U rano jutro 7. oktobra, dok je većina kibuca oko Pojasa Gaze još spavala, palestinske snage otpora pokrenule su (ono što bi malo vojnih analitičara nazvalo drugačije nego) impresivnu vojnu ofenzivu. U nekoliko minuta navalili su vozilima, plovilima i zrakoplovima na četiri vojne baze koje okružuju granicu: Zikim, Re’im, Nahal Oz i Erez. Izraelski vojnici bili su malobrojni i pospani na ovaj svečani dan, Shemini Atzeret. Baražna vatra većinu ih je natjerala na povlačenje i skrivanje. Arapski komandosi nisu naišli praktički na nikakav otpor.
Paralelno, hiljade projektila poslanih iz Gaze razasute su po izraelskom teritoriju, uključujući Jerusalem. Na mobitelima stanovnika obližnjih kibuca (uglavnom izgrađenih za smještaj vojnog osoblja) pojavila se poruka: “Zaključajte se u svoja skloništa, u blizini su teroristi”. Ubrzo nakon toga isključena je struja bez koje je nemoguće zatvoriti metalnu ogradu naselja. Palestinci su prethodno neutralizirali automatske mitraljeze i osmatračke antene koje su okruživale ogradu Gaze, koristeći eksploziv izbačen iz malih, sporoletećih dronova koje je teško otkriti. U roku od nekoliko minuta, izraelska vojska je oglušila i zaslijepila na jednoj od svojih najopasnijih točaka.
Iako su bile na dužnosti, izraelske elitne pješačke jedinice – 13. i 51. bataljon Golanske brigade – bile su neadekvatne za obranu od tako dobro koordiniranog napada. Hamasovci i pripadnici PIJ-a ubrzo su ih svladali, nakon čega su počela ubistva. Ovo je uključivalo najmanje nekoliko desetaka užasnih zločina, od kojih su neki snimljeni kamerom. Militanti su ubili 1154 osobe i uzeli 240 talaca u onome što se često naziva “najvećim masakrom Židova od Drugog svjetskog rata”. To, međutim, nije točno jer se najveći zapravo dogodio tokom Prljavog rata u Argentini, kada je ubijeno između 1900 i 3000 Židova. Vrijedi također napomenuti da je zemlja koja je oružjem opskrbljivala fašiste u Buenos Airesu bio – Izrael.
Tvornica laži
Među žrtvama je bilo 256 vojnika, 53 policajca i pripadnika sigurnosnih snaga te 63 civilna zaštitara. Preostalih 782 su bili nenaoružani civili. Potvrđeno je da su izraelske oružane trupe ubile najmanje 18 tih osoba, a mnogobrojna tijela pronađena ispod ruševina umrla su pod nejasnim okolnostima.
I dok su trupla još uvijek bila iskopavana, pojavile su se neke sumnjive priče. “Dvije hrpe od 10 djece vezane su za leđa, spaljene do smrti”, rekao je za Yossi Landau, voditelj operacija organizacije za “identifikacije žrtava katastrofe” pod nazivom ZAKA, stojeći ispred kuće u kibucu Be’eri. Benjamin Netanyahu je kasnije ponovio isto u telefonskom razgovoru s Joeom Bidenom.
Međutim, samo dvije 12-godišnje blizanke – Liel i Yanai Hetrzroni – ubijene su u Be’eri. Među tamošnjim usmrćenima nije bilo druge djece. Kasnije je Landau rekao za da je pobrkao 20-godišnjake s djecom. Za “potvrdu” lažne priče o odrubljivanju glava 40 beba Landau je također osobno odgovoran jer je rekao da je “svojim očima vidio djecu i bebe kojima su odrubljene glave”. Među poginulima u napadu 7. oktobra samo je jedna beba (dijete do tri godine), 10-mjesečna Mila Cohen. Također, na popisu žrtava nalazi se ukupno 36 maloljetnika.
Nevidljive fotografije
Ali Landau se tek zagrijavao. U intervjuu od 12. oktobra izjavio je – dok su mu se suze slijevale niz lice – da su pri ulasku u kuću u Be’eriju “vidjeli trudnu ženu kako leži na podu, a onda su je okrenuli i vidjeli da joj je trbuh rasječen”. “Nerođeno dijete, još uvijek povezano pupčanom vrpcom, ubodeno je nožem, a vi upotrijebite svoju maštu, pokušavajući shvatiti što je bilo prvo”, jedva je izustio izraelski pripovjedač.
