike Kur'ana, neodvojivost vjere i morala (ahlaka).
Ovo se potvđuje i drugim mišljenjem o pojmu huluk.
Alija, r.a., je kazao da se time misli na kur'anski edeb, i to na
temelju znamenitih riječi hazreti Aiše da je ”njegov (Muhammedov, a.s.) ahlak
bio Kur'an” (Kurtubi, El-Džami'…, 18/227). Smisao ovih riječi je,
kako ističe mufesir Ibn Kesir, da je Poslanikova narav bila sam Kur'an, tj. da
je njegovo prakticiranje kur'anskih naredbi i zabrana postalo njegova narav i
ćud koju je poprimio (Tefsiru l-Kur'ani l-‘azim, 4/517).
U tom smislu, Aišine riječi da je njegov huluk bio Kur'an možemo shvatiti u smislu da je ”njegov život (huluk) bio
Kur'an”. U jednoj drugoj predaji navodi se da je Se'id b. Hišam upitao Aišu da
ga obavijesti o ahlaku Allahovoga Poslanika,
našto je ona reagovala riječima: ”Zar ti ne čitaš Kur'an?!” Nakon što je
Se'id potvdno odgovorio, ona je kazala: ”On je bio ahlak Vjerovjesnika, a.s.”
Se'id je ponovio pitanje, a Aiša je odgovorila: ”Njegov ahlak je bio
Kur'an”, a zatim proučila deset prvih
ajeta sure El-Mu'minun (Vjernici) (Razi, Et-Tefsiru
l-kebir, 30/81).
Treće mišljenje veli da se pod time misli na
Muhammedovu, a.s., samilost prema njegovom sljedbenicima i njegovo
poštovanje spram njih, dok se u četvrtom mišljenju ističe leksičko značenje
riječi huluk, tj. misli se na plemenitu narav, ćud, moral ili, jednom
riječju, ahlak, što i jeste, kako ističu mufessiri, osnovno
značenje ove riječi (v.: Taberi, Džami'u l-bejan…, 10/8136-8138;
Ševkani, Fethu l-kadir, 1516).
Naš moralni uzor je Muhammed, a.s.
Komentatori Kur'ana također su stavili naglasak i na riječ ‘azim (velik, veličanstven) i pokušali odgovoriti na pitanje zašto je Muhammedov, a.s.,
ahlak označen ovim pojmom, tj. zašto je on velik ili veličanstven. Tako se u
tefsirima bilježi:
1.
njegov
ahlak nazvan je velikim, najvećim ili veličanstvenim jer on nije imao drugu
želju ili ambiciju (himme) osim jedne – Uzvišenog Allaha (Džunejd) (Kurtubi, El-Džami'…, 18/227);
2.
nazvan
je tako zato što je Poslanik, a.s., u sebi objedinio najsavršenije moralne osobine;
i u tom smislu se citira poznati njegov hadis: “Poslan sam da upotpunim lijep ahlak!“ (Muvetta’ Imam-i Malika: 705);
3.
njegov ahlak je tako označen jer ga je odgojio njegov
Gospodar. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ”Moj Gospodar odgojio me je
najljepšim odgojem kada je rekao: Ti sa svakim – lijepo, i traži da se čine dobra djela, a
neznalica se kloni!(El-E'araf, 199) I kada sam to prihvatio, Uzvišeni je rekao: Ti si na
najvišen stepenu ahlaka” (Kurtubi, El-Džami'…, 18/227-228);
4.
