Više od 20 života odnijele su jezive bujice i klizišta na području Konjica i Jablanice. Niko još nije uhapšen za uvjerljive ljudske propuste i kriminal, nitko nije dao ostavku niti je preuzeo bilo kakvu odgovornost. Javnost je zgrožena, udružena u solidarnosti, nevladine organizacije i mediji organiziraju prikupljanje i slanje humanitarne i novčane pomoći, piše Dnevni list.
Susjedne zemlje, prije svega Hrvatska s 10 miliona eura, kao i cijela Evropska unija najavljuju slanje pomoći BiH. Ljudske je živote nemoguće povratiti, ali se preživjelima i oštećenima itekako mogu ublažiti patnje i podariti svijetlo nade.
Kako izbjeći pljačku?
Povijest je pokazala da naš mentalitet naprosto obožava sadake, a nemoralni lovci u mutnom s nestrpljenjem iščekuju dotok financijskih injekcija sa svih strana.
Nesumnjivo je da će prijatelji iz inozemstva uplatiti ogromne sume novca, međutim kao i do sada nameće se pitanje hoće li ti novci i doći u ruke ljudi pogođeni strašnim prirodnim nepogodama. Koga su zmije ujedale i guštera se boji, stara je dobra narodna poslovica. Opečena javnost sve agresivnije ispoljava nepovjerenje i sumnju u poštenje domaćih vlasti i čestito raspoređivanje novca.
Izaslanik u državnom Domu naroda Zlatko Miletić je takve crne slutnje i javno obznanio.
“Ja ću uzeti primjer iz poplava 2014. godine. Ja sam gledao neki dan jedno istraživanje u kojem ljudi tvrde da je svaki treći u poplavama tada koji je nastradao vidio neko kazneno djelo ili nije dobio bilo kakvu vrstu donacije kad se taj novac, odnosno ta humanitarna pomoć dijelila 2014. godine. Svaki treći stanovnik. Ja se sad pitam što će se desiti ovo kada ove organizacije, naši građani skupe sve te pare kako će se to podijeliti, tko će to organizirati, na koji način će se to uraditi?, zapitao se Miletić.
Kriminal nakon te prirodne kataklizme prije 10 godina nitko nije ozbiljno istraživao. Sumnje su brzo neutralizirane, riječna korita ponešto i ušminkana, podijeljeno nešto pomoći i nastavilo se opet po starom, traljavom običaju.
Novca ima, ali gdje je?
Zanimljivo je da se federalna i državna vlast još precizno ne izjašnjavaju o pomoći koju misle izdvojiti za saniranje razornih posljedica od poplava i klizišta u dolini Neretve. Vijeće ministara je najavilo aktiviranje mehanizama međunarodne pomoći iz europskih fondova, ali o svojim novcima još mučki šuti, jednako kao i vlada Nermina Nikšića. Sve je u nekoj maglovitoj fazi procjena i predlaganja rješenja.
Međunarodna pomoć je dobro došla, no i BiH itekako ima namjenskih novaca za pomoć u slučaju elementarnih nepogoda.
U BiH je oko 850 tisuća uposlenika, oni godišnje po različitim osnovama uplate 12 miliona maraka i za prirodne nesreće. Dakle, od 2014. godine uplaćeno je 1,2 milijarde maraka.
Prostora za akciju definitivno ima. Nadalje, na svakih stotinu maraka plaće i honorara koji se isplate u Federaciji BiH, pola marke se uplati za namjenski Fond za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća. Tijekom prošle godine po ovom osnovu je prikupljeno oko 45 miliona KM. Nakon poplava 2014. do danas, kroz obavezne naknade na honorare i plaće u Federaciji BiH prikupljeno je, kada se uračuna i inflacija, više od pola milijarde maraka za namjenski fond za zaštitu od prirodnih nepogoda.
Osim ove naknade, u prosjeku se oko 55 miliona godišnje prikupi kroz opće i posebne vodne naknade. Sva ova prikupljena sredstva županijski trezori raspoređuju na način: 40% iznosa odlazi na račun agencija za vode u Federaciji, 15% iznosa na račun Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH te 45% iznosa na račun kanotnalnih budžeta.
Neki kao Anes Podić iz Udruženja Eko akcija sumnjaju u pravednost raspodjele tih brojki.
“Prihodi koji se prikupe od isplate plaća i honorara kompanijama i fizičkim licima koji su registrirani na teritoriji neke općine uplaćuju se na račune javnih prihoda proračuna županija. Ove prihode raspoređuje županijski trezor: 15% iznosa na račun proračuna Federacije, 25% iznosa na račun županija i 60% iznosa na račun proračuna jedinica lokalne samouprave – općine. Bogate općine tako dobiju gomile novca, a siromašne dobiju novac koji nije dovoljan ni za najosnovnije potrebe, ističe Podić.
Volimo krasti
Na vladama i policijsko-tužiteljskim polugama na svim razinama je sada velika kušnja i odgovornost. Ne bi nikako smjeli dopustiti da se ponovi sramna afera ‘respiratori’ u kojoj su osuđeni Fadil Novalić, Solak, Hodžić i skriveni nalogodavci oštetili državu za nekoliko milijuna maraka i svojim nemoralom možda uskratili nekoliko ljudskih života.
Na području Sarajeva je ovih dana zavladala prava paranoja zbog nekoliko otkrivenih kliznih žarišta. Načelnik općine Stari grad Irfan Čengić je upozorio na bacanje otpada u Bistrički potok s područja RS-a. Na Trebeviću su sumnjivo iskrčene velike površine šume i sagrađen ‘opasni’ Trebević Hills.
Javnost je uznemirena, politički mešetari se već populistički prepucavaju. Mnogi ne vjeruju potezima vlasti u Sarajevu, smatraju kako se radi o izluženom loklanom šaneranju i stvaranju temelja za mogući lov u mutnom.
Kod nas doista sve teško ide normalno, učinkovito i pošteno. Više volimo sadaku nego li ozbiljno raditi i preventivno djelovati. A, tek krasti, to je već ozbiljno oboljenje.
(TBT)
