KOLUMNA
Pretpostavljam da jedan
dopis neće promijeniti mnogo. Mogu li Vas zainteresirati barem za neke
prijedloge oko novog osoblja u Bijeloj kući?
Piše: Lawrence Pintak; thebosniatimes.ba
I
ko Vas može kriviti? Naposljetku, Vaši savjetnici za pitanja muslimana – Ann
Coulter, Frank Gaffney, and Walid Phares – su samoprozvani islamofobi, a Vaš
budući savjetnik za nacionalnu sigurnost, penzionirani general Mike Flynn, želi
da muslimanske vođe „proglase njihovu islamsku ideologiju bolesnom“.
Ali
sad kad se izjavili da je vrijeme da u Americi „zacijele rane podjele“, možda
bi vam dobro došlo da naučite malo više o jednom od najusamljenijih segmenata
nacije koju sada vodite: američkim građanima koji su slučajno i muslimani.
Razumijem
da ste zabrinuti zbog onog što nazivate „radikalnim islamskim terorizmom“. Izvještavao sam iz Beiruta početkom 1980-ih,
vidio sam prijatelje koji umiru i one koji kopne u zatočeništvu. Bio sam užasno
blizu da i sam postanem žrtva nekoliko puta. Ali, također sam naučio i da se
muslimani javljaju u nekoliko boja – bukvalno i figurativno – a doktorat u
islamskim naukama pomogao mi je da shvatim kako se religija interpretira na
mnogo različitih načina. Zapravo, 3,3 miliona američkih muslimana, 1% ostalih, razvijaju vlasiti stav o tome
šta znači slijediti islam.
Džihadisti
slave vašu pobjedu jer – kako kažu – ona „otkriva pravi mentalitet Amerikanaca
i njihov rasizam prema muslimanima i Arapima i svemu.“ Ali šta oni znaju?
Kada
vas je Bill O'Reilly pitao šta mislite da li vas se američki muslimani plaše,
odgovorili ste: „Nadam se da ne. Želim izgladiti stvari.“
Tako, u sličnom duhu poboljšanja
odnosa, ovaj dopis o dobrim starim američkim vrijednostima koje utječu na islam
u SAD-u možda pomogne da normalizacija odnosa prođe malo jednostavnije. U nadi da ćete jednu noć naletjeti na njega,
ovaj dopis šaljem u webosferu. (OK je čitati samo podebljane rečenice.)
Saudijski, egipatski i
paksitanski konzervativci gube kontrolu nad američkim islamom. Ovi imami „stare škole“ koji
zagovaraju religijski brend nadahnut Saudijskom Arabijom nekad su u američkim
džamijama bili većinski prisutni, a danas su stara vijest za sve veći broj
američkih muslimana.
Da
ste sunnitski musliman u Americi u ‘70-im i 80-im godinama i da želite naučiti
više o svojoj vjeri, najizglednije je da biste završili s knjigom izdatom u
Saudijskoj Arabiji. To je bilo prirodno. Na kraju, jedna od mnogih titula
saudijskog kralja je „Čuvar dviju svetih džamija“. Prijevod: Mi odlučujemo kad
je riječ o islamskoj doktrini.
Nema pape sunnitskog islama, najvećeg ogranka
islama. „Više ne govorimo o grupi egipatskih, pakistanskih ili iranskih šejhova
koji se ovdje dovode da Amerikance uče o islamu“, kaže Omid Safi, profesor
islamskih nauka na Univerzitetu Duke. „Više američkih muslimana želi nekog ko
jasno izražava njihovu viziju islama američkim naglaskom.“
Nova generacija
vjerskih vođa među američkim muslimanima sve je glasnija. Oni su rođeni u
Americi ili su u njoj odrasli. Neki su bijelci konvertiti, poput Hamze Yusufa,
suosnivača Zaytuna fakulteta na Islamskom univerzitetu u Kaliforniji, i Suhaiba
Webba, koga je IS nedavno stavila na spisak; drugi su Afro-Amerikanci poput
Amine Wadud, koja je 2005. postala prva žena koja je predvodila džuma namaz u
SAD-u (također je proučila i ezan).
