Roditelji Maoza Inonsa bili su među prvim žrtvama Hamasovih napada na Izrael 7. listopada prošle godine. Usprkos bolu, dva dana nakon napada bilo mu je jasno da ne želi osvetu.
„Osveta neće vratiti moje roditelje. Ona neće vratiti ni druge ubijene Izraelce i Palestince.” Te noći, izraelski poduzetnik i mirovni aktivist u snu je vidio krv na ulicama i plakao. „Nisam plakao sam, nego zajedno sa svim ljudima koji su ozlijeđeni u ovom ratu. Naše suze su isprale krv s ulica.”
On je tako u podcastu „Bez isprike: treći narativ“ (Unapologetic: The Third Narrative) opisao svoj san. To za njega nije bila noćna mora nego vizija bolje budućnosti bez krvoprolića.
I Hamze Avavde sanja. Palestinski autor i mirovni aktivist priča u istom podcastu kako je u snu vidio izraelske vojnike. Došli ubiti njega i njegovu obitelj, kao što su ubili njegovog rođaka. Hamze je postao mirovni aktivist jer nada za njega, kako kaže, nije osjećaj nego to što čovjek čini. „Čekati na dvije države je takav osjećaj kao da se čeka na mesiju”, napisao je nedavno u svom eseju.
S one strane neprijateljstva
Hamze i Maoz imaju zajedničku nadu da će se rat završiti. Zato gostuju u podcastu. Ova emisija pokrenuta je u oktobru 2023., odmah nakon napada Hamasa, kojeg SAD, EU i drugi međunarodni subjekti smatraju terorističkom organizacijom.
Pokretači razgovora su Amira Mohamed i Ibrahim Abu Ahmad, izraelski Arapi koji posjeduju izraelsko državljanstvo. Službeno ih u Izraelu ima 17 posto. Ukupno su 21 posto stanovništva u Izraelu Arapi.
Amira i Ibrahim, kao i većina ljudi iz njihove zajednice, izjašnjavaju se kao palestinski Izraelci. Morali su se politički izboriti za taj identitet jer Izrael ne priznaje kod svojih građana palestinski identitet, službeno su to „arapski Izraelci”.
Amira smatra da bi građani poput nje, upravo zbog svog identiteta, mogli igrati ključnu ulogu u bliskoistočnom sukobu. „Nećemo se suglasiti. Svejedno je li riječ o tome što se točno dogodilo 7. listopada, je li riječ o ratu ili genocidu ili koliko je ljudi ubijeno u Gazi. Ali moramo se dogovoriti o nekoj budućnosti“, kaže ona.
Protiv crno-bijelih slika
Amira i Ibrahim misle da je budućnost s one strane polarizacije. „Ovim podcastom želimo postići treći narativ na Zapadu“, kaže Ibrahim. Zato se njih dvoje obraćaju prvenstveno zapadnoj publici. „Na Zapadu često postoji crno-bijela slika. Ili si pro-palestinski ili pro-izraelski nastrojen“, dodaje on. „Umjesto da se kao na nogometnoj utakmici navija za Mesija ili Ronalda, ljudi na Zapadu bi trebali koristiti svoje platforme da jednako kritiziraju sve strane”, smatra Amira. Njima uspjeh govori da su u pravu. Do 180.000 ljudi sluša svaku epizodu, na Instagramu ih prati 30.000 korisnika.
“Previše izraelski” ili „loša Arapkinja”
Usprkos uspjehu, skoro svakodnevno su mirovni aktivisti izloženi napadima. Amira svjedoči o otporima sa svih strana. Ako u javnosti govori arapski, Izraelci je gledaju sa strahom. Ako govori hebrejski bez arapskog naglaska, tada su brojni Palestinci nepovjerljivi.
„Sa svih strana nas delegitimiraju. Kada sam ‚previše izraelska’ stavljam se na stranu ugnjetavača. Kada sam ‘ponosna Palestinka’ legitimiram terorizam ili me predstavljaju kao ‘lošu Arapkinju'”, kaže Amira. Ali ona smatra da je dvostruki identitet koji imaju i ona i mnogi drugi u Izraelu zapravo šansa u ovom sukobu: „Poznajemo obje kulture i osjećamo bol obje strane. Ali dok nas ne priznaju kao izraelske Palestince, ne možemo preuzeti ulogu posrednika. Mi smo manjina, ali želimo da nas predstavljaju kao što jesmo”.
Protivrječni osjećaji
Dvostruki identitet se snažno osjećao sedmog oktobra: „To je bila katastrofa. Nisam znala što bih osjećala“. Amira je potražila sklonište od granata na jugu Izraela, u blizini Gaze. Na mobilnom telefonu pratila je događaje uživo. Vidjela je kako Palestinci režu ogradu na granici, koja već tri desetljeća odvaja 365 kvadratnih kilometara Gaze od Izraela. To je površina polovine Hamburga, s dva milijuna ljudi. „Pomalo je bilo olakšanje vidjeti kako ljudi mogu izaći iz Gaze. Zaslužili su biti slobodni“, kaže Amira. Ali ti ljudi nisu tražili slobodu – ubili su 1.200 ljudi, palili kuće, silovali žene i oteli na stotine ljudi, odvodeći ih u Gazu.
Iz svog ulaza Amira je vidjela leševe djevojaka i taoce koje odvoze, dok se zgrada oko nje tresla. Padale su bombe. „I ja sam mogla biti među ubijenima. To je trenutak kada sam osjećala svoju izraelsku stranu“, sjeća se ona.
“Svi mi zaslužujemo bolje”
Više od devet mjeseci od Hamasovog napada na Izrael, rat se nastavlja. Prema podacima Ujedinjenih naroda, poginulo je 38.000 ljudi, 120 izraelskih i drugih talaca nalazi se u Hamasovom zatočeništvu. Izgleda da mir nije na vidiku. Podcast međutim ide dalje. Autori se žele solidarizirati s Palestincima i Izraelcima i kritizirati ih bez obaveze da se opravdavaju, objašnjava Amira. „Želimo zaustaviti krvoproliće i rat. Palestinci, Izraelci, kršćani, Židovi, muslimani – svi zaslužujemo nešto bolje”.
(TBT,DW)