Čini se da je Landau ovo svjedočenje temeljio na glasinama koje je anonimni vojni izvor proširio internetom dva dana ranije. Prema tome, navodno trudna žrtva imala je 30 godina, što je bilo dovoljno da diskreditira ovu priču budući da su jedine ženske žrtve zabilježene u ili oko Beerija bile 44-godišnja Rinat Segev Even i 22-godišnja Tair Bira; i nijedna od njih nije bila trudna. Štaviše, među ubijenima 7. oktobra nije zabilježena niti jedna trudnica.
Kibbutz Beeri također je neizravno demantirao Landauove tvrdnje, navodeći da “priča o trudnici koju je izvijestio ZAKA nije relevantna za Beeri”, dok je izraelska policija izvijestila da nema evidenciju o incidentu. Na pitanje o tome, Landau je novinaru ponudio sliku sa svog mobitela. Na fotografiji se vidi neprepoznatljivi komad pougljenjenog mesa. Međutim, službeni račun izraelske vojske na društvenim mrežama tvrdio je da ima fotografije zločina koje nije mogao objaviti zbog zabrinutosti da bi mogli prekršiti X-ove uvjete korištenja. Zasad, koliko je poznato, navodne fotografije nisu zabilježene ni na jednom forumu.
Nesmotrene prve dame
U očajničkom pokušaju da potkrijepi Landauove lažne optužbe, izraelski korisnik društvenih mreža napravio je video koji kombinira svjedočanstvo ZAKA volontera sa snimkom meksičkog narkokartela kako muči zatvorenika do smrti. Video je ubrzo postao viralan te je čak privukao pažnju supruge izraelskog predsjednika Isaaca Herzoga. Prva dama je čak napisala da se “na Hamasovoj snimci iz kibuca vidi kako teroristi muče trudnu ženu i vade joj fetus”.
Sličan gaf imala je i Bibijeva supruga Sarah Netanyahu koja je američkoj prvoj dami Jill Biden poslala pismo o trudnoj taokinji koja se porodila u Gazi. Izraelski Haaretz to je naknadno razotkrio kao laž. Taokinja o kojem je riječ, Natwari Mulkan, puštena je u razmjeni talaca i nije bila trudna.
Također, Landauov kolega u ZAKA-i, Simcha Dizingoff, izbacio je nekoliko vlastitih vrlo dvojbenih priča. Na primjer, on tvrdi da je vidio “jedno dijete, staro oko šest godina, ubijeno nožem zabijenim u njegovu lubanju.” Međutim, službeni podaci o smrtnim slučajevima iz Kfar Aze pokazuju da nijedno dijete mlađe od 14 godina nije ubijeno u kibucu. Zanimljivo, Landau je također izjavio da svakoga tko dovodi u pitanje njegovu verziju događaja od 7. oktobra – “treba ubiti”.
Podrška SAD-a
Jednu od Landauovih priča reproducirao je i Antony Blinken tokom saslušanja u Senatu 31. oktobra o situaciji u Gazi, kao obrazloženje za odbijanje prekida vatre. “Dječak i djevojčica, šest i osam godina, i njihovi roditelji su za stolom za doručkom. Ocu je iskopano oko, majci su odrezane grudi, djevojčici je amputirano stopalo, dječaku su odsječeni prsti prije nego što su pogubljeni, a potom su počinitelji sjeli i jeli. S tim ovo društvo ima posla”, evocirao je Amerikanac.
Unatoč prisutnosti nekoliko potencijalnih svjedoka unutar Be’erija, ne postoji neovisno svjedočenje koje bi potvrdilo ove tvrdnje. A ono što dodatno diskreditira ove navode je činjenica da u ovom kibucu nisu zabilježeni smrtni slučajevi braće i sestara u dobi od oko šest do osam godina. Eitan i Alin Kapshitter – koji su imali pet i osam godina – najbliže su ovom opisu. Ali nisu ubijeni u kući, već u automobilu kada su se njihovi roditelji greškom dovezli u unakrsnu vatru izraelskih i Hamasovih snaga.
U prosincu je Netanyahu zahvalio ZAKA volonterima, rekavši: “Moramo kupiti vrijeme, koje dobivamo okrećući se svjetskim vođama i javnom mnijenju. Imate važnu ulogu u utjecaju na javno mnijenje, koje također utječe na lidere.”
IDF-ova klaonica
Što se tiče pokolja koji se dogodio nakon proboja Hamasa, očito je da su palestinski borci odgovorni za veliki broj tih žrtava. No, znatan broj svjedočanstava i drugih dokaznih materijala baca nešto drugačije svjetlo na uobičajeno propagiran narativ. Primjerice, Tuval Escapa, član sigurnosnog tima za Be’eri, uspostavio je telefonsku liniju tokom krize za koordinaciju između stanovnika kibuca i izraelske vojske. Kako je situacija u jednom trenutku bila kaotična, prisjeća se Escapa, “zapovjednici na terenu donijeli su teške odluke – uključujući granatiranje kuća sa stanarima kako bi eliminirali teroriste zajedno s taocima”.
