![](https://thebosniatimes.ba/wp-content/uploads/2024/06/media-cnn-L19jb21wb25lbnRzL2ltYWdlL2luc3RhbmNlcy9jbHR3cHc4MXUwMDBmODhwNTQ2cm8zMHZt-L19jb21wb25lbnRzL2FydGljbGUvaW5zdGFuY2VzL2NsdHdwdzgxdTAwMGs4OHA1MzI5ZzUxcGQ_-300-DMID1-62cbk1joz-1280x720-1.jpg)
Najveća kriza gladi na svijetu odvija se u Sudanu, a stvorio je čovjek. Do sada, više od polovine od 45 miliona ljudi u zemlji hitno treba humanitarnu pomoć. U maju su Ujedinjene nacije upozorile da je 18 miliona Sudanaca “akutno gladno”, uključujući 3,6 miliona djece koja su “akutno pothranjena”. Zapadni region Darfura, gdje je prijetnja najveća, gotovo je odsječen od humanitarne pomoći. Prema jednoj projekciji, čak pet posto stanovništva Sudana moglo bi umrijeti od gladi do kraja godine.
Ova strašna situacija nije rezultat loše žetve ili klimatske nestašice hrane. To je direktna posljedica djelovanja obje strane užasnog građanskog rata u Sudanu. Sudanske oružane snage, na čelu sa generalom Abdelom Fatahom al-Burhanom, od aprila 2023. su u razornom sukobu sa Snagama za brzu podršku, teško naoružanom paravojnom grupom koju predvodi general Mohamed Hamdan Dagolo, poznat kao Hemedti. Dok se dva bivša saveznika bore za prevlast, obojica su namjerno koristila taktiku gladovanja kako bi unaprijedili svoje ratne ciljeve. Borci RSF-a djeluju poput ljudskih skakavaca, lišavajući gradove i sela bez svih pokretnih resursa. Nasljednici zloglasne milicije Janjaweed – etničkih arapskih boraca koji su izvršili masakr i glad u Darfuru između 2003. i 2005. godine, ostavljajući preko 150.000 civila mrtvih – oni koriste ovu pljačku za održavanje svoje ratne mašinerije. SAF, koja je dominantna sila u vladi Sudana koju su priznale Ujedinjene nacije, blokirala je humanitarnu pomoć za ogromna područja zemlje pod kontrolom RSF-a.
U maju je po prvi put Karim Khan, glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda (ICC), rekao da istražuje navodne zločine izgladnjivanja od strane strane u oružanom sukobu. Tužilac MKS-a zatražio je međunarodne potjernice protiv najviših izraelskih zvaničnika zbog zločina “gladovanja civila kao metoda ratovanja” u Pojasu Gaze, navodeći značajne dokaze o uskraćivanju hrane, goriva i vode, prijetnjama humanitarnim radnicima i drastično ograničavanje protoka humanitarne pomoći u tamošnjoj izraelskoj kampanji koja je trajala osam mjeseci. Ako sud odobri naloge, to bi moglo stvoriti važan presedan za Sudan, gdje je još veći broj podvrgnut istoj taktici—i gdje nadležnost MKS još uvijek postoji, u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a iz 2005. godine. Khan je 11. juna najavio da pojačava hitnu istragu ratnih zločina u Sudanu.
Do sada, međutim, zvaničnici međunarodne pomoći ne pokazuju apetit za prozivanjem muškaraca koji su sistematski izgladnjivali djecu Sudana. Neki mogu tvrditi da vanjski igrači moraju izbjegavati upiranje prstom, jer iste generale treba uvjeriti da dozvole pomoć. Ovo je pogrešno. Nijedna strana vjerovatno neće popustiti sama od sebe: gladovanje je jeftino i efikasno, a bez snažnog međunarodnog pritiska, lideri očekuju da će se izvući. Zapravo, ključevi otvaranja zemlje za pomoć vjerovatno leže u rukama Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, dvije najveće regionalne sile koje se bore za utjecaj na Rogu Afrike.
Stoga je hitno za Sjedinjene Države i njihove zapadne saveznike ne samo da prozovu zastrašujuću krizu gladi u Sudanu kakva jeste – namjerni cilj zaraćenih strana – već i da potisnu zaljevske sile koje imaju utjecaja da prisile ove dvije strane da okonča taktiku koja ga vodi. Možda je prekasno da se zaustavi pad u glad, ali brza akcija na prisilnoj raspodjeli pomoći mogla bi barem spriječiti najkatastrofalnije ishode.
IGRE GLADI
Rat u Sudanu počeo je u aprilu 2023., kada se Hemedti okrenuo protiv Burhana, svog nekadašnjeg partnera u tadašnjoj vladajućoj vojnoj hunti Sudana. Osamnaest mjeseci ranije, dva vojna šefa izbacila su civilnu vladu Sudana i preuzela zajedničku kontrolu nad vladom, ali se savez raspao i Hemedti je sa svojim RSF-om pokušao da preuzme vlast. Rezultat je bila žestoka oružana borba koja je brzo zapalila RSF kampanju etničkog čišćenja u Darfuru i koja se nastavlja i danas. Trenutno, RSF kontroliše veći dio zemlje zapadno od Nila i teritorije SAF-a na istoku; Kartum ostaje bojno polje. RSF je poznat po masakru, pljački i silovanju; VS za vazdušno bombardovanje civilnih područja. Snage RSF-a trenutno se približavaju posljednjem garnizonu SAF-a u Darfuru, u gradu El Fasher, prijeteći katastrofom. U drugoj sedmici juna napali su i zatvorili posljednju preostalu bolnicu.