Oni premoštavaju ono što veliki broj američkih muslimana
vidi kao veliku prazninu u svojoj religiji. „Strani imami čine džamije nevažnima za
većinu ljudi koji bi inače išli u džamije. Govore strani jezik bukvalno i
figurativno“, tvrdi Jihad Turk iz Bayan Claremonta gdje se fakultetski obrazuju
budući imami. „Treba nam kadar vjerskih vođa američkih muslimana koji su rođeni
i odgajani ovdje, koji se snalaze, koji se mogu obraćati svima, prije svega, u
našoj zajednici“. Khaled Abou El Fadl sa UCLA-a, uvaženi poznavalac Islamskog
prava u SAD-u, kaže: „Amerikanac, bijelac, koji pređe na islam i onda kaže
imigrantima da je islam prekrasan na taj način pokazuje da islam nisu sve one
užasne stvari u koje javnost stereotipno vjeruje.“
Svjetonazor, ne samo naglasak, je ključan. Mnogi iz stare garde,
a još uvijek ih je mnogo, nose ono što neki iz njihovog nekadašnjeg jata vide
kao kulturne i religijske ‘zatamnjene naočale’. „Reinterpretirani islam nije
islam“, prije više od 10 godina propovijedao je Jaafar Idris, sudanski imam
nastanjen u SAD-u.
„Gluposti“, kaže Saafi,
profesor s Dukea. „Ova percepcija da je islam nekako pao s neba u hermetički
zatvorenoj koverti i da je naš zadatak da je čuvamo takvu samo može doći od
nekog ko ne razumije kako historija i vjerske tradicije funkcioniraju.“
Čak se i konzervativni
imami u novoj generaciji američkih muslimana slažu da se islam može i treba
prilagoditi vremenu i prostoru.
Novi američki imami nisu (nužno) anti-saudijski nastrojeni. Daleko od toga.
Primjer je Qadhi koji je doktorirao teologiju na Yaleu, zatim proveo nekoliko
godina u Medini gdje je diplomirao i magistrirao arapski jezik i islamsku
teologiju. Ali ovi američki imami na svoj način interpretiraju ono što su
godinama učili u centru islamske konzervativne doktrine. Qadhi kaže da se radi
o evoluciji kulture: „Ovo će biti dugotrajna borba, barem još jednu
generaciju.“
Ne vode evoluciju religije samo oni koji su odrasli u
Americi. Mnogi koji su nedavno došli su također dio pokreta. „Američki musliman mora
poimati svoju religiju u američkom kontekstu – ne u arapskom, sudanskom ili
egipatskom“, pojašnjava Mohamed Magid, utjecajni imam sudanskog porijekla koji
je u SAD stigao 1987. nakon studija u Saudijskoj Arabiji i sada vodi mrežu
džamija i centara u službi zajednice u predgrađima Washington D.C.-ja.
Advokatica Cherrefe
Kadri, jedna od prvih žena u SAD-u koja je izabrana na mjesto direktorice
jednog islamskog centra kaže: „Čime bi se trebali baviti islamski centri? Jesmo
li mi mjesto u koje se ode na molitvu, pusti brada i pet puta dnevno otvore
njegova vrata? Ili smo više od toga?“
„Amerikanizirani“
islam ne znači nužno „liberalni“ islam, ali stvarnost je da se nova generacija imama
odmiče od onoga što bliskoistočni učenjak Vali Nasr opisuje kao saudijski
„veoma autoritativan… veoma oštar“ i „veoma ekstreman“ pristup islamu.
„Tipični tradicionalisti u velikoj mjeri će se
teško odreći zapovijedi koje su tu odvajkada, zapovijedi uklesanih u tekstualni
kamen, rekli bismo“, pojašanjava Qadhi, koji sebe ubraja u tradicionaliste. Tu
ubraja pitanja poput predbračnih odnosa, žena imama i homoseksualnosti.
Omid Safi predstavlja
„progresivno“ krilo američkog islama, a negdje između je Magid, kojeg
antimuslimanske pristalice nazivaju „Obamin šerijatski car“ zbog njegove uloge
savjetnika u Bijeloj kući. „Religija nije tu da biste se vi osjećali dobro.