U isto vrijeme dok su “granatirali kuće” svojih građana, izraelska vojska je bila “prisiljena zatražiti zračni napad” na vlastiti objekt unutar prijelaza Erez prema Gazi “kako bi odbila teroriste” koji su preuzeli kontrolu, prenosi Haaretz . Baza je u to vrijeme bila ispunjena oficirima i vojnicima izraelske civilne uprave. Ova izvješća sugeriraju da su naredbe za napad na kuće i okolna područja unutar Izraela – čak i po cijenu mnogih izraelskih života – došle od vojne vrhovne komande.
Prema Yasmin Porat, koju su borci Hamasa uzeli kao taokinju, vojska je “nedvojbeno” ubila brojne izraelske neborce tijekom oružanih sukoba 7. oktobr; uključujući i njezinog partnera. “Sve su eliminirali, uključujući i taoce”, rekla je, misleći na izraelske specijalne snage. Izraelka je opisala “vrlo, vrlo jaku unakrsnu vatru” i IDF-ovo tenkovsko granatiranje, što je dovelo do mnogih žrtava među njenim sunarodnjacima. Dok je bila u rukama Hamasovih napadača, Porat se prisjetila: “Nisu nas zlostavljali. Postupali su s nama vrlo ljudski … Nitko se prema nama nije ponašao nasilno. Bila sam mirna jer sam znala da mi se ništa neće dogoditi.” Dodala je: “Cilj je bio da nas otmu u Gazu, a ne da nas ubiju.”
Pessijeva kuća
Incident “Pessijeva kuća” postao je notoran u Izraelu, nazvan po stanovnici Be’erija, Pessi Cohen, koja je ubijena zajedno s drugim taocima koji su tamo držani. Dvoje preživjelih je otkrilo da je izraelska vojska pucala na kuću. “Znamo da je jedna od granata ubila najmanje jednog taoca”, rekao je rođak Omri Shifroni, koji je također preživio napad.
Troje njegovih rođaka ubijeno je u Pessijinoj kući dok se on sa ženom i djecom skrivao na drugoj strani kibuca. “Postoji još nekoliko drugih koje još uvijek ne znamo i možda nikada nećemo saznati što ih je točno ubilo”, rekao je. Referira se na smrt svoje tete Ayale, pranećakinje Liel i pranećaka Yanai, uzrujan zbog odluke izraelske vojske da upotrijebi teško streljivo na kuće u Be’eriju.
“Mislim da je pravo pitanje, moralno pitanje, je li ispravno to učiniti, ispaliti tenkovske granate na kuću s taocima … Mislim da to nije bila ispravna odluka, nije dobra odluka i nije moralna … Mislim da nisu imali namjeru pucati i ubijati taoce, ali kada ispalite tenkovsku granatu na kuću, morate uzeti u obzir da će se to vjerojatno dogoditi”, sugerira Shifroni.
Čekanje svog metka
Da je Izrael svoje građane bombardirao tenkovskim raketama, dokazuje i svjedočenje jedine preživjele iz Beerija, Hadas Dagan, čiji je suprug Adi pritom ubijen: “Teroristi su počeli bježati … Meci su počeli ulaziti u kuću sa svih strana. Čujem djecu (op.a. Liel i Yanaija) kako vrište: ‘Molim vas, pomozite nam!’ Odjednom užasan ‘bum!’ i ne mogu pomaknuti noge … Bilo mi je jasno da je to tenk … i vidjela sam rupu u Adijevoj glavnoj arteriji. Probala sam prstom zaustaviti krvarenje. Što sam drugo mogla napraviti? Pomaknuo se na nekoliko trenutaka, a onda više nije … Ja sam u lokvi krvi … i jednostavno ga opet zagrlim. Čujem još jedan udar vani. I onda više ništa ne čujem. Čekam da stigne i moj metak.”
Porat je također ustanovila da su blizanci – zajedno s još 11 neboraca – najvjerojatnije ubijeni tenkovskim granatiranjem IDF-a.”Djevojčica nije prestala vrištati sve te sate … ali kad su pogodile dvije (tenkovske) granate, prestala je vrištati. Zatim je nastala tišina”, prisjetila se.
Inače, ovaj napad naredio je izraelski brigadni general Barak Hiram, koji je zapovjedniku tenka rekao: “Pregovori su gotovi. Provaliti, čak i po cijenu civilnih žrtava.” Kasnije je prepričao pred kamerama: “Jako sam se bojao da ako se vratimo u Saronu (izraelski vojni stožer u Tel Avivu) i pokušamo održati sve vrste pregovora (za oslobađanje talaca), možemo upasti u zamku koja će nam vezati ruke i neće nam dopustiti da učinimo ono što je potrebno, a to je ući, manipulirati i ubiti ih (Hamas)”.
