Piše: Yassmin Abdel-Magied, thebosniatimes.ba
Ponekad se pitam koliko je uzaludno nastaviti pisati o pogoršanju situacije u Sudanu.
Pišemo i pišemo i brišemo, izvještavamo i prenosimo i prepakujemo i pokušavamo pronaći što više načina da kažemo istu stvar: situacija u Sudanu je hitna, a Sudancima je sada potrebna pomoć.
Ipak, nasilje se nastavlja. Svaki put kada sjednem da napišem članak o sukobu, brojke su sve gore, i pitam se kakva je razlika između ovih riječi.
Prošle su skoro dvije sedmice otkako je Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo rezoluciju 2736, zahtijevajući da Snage za brzu podršku (RSF) prekinu opsadu Al-Fashira i pozivaju na hitan prekid borbi u gradu i oko njega. Nisu slušali. Intenzivno nasilje u Sudanu se nastavlja.
Bolnice i apoteke ostaju na meti. Zdravstveno osoblje na liniji fronta se ubija, što drastično ograničava mogućnosti koje su dostupne civilima kojima je potrebna medicinska pomoć. Nasilje koje traje znači da nikakva pomoć izvana ne može doći do njih, što je jedan od mnogih neodrživih elemenata katastrofe s kojima se suočavaju ljudi Al-Fashira, grada u kojem je smješteno skoro dva miliona ljudi.
Prema Ljekarima bez granica (MSF), jednoj od rijetkih međunarodnih organizacija koje još uvijek djeluju u gradu, najmanje 260 Sudanaca je ubijeno, a 1.630 povrijeđeno od početka borbi u gradu prije šest sedmica.
Samo 22 kamiona pomoći stigla su u Al-Fashir u posljednja tri mjeseca – zbog ograničenja koja su nametnuli i RSF i Sudanske oružane snage (SAF) – zbog čega je civilno stanovništvo neuhranjeno, bolesno i suočeno sa sporom, bolnom smrću.
Svi su oglušuje na vapaje iz Sudana
“Ratna omča steže svoje uporište na civilnom stanovništvu koje je napadnuto sa svih strana”, rekla je Clementine Nkweta-Salami, stalna i humanitarna koordinatorica UN-a za Sudan, o Al-Fashiru prije mjesec dana.
„Sudan nastavlja da se pretvara u haos“, rekao je Edem Wosornu, direktor operacija i zagovaranja OCHA-e, SBUN-u u junu.
Prošle sedmice, grupa od 60 organizacija civilnog društva apelirala je na međunarodnu zajednicu na “akciju” i pozvala donatore da ispune finansijska obećanja koja su dala u Parizu 15. aprila, na godinu dana od rata. Prije nekoliko dana, Khaled Mohamed iz UN Newsa rekao je o humanitarnoj situaciji: “U trci smo s vremenom, ali vrijeme ističe.”
Teško je znati šta se još može reći, ali sve dok se situacija ne popravi, mi ćemo to govoriti.
Sada postoji preko 10 miliona onih koji su protjerani iz svojih domova, od kojih su 55 posto djeca mlađe od 18 godina, a otprilike četvrtina mlađe od pet godina, prema Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM).
Glad, kakvu Sudanci nisu vidjeli decenijama, zastrašujuće se nazire na horizontu, uprkos naporima Svjetskog programa za hranu i drugih koji čine najbolje što mogu s ograničenim raspoloživim resursima.
Prema WFP-u, 18 miliona ljudi je akutno nesigurno u hranu, a pet miliona se suočava sa glađu, što je najveći broj ikada zabilježen tokom sezone žetve. SAD su u zapisniku govoreći da je ‘glad vjerovatno zavladala’. MSF je izvijestio da u kampu Zamzam jedno dijete umre od gladi svaka dva sahata.
Ne mora biti ovako.
Gore navedene brojeve može biti teško shvatiti, naš mozak ne može zamisliti razmjere. Raseljavanje grupe pet puta veće od broja stanovnika Pariza? Koliko je ljudi kojima je potrebna humanitarna pomoć jednak ukupnom stanovništvu Australije? Koliko stanovnika Novog Zelanda doslovno umire od gladi?
Šta bismo uradili da čitavo stanovništvo Novog Zelanda umire od gladi? Da je svaki Šveđanin u Švedskoj bio primoran da napusti svoj dom?
Gotovo milijardu dolara je obećano za obnovu Notr Dama nakon što ga je požar skoro uništio 2019. Manje od polovine tog iznosa je primljeno za Sudan, samo 16% od 2,7 milijardi dolara potraživanja.
Iako je bilo nekih najava dobrodošlice, poput dodatnih 315 miliona dolara iz SAD-a, to nije ni približno dovoljno. Nalazimo se preko 400 dana u ovom zanemarenom sukobu, u kojem se gube generacije života, pred našim očima.
(TBT,THE NEW ARAB)
