Novi načelnik najzapadnije bosanske općine Velike Kladuše na jučerašnjim lokalnim izborima postao je Boris Horvat Boro, tamošnji proizvođač PVC stolarije, no koliko god bila velika vijest o dolasku Bore, veća vijest od ove je odlazak Babe (85), vječnog Fikreta Abdića s mjesta nečelnika.
Babo je bio formalno načelnik općine posljednjih osam godine, na ove se izbore nije smio kandidirati jer je izmjenama izbornog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt ratnim zločincima zabranjena kandidatura za bilo koju funkciju u političkom životu BiH. No, to nije bilo presudno da Abdić zadrži Veliku Kladušu, s obzirom na to da je Općina svojevrsno leno obitelji Abdić. Kada je Babo preuzeo Općinu 2016. godine kao načelnik najstarija kćer Elvira Abdić Jelenović, inače osnivačica Laburističke stranke i godinama u visokoj politici BiH, postala je predsjednica Kluba zastupnika u Općinskom vijeću, druga kćer Edina Abdić Pleho bila je predsjednica Vijeća, a sa sinom mu Ervinom i Babina savjetnica.
Krah Babina kandidata
Prije četiri godine je bio uhićen zbog zlouporabe položaja i ovlasti, a njegova kćerka Edina Abdić Pleho optužena zbog krađe službenog pečata, rezultati su to načina vođenja općine u kojoj u posljednjem mandatu nisu imali većinu u Općinskom vijeću. Babo se zatvorio prema Bihaću i Sarajevu, više je (jalovih op.a.) “privrednih” kontakata ostvario u Hrvatskoj, hodošasteći sa sinom Ervinom po pograničnim općinama.
Na aktuelnim izborima Elvira Abdić Pleho nosila je listu za Općinsko vijeće, a za načelničkog kandidata su postavili Amira Đogića. Međutim, Horvat je pomeo Babina kandidata. Dobio je nešto više od 7.820 glasova, a njegov protukandidat Đogić nešto više od 5.780 glasova.
„ Obećajem samo jedno, a to je da ću biti načelnik svih Kladušana, neću nikoga mrziti niti odbacivati nikoga, želim surađivati sa vima, želim da se Velika Kladuša otvori prema Bihaću, Sarajevu, Zagrebu, Austriji, Njemačkoj i Americi. To mogu provesti samo s vama, Kladušana koji žele promjene – rekao je novi načelnik u pobjedničkoj euforiji.
Nakon njegova govora iz publike su se čuli uzvici: Boro – Tata, očito su aludirali da je došao novi babo.
Horvat je imao podršku čak šest probosanskih stranaka, SDA, SDP, Narod i pravda, Naša stranka, DNZ i Demokratska fronta, čak se špekuliralo da ga je kao uspješnog poduzetnika progurao SDA kako bi se pod tom egidom konačno riješio Abdića, no s druge strane se isticala Horvatova bliskost s Fikretom Abdićem. Kako god, ovi izbori znače kraj jedne ere Fikreta Abdića Babe koja je trajala pola stoljeća.
Ko je Fikret Abdić?
Bile su mu tek 24 godine kada je 1963. godine kao mladi agronom odvezao tri traktora i jedan kamion u polje pa na tom mjestu sagradio kukuruzanu. Udario je tada temelje prehrambenom gigantu i jednom od najvećih kombinata bivše Jugoslavije Agrokomercu, koji je sljedeće 24 godine kasnije u Velikoj Kladuši i predstavništvima u svim republikama zapošljavao 13.600 zahvalnih ljudi koji su Fikretu dali novo ime – Babo (otac). Sljedećih godina Abdiću su montirali proces u tzv. Aferi Agrokomerc (1987.g.), zatim je došao rat, u svojoj zapadnoj Bosni proglasio je autonomiju iz koje je protjeran, osuđen je potom za ratni zločin pa odležao deset godina zatvora.
Prepustio mjesto Aliji
Široj javnosti možda je manje poznata činjenica da je početkom devedesetih godina na izborima za Predsjedništvo BiH dobio najveći broj glasova, i po tome je trebao postati predsjednik BiH, odnosno predsjednik Predsjedništva. No, to mjesto on prepušta Aliji Izetbegoviću i vraća se u svoju Veliku Kladušu jer mu je i tada Agrokomerc bio na prvom mjestu. U međuvremenu, i njegovu zapadnu Bosnu dohvatio je rat, no, on ga je dočekao spremniji nego ijedan balkanski političar.
Silom je nastojao očuvati mir u zapadnoj Bosni, samo da bi Agrokomerc nastavio s proizvodnjom. Jedinstveni ekonomski sustav u izoliranom dijelu BiH počivao je na njemačkoj marki, sklopio je sporazum o trajnom miru s Radovanom Karadžićem, a priznanje je dogovorio i od predstavnika hrvatskog entiteta Mate Bobana. Hrvatska mu je osigurala bescarinsku zonu u Rijeci, a poslovao je s inozemstvom preko hrvatskog poduzeća Voće. Trgovina, koja nije nužno bila legalna je cvjetala na svim poljima. U tim okolnostima za Sarajevo njegova Autonomna pokrajina Zapadna Bosna nije mogla biti ništa doli paradržava, a on izdajnik, kao i svi njegovi pristaše. Hrvatska mu je okrenula leđa zbog koketiranja sa Srbima, a početak kraja počeo je u kolovozu 1994. kada je u Veliku Kladušu upala Armija BiH, a Abdić izbjegao. Čak se nakratko bio vratio, uz pomoć vlastite vojske i “martićevaca” i proglasio Republiku Zapadnu Bosnu. Definitivan krah doživljava nakon akcije Oluja, kada hrvatska vojska ruši tzv. SAO Krajinu u Hrvatskoj, a Armija BiH njegovu Republiku.
Sve do tada Agrokomerc je uredno poslovao, a onda su ga opljačkali pripadnici Armije BiH. Babo je poslove nastojao voditi iz Opatije, no hrvatsko državljanstvo stajalo ga je slobode. U Bihaću je optužen za smrt 121 civila i trojice ratnih zarobljenika, kao i za ranjavanje više od 400 ljudi, a kako je bio nedostupan bošnjačkom pravosuđu, sudilo mu se u Hrvatskoj. Osuđen je na 20 godina zatvora, no Vrhovni sud je presudu smanjio na 15. Nakon odsluženih deset godina pušten je na slobodu, a dio kazne mu je preoblikovan u uvjetnu.
Na spomen Fikreta Abdića niko nije ravnodušan u Velikoj Kladuši, za jedne, autonomaše, idealizirani junak, spasilac i hranitelj, pravi narodni vođa, a za druge samo ratni profiter i zločinac. Jedni i drugi ne spore samo jedno, njegovu opsesiju Agrokomercom, koji on sam naziva privrednim čudom i još uvijek sanja da će ga jednom obnoviti.
(TBT, Jutarnji.hr)