Tenkovi na civilie
Međutim, ovo nije način na koji je Hiram u početku opisao događaje u Be’eri. Naprotiv, prikazao se kao spasilac civilnih talaca. “Ovlašćujem tamošnjeg zapovjednika snaga YAMAM-a da upadne unutra i pokuša spasiti građane zarobljene u tim zgradama … Mislim da je u tom bloku bilo oko 20 građana i mislim da su snage YAMAM-a uspjele spasiti njih četvero. Svi ostali su hladnokrvno ubijeni. I tamo smo našli osmero djece svezane i strijeljane, par, muž i žena, svezani i strijeljani”, lagao je brigadni general.
Prije nego što je Hiram kasnije javno priznao ovo masovno ubojstvo, objasnio je logiku toga: “Jako se bojim da ako se vratimo u Soranu (op.a. izraelski vojni stožer u Tel Avivu) i pokušamo održati sve vrste pregovora, možemo upasti u zamku koja će nam vezati ruke i neće nam dopustiti da učinimo ono što je potrebno, a to je da uđemo, manipuliramo i ubijemo ih (Hamas).”
Kao što je reporter izraelskog I24 – medija bliskog Netanyahuu – primijetio tijekom posjeta Be’eriju, “male i neobične kuće (su) bombardirane ili uništene” i “dobro održavani travnjaci (su) počupani tragovima oklopno vozilo, moguće tenk”. Ispod ovih ruševina pronađeno je mnogo tijela. Prema Haaretzu, tijekom operacije vraćanja kontrole nad ovim naseljem, izraelska vojska je “granatirala domove Izraelaca koji su zarobljeni”, a “cijena je bila strašna: ubijeno je najmanje 112 stanovnika Be’erija”.
Gdje su bebe?
Zapovjednik izraelske vojske Golan Vach, dok je s novinarima obilazio jedan od napadnutih kibuca, zaustavio se ispred uništene kuće i rekao da je Hamas u njoj ubio 15 ljudi – uključujući osam beba – a zatim ih spalio. Osim što je tog dana ubijena “samo” jedna beba, još je čudnije u ovoj priči to što su, prema Vachu, militanti ostali u spaljenoj kući i tamo ih je dočekao IDF koji ih je “napao tenkovima” jer su “trebali osvojiti cijelo naselje”. Dakle, tenk je srušio kuću u kojoj je, prema ovoj priči, bilo 15 Izraelaca, za koje vojska nije mogla znati da su mrtvi.
Izraelska vozačica tenka također potvrđuje da joj je vojnik, kada je probila ogradu kibuca, pokazujući prema kućama rekao: “Tamo su teroristi, pucaj!” “Pitala sam ga ima li tamo civila, rekao je: ‘Ne znam, samo pucaj!’”, prisjetila se. No, nije se odlučila na topovski udar, već je prema kući zasula metke iz mitraljeza. Njezin kolega je dodao da su “iako je bila složena situacija” “ispalili projektile” unutar zajednica.
Sigurnosni analitičar Chris Cobb-Smith objasnio je da je Hamas bio “naoružan samo lakim oružjem” i da razaranje u Be’eriju “jasno nije uzrokovano strukturalnim kolapsom od požara”, već “nekom vrstom sustava teškog naoružanja tokom borbi”, “najvjerovatnije tenka”.
Pougljena tijela
A osim tenkova, na kibuc su se sručili i helikopteri. “Helikopter IDF-a puca na izraelski kibuc. I onda vidite tenk … ispaljuje granatu na kuću. To su stvari koje ne možete pojmiti. I onda odjednom vidim, s desne strane, stotine ljudi iz kibuca … Ratna zona”, ispričao je Erez Tidhar iz Jedinice za spašavanje i evakuaciju.
Zapovjednik eskadrile objasnio je kako je umalo napao kuću izraelske obitelji koju su zauzeli militanti Hamasa. Sa svojom obitelji u kući, pilot je “odlučio ispaliti topovsku kuglu 30 metara od kuće, što je bila vrlo teška odluka”. “Pucam da oni, ako su sad tamo, čuju bombe u kući da shvate da se zna da su tu i s nadom da će otići iz te kuće. I da vam pravo kažem palo mi je na pamet da pucam po kući”, priznao je.
