
Nermin Hodžić, kandidat SDA za načelnika Općine Ilijaš koji će, na osnovu dogovora političkih stranaka, imati podršku DF-a i S za BiH, predstavio se javnosti u potkcastu STAV, a gdje bi drugo?!, kojeg je vodio novinar Anes Džunuzović.
On je,kako kaže, kao maloljetnik, s nepunih 17 godina, pristupio Armiji Republike Bosne i Hercegovine u svom rodnom Glavatičevu kod Konjica. Smatra da je to bilo normalno za njega i njegovu porodicu i zahvalan je na tome svom ocu i dedi. Ocu koji je iako građevinski radnik svakodnevno čitao novine, a što je omogućavalo i mladom dječačiću Nerminu da kroz čitanje tekstova dedi, ali i zbog osobne potrebe za čitanjem i saznavanjem, bolje razumije sredinu, društvena i politička dešavanja u tadašnjoj Jugoslaviji od svojih vršnjaka.
Nermin u aktivno bavljenje politikom ulazi u zrelim godinama nakon što se ostvario kroz svoj, mahom kulturno-istraživački rad.
Tako da je Nermin novo lice u političkoj areni, ali ne i novo lice u politici jer, kako kaže za sebe, od srednje škole do danas, kada ima blizu 49 godina, njegov život određuju dvije stvari, dva interesa, dva pojma, a to su filozofija i politika. Kaže da je duboko svjestan da iskrivljeni doživljaj i poimanje filozofije i politike danas u našem društvu jesu poražavajući i opterećujući, ali da je njegov cijeli život određen ovim pojmovima koji su iskristalizirali i njegov racionalni i emotivni odnos prema svojoj državi i svom narodu: “Moja glavna emocija i mentalni izazov jeste opstanak Bosne i Hercegovine, mog naroda i svih patriota. Ne samo fizički, to možda i nije u našim rukama, već opstanak naroda kao svjesne i samosvjesne zajednice, kao političkog bića. To možda i nije razmišljanje i obaveza općinskog načelnika, tog nivoa, ali se i tu može puno učiniti, a to svjedočim i kao dugogodišnji radnik u institucijama kulture.”
Ulazak u zrelim godinama u političku arenu, kako kaže, prate svojevrsni otpori unutar porodice, prijatelja, okruženja, svi s jednim pitanjem: “Šta će ti to?” A to je produkt proizvedene atmosfere u kojoj je politika prilika za bogaćenje, statusne pozicije i sl., što Nermin odbacuje i kaže: “Filozofija i politika. Ako nekom hoćete reći da je naporan, dosadan, kompliciran kažete ‘ne filozofiraj’. Ako hoćete reći kako je neka pojava, pitanje, ideja, diskreditirana, kažete da je ‘ispolitizirana’. Pa se onda filozofija poistovjećuje s pukom ispraznom tlapnjom, a politika s pukim sitnošićardžijskim politikanstvom, a ni jedno ni drugo nije tačno. Ja mislim da je filozofija majka svih znanja, svih nauka, jer je temelj iskonske, ljudske, čovjekove zapitanosti o sebi i svemu oko sebe, a bez te zapitanosti ne bi bilo nikakvog ljudskog progresa. Filozofska zapitanosti ‘zašto’ dobija odgovore kroz razne naučne discipline. Politika kao vještina organiziranja društvenog života, umijeće rješavanja problema i prijepora koji nastaju među ljudima najplemenitije je zanimanje. Tako je i dan-danas ali mi danas imamo često ljude koji filozofiraju na način da oni ne proizvodi nikakvu novu vrijednost: intelektualnu, znanstvenu, društvenu, kulturnu, ali to ne znači da je do filozofije. Isto tako, politika se pokušava reducirati, instantizirati, pretvoriti u vještine i moći manipulacije, u ono što narod zove ublehom, zamajavanjem ili njenim pretvaranjem u sredstvo ostvarivanja prizemnih, ličnih interesa. Ova pojava je masovna ali je treba odvojiti od politike kao takve. Posebno mladim generacijama, ako ovo ne shvate, posebno mi Bošnjaci. Mladi se dezavuiraju predstavljanjem politike u negativnom kontekstu, podgrijava se to medijski i zato bježe od politike. To je nedopustivo, mladi moraju shvatiti vrijednost politike. Svi smo svjedoci da masa mladih, obrazovanih ljudi, patriota ove zemlje iz razloga nepoimanja vrijednosti politike te prihvatanjem da budu izmanipulirani i da imaju pogrešan vrijednosni sud o politici, bježe od aktivnog učešća i ulaska u politiku.”
(TBT)






