“ Mnogi stavovi iz Islamske deklaracije Alije Izetbegovića, napisane 1970, mogu poslužiti kao polazišta za niz različitih argumentacija u različitim društvenim naukama. Na te argumentacije ne utječe opšta ocjena koju povremeno ponavljam, naime da je prava šteta što su komunističke vlasti kriminalizirale Izetbegovićev spis: »paranoja jugoslavenske partijske države učinila <je> da ovaj tekst izbjegne zaboravu koji zaslužuje, i koji prekriva desetine sličnih utopijskih nacrta što su ih muslimani širom svijeta, prestravljeni srazom islamskih društava s modernošću, sastavljali od polovine 19. stoljeća. Da nije autor bio žrtva političkog procesa i na taj način stekao aureolu koja će mu 1990. pomoći da postane političar, njegovu Islamsku deklaraciju niko ne bi spominjao — onako kako danas niko ne spominje Deklaraciju evropskih muslimana Mustafe Cerića«, piše Tarik Haverić u svom ktiričkom osvrtuna ovo kultno štivo simpatizera Stranke domekratske akcije (SDA).
Uz nekoliko kritičkih opservacija na Izetbegovićeve stavove Haverić je poentirao slijedećom tvrdnjom:
“Ne treba u tu koincidenciju učitavati nikakva sudbonosna značenja. Naprosto, Bosne neće biti ni ove godine ni sljedeće, a ni one tamo, sve dok se nad njom bude nekažnjeno nadvijao duh Alije Izetbegovića”.
Tekst u cjelini možete pročitati ovdje
http://www.prometej.ba/clanak/drustvo-i-znanost/ove-godine-bosna-5968
(TBT)