Ubrzo su “piloti Apača shvatili da moraju preskočiti sva ograničenja” pa su “neki od njih počeli pucati na teroriste sami, bez dozvole nadređenih”. U procesu, rakete Hellfire su uništile nekoliko kuća i spalile stotine automobila, u kojima su ljudi spaljeni živi. Glasnogovornik izraelske vlade Mark Regev ispričao je da, iako je prvotno navedeno da je 7. oktobra bilo 1400 izraelskih žrtava, broj je revidiran jer: “Bilo je zapravo tijela koja su bila toliko izgorjela da smo mislili da su naša, na kraju su to očito bili teroristi Hamasa.”
Zbunjeni piloti
U izvještaju o eskadrilama Apača navodi se da su “piloti shvatili da postoji velika poteškoća u razlikovanju … tko je terorist, a tko vojnik ili civil”. Stoga je “brzina paljbe protiv tisuća terorista isprva bila enormna, a tek u određenom trenutku piloti su počeli usporavati svoje napade i pažljivo birati svoje mete”.
U intervjuu za izraelski Mako, pilot jednog takvog Apača osvrnuo se na bolnu dilemu treba li pucati na automobile koji se vraćaju u Gazu. Znao je da bi u mnogim od tih vozila moglo biti izraelskih zarobljenika, ali je ipak odlučio pucati. “Biram takve mete za koje si kažem da su male šanse da ću i ovdje pucati u taoce”, rekao je, priznavši da njegova prosudba “nije bila 100 posto”. Njegov kolega također se prisjetio težine zadatka: “Našao sam se u dilemi u što pucati, jer ih je jako puno.”
Tu je i snimka koju Times of Israel opisuje riječima: “Video prikazuje projektile koji pogađaju automobile, kamione, motocikle i ljude koji hodaju, dok pilot izvještava o stotinama naoružanih napadača koji hrle u Izrael kako bi napali obližnje zajednice.” Policijska istraga također je utvrdila da je vojni helikopter pucao na Hamas i na festivalu Nova, gdje je”navodno pogodio i neke sudionike festivala”
Festivalska blokada
Premda izraelski zvaničnici tvrde da je Hamas nekoliko sati opušteno vršio masakr nad 364 izraelska civila i 17 policajaca na Novi, izvještaji pokazuju da je izraelska granična policija bila raspoređena na toj lokaciji prije nego što su se paraglajderi palestinskih boraca otpora tamo spustili. Iako je neke rejvere doista ubio palestinski otpor – bilo namjerno ili u kaosu bitke – dokazi sada upućuju na to da su većinu civilnih smrti vjerovatno uzrokovale same izraelske snage.
Nakon ispaljivanja projektila iz Gaze – i prije nego što su palestinski borci otpora stigli na mjesto događaja – organizatori festivala su prekinuli muziku i započeli evakuaciju. Prema riječima visokog policijskog časnika kojeg citira Haaretz, oko 4.400 ljudi bilo je prisutno u Novoj, a “velika većina uspjela je pobjeći nakon odluke o rasturanju događaja koja je donesena četiri minute nakon raketiranja”, dok se prvi pucnjevi nisu čuli još pola sata.
Međutim, dok su ljudi automobilima izlazili s festivala, izraelska policija postavila je blokade cesta u oba smjera, što je zarobilo mnoge sudionike zabave u području gdje će na kraju izbiti borbe između Hamasa i granične policije. “Bilo je puno zbunjenosti. Policija je zabarikadirala cestu, tako da nismo mogli prići … kibucima”, kaže jedan svjedok, Yarin Levin, koji se pokušavao evakuirati s područja sa svojim prijateljima. Ovaj bivši izraelski vojnik rekao je da su se tada “prvi put susreli s teroristima … koji su se borili protiv policije”.
Bijeg u polje
Kad je odjeknula pucnjava, oni zarobljeni na cesti pobjegli u otvorena polja, bilo u automobilima ili pješice. Mnogi su se sakrili uz drveće, pod grmlje i u gudure. Međutim, jedna snimka kamere pokazuje teško naoružane izraelske policijske jedinice koje zauzimaju položaje na cesti i pucaju preko otvorenog polja u drveće gdje su se civili sklonili. “Odvezli smo se u polje i pokušali se sakriti od njih (Hamasa) … Nakon toga smo ušli malo dublje u polja i onda su oni (IDF) počeli pucati na nas snajperskim puškama s različitih mjesta, a također i teškom artiljerijom”, posjetitelj festivala i bivši izraelski vojnik Gilad Karplus rekao je za BBC.
Noa Kalash, koji je preživio festival, opisao je kako je čuo pucnjavu Hamasa i izraelskih snaga, kao i zračne napade jurišnih helikoptera i ratnih zrakoplova, dok se satima skrivao u grmlju kako bi preživio. “Čujemo puške posvuda i ljude kako pucaju i već možemo prepoznati pucaju li teroristi ili je to vojska. Ili je to avion, ili helikopter ili rakete”, prisjetio se Kalash.