Društvena manifestacija islama mora biti potpuno američka.“
Poput mnogih koje su
Saudijci učili, Magid priznaje da je u početku usvojio njihovu
ultrakonzervativnu selefijsku ili vehabijsku ideologiju. „Više sebe ne zovem
selefijom. Kažem da sam tradicionalan“, kaže uz osmijeh. „Čak se i selefije u
Americi razvijaju.“
Američki naglasak automatski ne znači da je neko dobra osoba.Anwar al-Awlaki je
najbolji primjer. Rođen u Novom Meksiku, Awlaki je na kraju postao vodeći
ideolog i regruter za al-Qaedu, a u medijima je bio nezaobilazan. Iako je
ubijen 2011. američkim dronom u Jemenu, online videa njegovih predavanja i
dalje nadahnjuju nove generacije ekstremista. Awlaki je podjsetnik da maleni
ogranak „domaćih“ esktremista je stvarna prijetnja koja se mora prepoznati i izdvojiti iz velike većine
muslimana u Americi.
Naravno, svi američki
imami ne voze motore niti sviraju u punk rock bendovima poput Saada Tasleema,
koji ima vlastitu liniju odjeće i radi kao instruktor u Institutu al Maghrib,
koji se izjašnjava kao mjesto „na kojem se neće zaspati od dosade učeći o
islamu“.
S
druge strane, tu je organizacija muslimanskih pravnika u Americi koja je izdala
„Preporuke sa Konferencije o pitanjima savremenog pozivanja u vjeru na Zapadu“
gdje se našla i ova odluka o razumijevanju fundamentalnih principa islama:
„Muzika koja pobuđuje želje i vodi do nemoralnih djela je neprihvatljiva. Što
se tiče druge vrste muzike, mišljenja su podijeljena. Većina se slaže da su sve
vrste muzike zabranjene i to je najjači stav iz perspektive fiqha. Najmanje što
se može reći je da potječe od upitnih izvora i da je najsigurnije izbjegavati
je.“ Ipak, sjedobradi iz stare garde gube utjecaj. Oni koji zagovaraju evoluciju
islama u SAD-u kažu da pojava nove generacije američkih muslimana, djeca
imigranata rođena u ‘80-im i ‘90-im, odgajana uz društvene mreže i hip hop,
znači da se kulturne vrijednosti religije, ali ne i suštinske vrijednosti,
moraju adaptirati da bi bile relevantne.
U srcu evolucije
američkog islama je pitanje vjerske vlasti. Šerijat, ružna riječ islamofobima,
odnosi se na Kur'an, hadise i mišljenja religijskih učenjaka o značenju i
primjeni tih riječi i djela kroz stoljeća. U današnjem vremenu, Saudijci i
Egipćani za sunnite i Iranci za šiite, tradicionalno smatraju svojom
odgovornošću odlučivanje o propisnoj primjeni islamskog zakona za globalni
ummet, zajednicu muslimana. Još uvijek se svi ne slažu.
Američki učenjaci vjeruju da uskoro dolazi dan kada će se
vjerski autoritet nalaziti u SAD-u. Sohaib Sultan, imam na univerzitetu Princeton
kaže: „Veoma je važno poznavati običaje i tradiciju ljudi kada se donosi bilo
kakva vjerska odredba.“
„Islamski autoritet se
kretao širom svijeta“, kaže Magid. „Bio je u Meki, zatim u Medini. Poslije u Damasku pa u
Bagdadu. Nakon toga u Španiji pa u Turskoj. Sada je u Americi.“
SAD nisu usamljene u
pokušaju zbacivanja luđačke košulje tradicionalističke misli sa sebe. Novinar i učenjak
James M. Dorsey, koji je pratio protok novca van Saudijske Arabije, navodi da
je Riyad potrošio do $100 mlrd. na širenje svoje fundamentalističke
interpretacije islama širom svijeta. Nisu svi muslimani sretni zbog toga.
