![](https://thebosniatimes.ba/wp-content/uploads/2024/06/tbt_q38u581398138597135791987978.png)
Kada su početkom juna ove godine objavljene vijesti da je u Tuzli na izuzetno atraktivnoj lokaciji, u užoj gradskoj jezgri grada, u sklopu stambeno-poslovnog objekta “Nova Pecara”, svečano otvoren i hipermarket Bingo, doimalo se to kao poseban uspjeh u čelnika ovog grada. S obzirom da je novi bošnjački poslovni div Bingo ujedno investitor cijelog novoizgrađenog stambeno-poslovnog kompleksa “Nova Pecara”, dojam je bio ubjeljiviji.
PARALI-BEGOV VAKUF
“Nova Pecara” ili “Pecara 2.” se sastoji od 176 luksuznih stanova (20 garsonjera, 106 dvosobnih, 36 trosobnih, 14 petosobnih stanova) početne prodajne cijene od 3600 KM/m² i oko 2700 m² poslovnih prostora.
Naselje Brčanska Malta sada je značajno uljepšano modernim zdanjem od pet lamela sa pratećim sadržajem, što podrazumijeva nova radna mjesta za 70 građana.
Projekat izgradnje ovog kompleksa trajao je dvije i po godine i na njemu je kompanija Bingo angažovala 76 domaćih kompanija.
“Doduše, onaj ko sebe smatra de facto “nedodirljivim” i ko je u ime Gradske uprave “šarnuo”, barem ono što se zna, potpuno formalno-pravno problematičnu Upotrebnu dozvolu za ovaj objekat i udahnuo mu stvarni život, morao je biti suludo hrabar ili imati luksuz da bude “neupoznat” sa opštepoznatom odlukom Ustavnog suda BiH o “ništavnosti prometovanja nacionaliziranom imovinom etc.” Turali-begovog vakufa”, promentirao je jedan lokalni portal osvrt na ovaj događaj.
Dakle, ono što je barem javno dostupno, predmetno nacionalizirano (1946.g.) građevinsko zemljište od 14 000 m² je pod indirektnim “vlasničkim skrbništvom” Vakufske direkcije BiH, čiju je apelaciju Ustavni sud BiH prihvatio i donio konačnu, izvršnu odluku u njihovu korist 2022.g., te putem nižih sudskih instanci de jure zabranio gradnju “Nove pecare” na samom njenom početku.
U stvari, tim aktom je stavljena van snage cijela procedura prometovanja ovim zemljištem, pa indirektno i sama Građevinska dozvola proglašena ništavnom, a izdana od strane odgovarajućih službi Gradske uprave Tuzla.
U proceduralnoj konačnici, “šara” na Upotrebnoj dozvoli cijelog građevinskog kompleksa je primarno uvjetovana validnošću Građevinske dozvole etc., koja opet isključivo i bezuvjetno “stoji” na faktu neosporivog vlasništva Investitora nad građevinskim zemljištem, što je definitivno i konačno derogirano od strane najviše regularne državne sudske instance.
Kako je moguće bilo da Ustvani sud uđe u meritum vlasništva vakufske imovina ako jošnije usvojen, niti je čan u procedurama ikakav zakon o denacionalizaciji, kao ni bilo koji sporazum džrave i islamske zajednice po kojem bi vakufskim vlasništvom moglo raspolagati kao državnom svojinom i ustupati je, pa čak i prodavati privatnim licima?!
Moguće je jer se radi o gradu iz kojeg su Bošnjaci birali svog aktuelnog vjerskog poglavara Huseina ef. Kavazovića, te nacionalna bošnjačka stranka SDA kandidirala dvije Tuzlanke za sudijince Ustavnog suda BiH, Suadu Paravlić i Ajšu Softić. Možda se Paravlićka i ne bi drznula dirati u vakufsku imovinu, hem je krimina,hemje grijeh, ali je to svakako morala učiniti sudijinca Softić, koja je supruga potpredsjendika SDA Safeta Softića. On je po struci hodža i obavljaoje fukciju predsjednika Sabora IZ-e dugi niz godina.
S obzirom na ove činjenice nema nikakve sumnje da je reis Kavazović bio upoznat sa odlukom Ustvanog suda kojom se derogira vakufska imovina. Naprotiv, neosporno je da je Islamska zajednica izvukla neku materijalnu korist iz ove pravne mućke, u vidu obeštećenja, ali nikad niko neće saznati koliku su korist imali pojedinci iz vrhuške Tuzlanskog muftijstva koji su aminovali ovaj posao.
PETOKRAKA KRIMINALNA HOBOTNICA
Potom slijedi i političkopitanje kako uopće moglo doći do ovakve sprege općinskih i vjerskih moćnika u gradu koji je slovio kao ”crvena bastilja”?
Odgovor na ovo pitanje se nalizi u odgovoru na pitanja ko je bio dvije dececnije vladar Tuzle i ko ga je zamjenio na mjestu načelnika.
Do 2022.godine Tuzlom je vladao Jasmin Imamović. Slovio je kao posljednji mohikanac postkomunističke multietičnosti. Kao takav živio je u mješovitom braku sa Hrvaticom.
Zbog toga je mađunarodna zajednica posebno forsirala Tuzlu kao grad suživota i multikulture. Ali, pošto se radilo o hipokritu, kvarnjaku i kriminalcu, kome je multikultura, ili kvazi ideologija bratsva i jedinstva služila samo za pokriče za privatno bogaćenje, sva šarena laža o multikulturalnosti grada se rasprišila kao mjehur od sapunice. Koliko god bilo bizarno istači, tačno je da se Imamovićev brak raspao. Unutar SDP-a desio se veliki raskol između Imamovića i Envera Bijedića, da bi obojica bila optužena u koruptivnim aferama teškim desetinama milona KM. Imamović je zbog aferu “15.maj” oslobođen zbog “zastare”, a Bijedić je optužen po istom osnovu i pravomoćno oslobođen.
Opširnije o tome smo pisali u vrijeme izbijanja tih afera, vidjeti tekstove na linkovima
PETOKRAKA KRIMINALNA HOBOTNICA: Ni nakon dvadeset godina Tuzla se neće kutarisati „crvenog jarma“?!
Imamović je zbog toga bukvalno pobjegao u Sarajevo, da bi stekaoposlanički imunitet, a na svoje mjesto doveo poltrona Zijada Lugavića, koji je akutelni načenik Tuzle. Ovaj čovjek ima vrlo zanimljivu političku biografiju. Sin je dugogodišnjeg tuzlanskog imama koji je u vrijeme komunizma slovio kao “crveni hodža”. To je značilo da je bio izrazito lojalan komunističkom bezbožničkom režimu. Zatim, Zijad Lugavić je kao visoki funkcioner SDP-a bio uporedo član Medžlisa IZ-e u Tuzli, te kao takav slovio kao siva eminencija tuzlanskog muftije Vahida ef.Fazlovića. To muje svakako omogučilo da pobjedi u utrci za načelnika. Tako da je politička filozofija ovakvih farizeja, poput Imamovića i Lugavića, sigurno kumovalo da sa vakufskom imovinom postupaju kao i sa imovinom svoje komunističke partije koju su očerupali poput proždrljivih strvinara.
U ovakvoj politici SDP-ovih farizeja nema iznenađenja. Iznenađenje je da to rade sa blagoslovom vjerskih prvaka muftije Fazlovića i reisa Kavazovića.
(TBT, Istraživački tim)