Njemački Bild objavio je svjedočenje Maye P., koja je preživjela festival. List piše da su “teroristi koji su postavili blokade cesta došli prerušeni u policajce i vojnike”. “Ljudi su naletjeli na njih u nadi da će biti spašeni, a onda su pogubljeni”, rekla je Maya plačući. Međutim, istraga izraelske policije koju je izvijestio Haaretz pokazuje da Hamas nije bio svjestan festivala unaprijed, što dovodi u pitanje maske navodnih militanata.
Smrt rejvera
Posve je jasno da je upravo helikopterska vatra ubila neke od prestravljenih posjetitelja koncerta. Haaretz citira policijski izvor koji kaže da su helikopteri Apache “pucali na teroriste i navodno pogodili i neke od partijanera koji su bili tamo.”
Brojni očevici koji su posjetili lokaciju Nova nakon završetka bitke opisali su užasna razaranja. Kako stoji u drugom novinskom izvještaju: “Nemoguće je riječima opisati prizore tamo. Možete nabrojati samo znamenitosti koje sežu kilometar. Tu su stotine spaljenih i izrešetanih automobila, goleme mokre krvave mrlje koje zuje od muha i ispuštaju odvratan miris, vreće s dijelovima tijela koje je prikupila (spasilačka) organizacija ZAKA, tisuće metaka i čahura te šrapnela svih vrsta.”
Novinar Timesa of Israel, koji je nekoliko dana kasnije posjetio to mjesto, ispričao je da su “desetci automobila bili parkirani u redovima, neki od njih spaljene karoserije sa spaljenim tijelima mladih posjetitelja festivala koji su upucani i živi spaljeni.” Palestinci nisu imali takvu vatrenu moć da to učine, pošto su bili naoružani samo lakim mitraljezima i RPG-ovima, a streljivo im je bilo ograničeno. Osim toga, novinar Guardiana Owen Jones primijetio je, nakon projekcije kompilacije video snimaka koje je izraelska vojska pokazala odabranim novinarima, da su borci Hamasa “pozivali da se sačuvaju meci za ubijanje vojnika”. “Jednog prestravljenog rejvera u automobilu pitaju: ‘Jesi li ti vojnik?’ Dakle, jasno je da se pravi razlika između civila i vojnika”, zaključuje Jones.
Hebrejski kao spas
U tjednu nakon napada, vojnici elitne jedinice pregledali su oko 70 vozila ostavljenih u području između kibuca i Pojasa Gaze. “Ova vozila nisu stigla do Gaze jer su bila pogođena paljbom borbenog helikoptera, protutenkovske rakete ili tenka, a u nekim slučajevima svi u automobilu su poginuli”, stoji u izvješću.
Izraelske snage sigurnosti također su napale Izraelce koji su bježali, a koje su zamijenili za naoružane pripadnike Hamasa. Stanovnica Ashkelona Danielle Rachiel opisala je kako je umalo ubijena nakon što je pobjegla s glazbenog festivala Nova kada su ga napali militanti iz Gaze. “Kad smo došli do kružnog toka (kod kibuca), vidjeli smo izraelske snage sigurnosti! Držali smo glave pognute (jer) smo automatski znali da ćemo im biti sumnjivi, u malom izlupanom autu … iz istog smjera iz kojeg su dolazili teroristi. Naše su snage počele pucati na nas! Prozori su nam bili razbijeni”, ispričala je Rachiel. Tek kad su na hebrejskom uzviknuli: “Mi smo Izraelci!” je li pucnjava prestala, a oni su odvedeni na sigurno.
Neki Izraelci nisu bili te sreće kao Rachiel. Adija Ohanu ustrijelila je izraelska policija u blizini njegove kuće nakon što su ga zamijenili za palestinskog gerilca. “Na najneoprezniji mogući način ubijen je nedužan čovjek”, požalila se njegova nećakinja.
Hanibalova direktiva
Kako je izvijestio novinar Dan Cohen, izraelska vojska ubila je 68-godišnju Efrat Katz 7. oktobra dok su je iz kibuca Nir Oz odvozili u Gazu na prikolici koju je vukao traktor. Tu su bile i njezina kći, Doron Katz-Asher, te dvije unuke dvogodišnja Raz i četverogodišnja Aviv. Kći je kasnije izjavila da je izraelska vojska otvorila vatru na traktor, ranivši njezine dvije kćeri i ubivši njezinu majku. Naknadnom istragom je utvrđeno da pošto se “taoci nisu mogli razlikovati od terorista”, načelnik Zračnih snaga general-bojnik Tomer Bar “nije pronašao greške u operaciji posade helikoptera, koja je djelovala u skladu sa zapovijedima u složenoj ratnoj stvarnosti”. Između kibuca i Gaze pod nerazjašnjenim okolnostima ubijeno je 27 talaca.
