U filmu je na neki način Đoletova pjesma, izvodnica. Rekli ste da ste posljednjih njegovih dana pričali o baš tom njegovom utjecaju na vaš film. Svakog biografa, fenomenologa, analitičara zanimalo bi šta vam je on pričao i o filmu ali i o životu jer niko ne vjeruje da mu je vrijeme za razgovore oročeno i da dolazi tišina? Jer Đorđe je ostao i misteriozan i učitan samo preko stihova.
„Tišina je shvatila da će obesmisliti sebe ako uzme Đoleta, samim tim ona nikada nije došla… Đole je nju prigrlio kao osmak sedmakinju i objasnio joj da jedno bez drugog ne mogu još neko vrijeme. Pričali smo o njegovim pjesmama, knjigama, idejama za neki slijedeći film, ovdje smo mali omaž napravili ubijenim gradovima i varošima na Balkanu… Na ovoj planeti. Vojina (Ćetkovića) je izabrao i za tu ulogu želio je najviše da to bude on. Stalno je ponavljao da vjerovatno postoji neko možda na Islandu ili na nekom drugom kraju svijeta ko bi odigrao bolje ali da ono što on vidi u Vojinovim očima je trenutno njegov sigurni cilj. Đoletova nedorečenost je upravo njegova besmrtnost, njegova na prvi pogled neopredjeljenost sa pogledom na svijet koja je podjelila njegove obožavatelje na one koji kažu da je polubog i na one koji kažu „dobar pjesnik, loš čovjek“ upravo je most kojim je spajao sve… Što nam je ponekad ostao misteriozniji, to nam više dokazuje koliko je vječan…“
Na filmskom festivalu u Sarajevu rekli ste da je taj grad značio mnogo vašem ocu, da li vam je Đole pričao o tom njegovom čuvenom koncertu u Sarajevu? Kako je vama izgledalo i šta ste osjećali kada ste gledali u Splitu ono spontano pjevanje posvećeno vašem ocu dan nakon njegove smrti? Živimo u eri brzog zaborava, ali kada spomenem i onaj dokumentarac u Sava centru i aplauze…
„Nažalost zahvaljujući Sarajevu devedesetih postao je jedini UN ambasador dobre volje sa ovih prostora, uz Muhameda Alija, Ronalda, Kirka Douglasa, Dennya Glovera, Bila Gatesa, mnogih drugih – i Kofija Annana koji ga je odlikovao. O tom čuvenom koncertu i dolasku nove generacije sve manje i manje znaju, a nadležni u prosvjetama Beograda, Zagreba i Sarajeva iz godine u godinu dodaju dosadne uzaludno pobjeđene ili izgubljene bitke umjesto da ubace ovu pobjedu čovečanstva koju je on ostvario svojim davanjem i pomoći nastradaloj djeci svih strana. Puno je priča oko njega i Sarajeva da bismo vjerovatno morali još dvaput da razgovaramo po jedno četiri stranice. Sve te neopisive stvari koje se dešavaju nakon njegovog odlaska u besmrtnost su u stvari dio božanske turneje vječnosti koju trenutno sam izvodi pred svima nama koji ga možemo slušati do besvjesti. On to izvodi bez ikakve gladi za aplauzom, zanesen među zvezdama koje je toliko sanjao. I konačno blizu tog Boga za kog mi je stalno govorio da jedva čeka da ga bliže sretne.“
(TBT,Nedjeljnik)