jer je Uzvišeni njemu rekao: Njih je Allah uputio, zato
slijedi njihov Pravi Put (El-En'am, 90). Ova uputa koju je Uzvšeni Allah
naredio Muhammedu, a.s., da njih (prethodne vjerovjesnike) slijedi ne odnosi se
na spoznaju Allaha, dž.š., jer bi to onda bio taklid (slijepo slijeđenje), a to
njemu nije dolično, niti se odnosi na vjerske propise jer je njegov vjerozakon
(šeri'at) različit od njihovih vjerozakona, već se odnosi na to da mu je
naređeno da slijedi svakog od prethodnih vjerovjesnika koji su se odlikovali
plemenitim ahlakom. Zapravo, svaki vjerovjesnik
bio je posebno odlikovan jednom moralnom vrlinom, a Muhammedu, a.s., je
naređeno da slijedi sve te vrline, i kao da mu je naređeno da on zajedno
objedini sve ono po čemu su se prethodni vjerovjesnici posebno odlikovali i
razlikovali. I to je, doista, velika deredža koju nijedan prethodni
vjerovjesnik nije dosegao, tako da je njegov ahlak opisan velikim,
veličanstvenim (Razi, Et-Tefsiru l-kebir, 30/80).
Zato je Muhammed, s.a.v.s., najveći moralni
učitelj čovječanstva i moralni uzor po čijem životu vjernici smjeravaju svoje
vlastite živote. On je model identifikacije u svakom pogledu i za
svakoga.
Jedinstvenost
islamskog ahlaka
Ovdje ni izbliza ne možemo izbrojiti sve
dimenzije, značajke ili ideale islamskog ahlaka. Jer o svakoj do njih napisani
su tomovi knjiga i tekstova. Na primjer, jedna od temeljnih i visoko cijenjih
moralnih vrlina u islamu jeste stid – koja nam danas itekako
nedostaje, odn. čije odsustvo svakodnevno primjećujemo. A u jednoj predaji,
kako je navodi Bika'i u svome komentaru Kur'anu, veli se: Svaka vjera ima
svoj ahlak, a ahlak islama je stid, iz koga proizlazi život srca!
Jedno od
najboljih shvatanja suštine i smisla islamskog ahlaka sažeto je izložio
mufessir i šehid Sejjid Qutb u svome tefsiru komentarišući 4. ajet sure
El-Kalem. Ovaj mislilac, čije riječi navodimo kao sukus naše rasprave o ahlaku,
ovako izlaže suštinu islamskog ahlaka:
”… islamski
ahlak je jedinstven. Taj (islamski) moral ne izrasta iz sredine niti onoga što
se cijeni na Zemlji. Islamski moral se ne bazira na onome što se vrjednuje i
cijeni po običaju niti na interesu ili vezama koje su postojale u pokoljenju,
nego izrasta iz onoga što je uzvišeno i oslanja se na ono što je uzvišeno,
oslanja se na zov tih visina upućen Zemlji da bi Zemlja gledala prema obzorju,
oslanja se na Allahova apsolutna svojstva da ih ljudi ostvare u granicama svoje
moći, da bi ostvarili svoju visoku čovječnost, da bi postali spremni da ih
Allah počasti dodjelom im zastupništva na Zemlji, da bi se spremili, također, i
za drugi uzvišeniji život: na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod vladara
Svemoćnoga (54/55). Osim toga, islamska etika nije ograničena niti oivičena
bilo kakvim postojećim obzirima na Zemlji. Ta etika je slobodna. Ona se uzdiže
do krajnje granice do koje može dostići čovjek, jer ona teži da ostvari
Allahovo svojstvo bez ikakva ograničenja.
Osim toga, etika
nije pojedinačna vrlina: iskrenost, povjerenje, pravednost, dobročinstvo itd.,
nego je ona kompletan program u kome se sarađuje na odgojnom prečišćavanju i
uređenim zakonima. Na njoj počiva ideja o životu u cjelini i svi smjerovi
života. Ona završava, na kraju kruženja, kod Allaha, a ne kod bilo koje
vrijednosti ovog života.
Ova islamska
etičnost, islamsko ponašanje, predstavljeno je svojim savršenstvom i ljepotom,
svojom uravnoteženošću, ispravnošću, stalnošću i stabilnošću u Muhammedu
(alejhi s-selam), a predstavljena je u visokom hvaljenju Allahovom: Jer, ti
si, zaista najljepše ćudi (U okrilju Kur'ana, 29/57-58).
(TBT)