U
Indoneziji, u kojoj živi skoro isti broj muslimana koliko u cijelom arapskom
svijetu, najveća muslimanska organizacija Nahdlatul Ulama pokrenula je kampanju
„Islamski arhipelag“ kroz koju tvrde da Indonežani imaju ista prava odlučivati
o interpretaciji religije koliko i Arapi. Isto tako, u Pakistanu, gdje se slilo
dosta saudijskog novca za obuku ekstremista, upoznao sam mnogo muslimana koji
Saudijsku Arabiju nazivaju „zlim carstvom“.
Novac iz Zaljeva,
naročito saudijski novac, odigrao je glavnu ulogu u širenju islama po Americi u
zadnjih 20 godina. Broj muslimana u SAD-u je 2015. iznosio 3,3 miliona, a broj
džamija je u prvoj deceniji ovog vijeka dosegao broj veći od 2000. Novac iz
Zaljeva je sigurno doprinio ovim činjenicama, ali sada se sve mijenja.
Katalizator je bio 9/11. Nekoliko humanitarnih organizacija koje
finansira Saudijska Arabija optužene su za povezanost s al-Qaedom, a najmanje
jedna džamija iz Los Angelesa dovodi se u vezu za pranje terorističkog novca,
ali provjerenih dokaza nema. Uz sve ovo, pad cijena nafte je doveo do stezanja
pojasa kod kuće pa su Saudijci i zaljevske zemlje značajno smanjile svoje
rasipanje novcem.
Arapsko proljeće je
intenziviralo otklon od tradicionalnih centara islamskog učenja kad su vodeće
religijske ličnosti u mjestima poput Egipta postali branioci autoritativnih
režima koji su ugušili revoluciju.
„Na
moralnom nivou imamo veći problem. Ličnosti kojima smo se prije obraćali u
svrhu proširivanja religijskog znanja sada podržavaju političke odluke za koje
vidite da su nesumnjivo loše“, kaže Jonathan Brown sa univerziteta Georgetown,
autor nedavne knjige „Pogrešno citiranje Muhammeda“. „Jedna od najvećih
promjena u islamu, barem na intelektualnom nivou, od 2013. je što muslimanski
naučnici u Americi sve više postaju svoji, što vjerujem da je dobro; prisiljeni
su sami razmišljati o stvarima.“
Sve veći broj domaćih islamskih
centara znači da budući imami neće morati ići van granica SAD-a da steknu
religijsko obrazovanje; institucije poput fakulteta Zaytuna i Bayan Claremonta u Kaliforniji,
institut Al Maghrib i Bayyinah u Teksasu i Američki islamski fakultet u Chicagu
nude iste prilike.
Imami u Americi provode mnogo vremena radeći na sprečavanju
radikalizacije. Bilo da se radi o neformalnim razgovorima sa grupama mladih ili onim
povjerljivim s mladim ljudima čija se ljutnja povećava zbog njihovog tretmana u
Americi ili američke vanjske politike, većina američkih imama naporno radi da
se ne “priča uprazno” samo o islamu kao o religiji mira, pitanjima
islamske doktrine ili američkoj politici.
„Sreo sam neke mlade
ljude koji osjećaju neopisivu ljutnju zbog političke retorike Donalda Trumpa.
Na nama je velika odgovornost da ih smirimo i zauzmemo pravi islamski stav u
vezi s ovim problemima“, kaže imam Shamsi Ali. „Pokušavamo im ukazati da se
možemo ne slagati oko politike, ali činiti nešto pogrešno u ime neslaganja
sigurno nije u američkom duhu.“
G. novoizabrani
predsjedniče, ukratko:
„Ljudi ne vole sintagmu ‘američki islam’, ali ovo je islam
u Americi. Poseban je, veoma integriran, univerzalan, raznolik – i uvijek bi
trebao biti tolerantan i toleriran.“ Tako kaže Mohammed Magid, imam koji je
savjetovao Obamu. Isti imam za kojeg Breibart,
medijski portal kojeg je nekad uređivao Bannon, vaš novi strateg i stariji
savjetnik, navodi da „ima snažne veze s radikalizmom“.
Pretpostavljam da jedan
dopis neće promijeniti mnogo. Mogu li vas zainteresirati barem za neke
prijedloge oko novog osoblja u Bijeloj kući?
(TBT, FP, Prevela Jasmina
Drljević)