Ali izraelske snage nisu imale samo vatrenu moć, već i službenu naredbu da – ubiju Izraelce. Naime, kada IDF namjerno gađa svoje sunarodnjake, to je samo u skladu s nacionalnom Hanibalovom direktivom. Ova vojna procedura uspostavljena je 1986. godine, nakon Jibril sporazuma u kojem je Izrael razmijenio 1150 palestinskih zarobljenika za tri izraelska vojnika. Nakon oštre političke reakcije, izraelska vojska stvorila je tajnu terensku zapovijed kako bi spriječila buduće otmice. Predložena operacija dobila je ime po kartaškom generalu koji se odlučio otrovati radije nego da ga neprijatelj drži u zarobljeništvu.
Prethodno istraživanje Haaretza o direktivi zaključilo je da je “s točke gledišta vojske, mrtav vojnik bolji od zarobljenog vojnika koji sam pati i prisiljava državu da oslobodi tisuće zarobljenika kako bi dobio njegovo oslobađanje.” Posljednja potvrđena primjena Hanibalove direktive dogodila se 1. kolovoza 2014. u Rafi, kada su Hamasovi borci zarobili izraelskog časnika, poručnika Hadara Goldina. Izrael je tada ispalio više od 2000 bombi, projektila i granata na to područje, ubivši Goldina zajedno s više od 100 palestinskih civila.
Kobna naredba
Ali 7. oktobra, prema istrazi Yedioth Ahronoth, Hanibalova direktiva – koja se prije odnosila samo na vojne zarobljenike – izdana je i protiv izraelskih civila. Novine pišu da je “IDF naredio svim svojim borbenim postrojbama u praksi da koriste ‘Hannibalov postupak’, iako to nije jasno spominjao imenom”. Naredba je bila da se “pod svaku cijenu zaustavi svaki pokušaj Hamasovih terorista da se vrate u Gazu, odnosno unatoč strahu da neki od njih imaju otete”.
“Niti jedno vozilo se ne može vratiti u Gazu”, glasila je poruka koja je upućena izraelskoj diviziji Gaze u 11.22, oko pet sati nakon početka napada, piše Haaretz, pri čemu je izvor iz južnog zapovjedništva rekao tim izraelskim novinama: “Svi su do tada znali da takva vozila mogu prevoziti otete civile ili vojnike … Svi su znali što znači ne dopustiti bilo kojem vozilu da se vrati u Gazu.” Ovo se podudara sa svjedočenjem izraelskog rezervnog pilota pukovnika Nof Ereza. “Ne znamo jesu li taoci pogođeni kada su topovnjače i dronovi počeli pucati kada su vidjeli masovni promet kroz ogradu … Ali Hannibalova je direktiva namjerna … Ono što smo vidjeli bio je masivan napad Hannibala”, objasnio je Erez.
“Izraelske snage ubile su vlastite građane”, piše ABC, dodajući kako je izraelska vojska “pod sve većim pritiskom da otkrije koliko su vlastitih građana ubili izraelski vojnici, piloti i policija u zbrci napada Hamasa”. “IDF nije potvrdio niti zanijekao da je verzija Hanibalove direktive primijenjena 7. listopada, samo je rekao da je to jedna od mnogih stvari od tog dana koje se istražuju. Odgovarajući na pitanja ABC-a, izraelska vojska je dala izjavu u kojoj stoji: ‘IDF je trenutno fokusiran na uklanjanje prijetnje od terorističke organizacije Hamas. Pitanja ove vrste bit će razmotrena u kasnijoj fazi'”, izvještava ovaj medij.
Iznevjereni taoci
Očigledni primjer ovoga na festivalu Nova nenamjerno je dokumentirao BBC, koji je izvijestio da video snimka prikazuje ženu koja je uzeta kao talac, ali koja: “Iznenada se ponovno pojavljuje dvije minute kasnije. Skače i maše rukama po zraku. Mora misliti da je pomoć pri ruci – u to su vrijeme Izraelske obrambene snage počele s naporima da odbiju upad. Ali nekoliko sekundi kasnije pada na pod dok se meci odbijaju oko nje. Ne znamo je li preživjela.”
Također, oslobođeni izraelski zarobljenici ispričali su Netanyahuovom ratnom kabinetu kako su bili namjerno napadnuti od strane izraelskih helikoptera na putu za Gazu, te kako ih je izraelska vojska neprestano granatirala dok su bili tamo. “Sjedili smo u tunelima, užasno smo se bojali da nas ne ubije Hamas, nego Izrael. A onda bi rekli – Hamas te ubio”, rekao je po izlasku oteti Menir Oz.
“Od ponedjeljka, 9. listopada, IDF nas je granatirao. Cijelo vrijeme granatiranje pored nas. Teško je objasniti djeci od četiri godine da je taj koji ih bombardira IDF. Njihova vojska je ta koja ih je trebala štititi tamo, u njihovim domovima, a koje su umjesto toga napustili. Sada ih granatira dok su unutar Gaze. I nastavilo se, nije prestalo … To nema smisla. Oni znaju da sam ovdje, znaju da su moja djeca ovdje … A onda sam, gledajući unatrag, stvarno shvatila, nakon što sam se vratila, da mi uopće nismo prioritet izraelske vlade“, rekla je novinarima bivša taokinja.
Brižni militanti
Ali nekom drugome su pak bili prioritet. “Imale smo strah da će dobiti naređenje, da će možda na kraju odlučiti da nas ubiju. I ponekad bismo ih to pitale. Rekli bi nam vrlo umirujuće: ‘Mi ćemo umrijeti prije vas! Umrijet ćemo zajedno!’ Ako poginemo, to je zato što smo tu, s vama”, objasnile su majka i kći kako su se palestinski militanti ponašali prema njima, dok je druga zarobljenica rekla da su ih “teroristi svojim tijelima štitili od vojnog granatiranja”.
Međutim, arapski borci nisu bili u stanju zaštititi sve Izraelce od izraelske vojske. Ogorčena izraelska majka optužila je IDF da je namjerno ubio njezina sina dok je bio zatočen u tunelu u Gazi. Maayan Sherman napisala je da je njezin sin Ron “doista ubijen – ne od strane Hamasa”, već u okolnostima sličnijim “Auschwitzu i tuševima”. Ubojstvo njezina sina, napisala je, nije uzrokovano “slučajnom paljbom niti unakrsnom paljbom, već ubojstvom s predumišljajem – bombardiranjem otrovnim plinom”. “Ron je otet zbog zločinačkog nemara svih visokih dužnosnika vojske i ove proklete vlade, koji su dali nalog da ga se eliminira kako bi se obračunali s nekim teroristom iz Jabalye”, dodala je.
Sherman se također upitala bi li ista odluka bila donesena “da je Bibijev sin bio tamo u tunelu… ili unuk (izraelskog ministra odbrane Yoava Gallanta?” Bi li i oni bili “otrovani plinskim bombama”, upitala je. Nakon ubojstva, postavila je nadgrobnu ploču iznad posljednjeg počivališta svog sina, s natpisom da je narednik Ron Sherman “otet, napušten i žrtvovan u Gazi od strane izraelske vlade”. Epitaf je brzo uklonjen, a ona je zaključila: “Ovo je vlada i ovo je Ministarstvo odbrane. Zataškavanje, uklanjanje bogohulnih dokaza, žrtvovanje otetih, napuštanje ožalošćenih roditelja.”
Isprike za propagandu
Mickey Rosenfeld, dugogodišnji glasnogovornik izraelske policije koji je širio mnoge laži o 7. listopadu, u siječnju je konačno priznao da su jezive priče o bebama obješenim na konopce za rublje, fetusu izrezanom s trudne žene i bebi pečenoj u pećnici izmišljene “kako bi se povećala veličina mržnje prema Hamasu”. Ili, kako je Rosenfeld rekao: “Rat nije samo vojni, ne samo politički, on je uglavnom medijski.” Izraelski Channel 13 čak je uspio izmamiti priznanje od glasnogovornika IDF-a, koji se ispričao zbog “opisivanja stvarnosti koja se nije dogodila”.
A jedna od posljednjih vijesti u ovom slučaju, ona iz septembra, jest da je Izrael omogućio američkim istraživačima da prikupe dokaze izravno od svjedoka 7. oktobra, što je dovelo do podizanja optužnica u Sjedinjenim Državama protiv vođa Hamasa.
Doduše, državni tužilac i šef Lahava 433, izraelske krovne organizacije za borbu protiv kriminala unutar izraelske policije, odlučili da ne proslijede nikakve dokaze iza kojih stoji oko 700 IDF-ovih vojnika. Naime, iako su ovi materijali već prikupljeni u sklopu nacionalne istrage, s obzirom na zabrinutost da će oni biti korišteni za procesuiranje Izraelaca u SAD-u ili na Međunarodnom krivičnom sudu u Haagu, nisu dani na raspolaganje čak niti uvijek sklonim američkim partnerima.
(TBT, GEOPOLITIKA NEWS)