Trebalo je predvidjeti da će ovaj rat stvoriti krizu s hranom. Čak i prije izbijanja borbi, međunarodne humanitarne organizacije predviđale su da će jednoj trećini stanovništva Sudana biti potrebna humanitarna pomoć 2023. Još uvijek je bilo nekoliko miliona ljudi raseljenih iz rata u Darfuru prije 20 godina, a mnogi drugi patili su zbog produbljivanje ekonomske krize izazvane secesijom naftom bogatog Južnog Sudana 2011. Sada, kada je rat zahvatio cijelu zemlju, svaki od stubova nacionalne prehrambene ekonomije je pao ili će uskoro pasti.
Prošlogodišnja žetva na velikim komercijalnim farmama bila je slaba, smanjena zbog nedostatka kredita, goriva i đubriva. Povrh svega, RSF je u novembru zauzeo oblast sa žitaricama Gezira, južno od glavnog grada, pretresajući farme, mlinove hrane i poljoprivredni univerzitet u regionu. Mali poljoprivrednici su protjerani iz svojih domova, njihove životinje ukradene, njihova tržišta su sada napuštena. Većina stada stoke sada je u vlasništvu kartela trgovaca i vojnika – ili ukradenih ili kupljenih od očajnih stočara po rasprodajnim cijenama – koji monopoliziraju unosnu izvoznu trgovinu. Pošiljke pšenice iz Ukrajine koje su hranile gradove Sudana također su se zaustavile jer vlada ne može platiti. A urbana ekonomija je propala, što je natjeralo najmanje milion Sudanaca srednje klase da se skloni u inostranstvo.
Isporuka pomoći u hrani koja inače izdržava raseljeno stanovništvo zemlje, koje je živjelo u kampovima koji su postali straćari oko gradova Darfurija, također je nestalo. Za nekoliko sedmica, početak kišne sezone će dodati nove izazove. Prethodnih godina Svjetski program za hranu mogao je praviti zalihe u teško dostupnim područjima. Ali ove godine, kada putevi do teško pogođenih ruralnih područja postanu spori ili čak neprohodni, neće biti rezervi na koje bi se moglo povući. El-Geneina u Darfuru udaljena je od morske luke nego bilo koji drugi afrički grad, a čak iu mirnim vremenima mogu proći sedmice da kamioni stignu do njega. Sada bi mogao biti potpuno prekinut.
Obje vojske su prihvatile glad kao oružje rata. Samo u posljednjih nekoliko mjeseci, RSF je protjerao čak milion Darfuraca iz njihovih domova, od kojih su mnogi sklonili bilo u opkoljeni grad El Fasher ili planine Džebel Marra, koje kontrolira nezavisna pobunjenička grupa, Oslobodilačke vojske Sudana. Ne postoje resursi za izdržavanje ovih izbjeglica. Hemedtijeve snage su već preuzele kontrolu nad rezervoarom vode El Fasher, prijeteći da će mu prekinuti dovod vode, i opljačkale posljednju preostalu bolnicu. U međuvremenu, VS igra dvoličniju igru. Pobrinuo se da kriza s hranom u područjima istočnog Sudana koje kontrolira bude manje ozbiljna: ove regije su blizu Port Sudana, uvoznog čvorišta zemlje, a SAF želi da se ti ljudi nahrane. Ipak, spremna je pustiti one u područjima pod kontrolom RSF-a da gladuju, pa čak i da blokira međunarodne napore za rješavanje krize.
Uzmite jednu od standardnih međunarodnih mjera gladi, poznatu kao Integrirana klasifikacija faza sigurnosti hrane. Služeći kao neka vrsta humanitarnog visokog suda, IPC-ov komitet za razmatranje gladi uskoro bi trebao procijeniti situaciju u Sudanu. Ali Sudansku radnu grupu IPC kontroliše vlada koju je priznala UN – a SAF ima interes da izbjegne formalno proglašenje gladi u Darfuru jer bi to povećalo pritisak da se dozvoli protok pomoći u područja pod kontrolom RSF-a. Čini se da nedavni podaci IPC-a pokazuju da je 750.000 ljudi u “katastrofalnoj” situaciji s hranom. Ali većina nezavisnih humanitarnih stručnjaka vjeruje da je situacija znatno gora – da vjerovatno već postoji glad u nekoliko područja.
Već u prvim sedmicama rata, američka agencija za međunarodni razvoj upozorila je na nadolazeću krizu u sudanskim kampovima za raseljene osobe: na mapama u boji koje agencija koristi kao sistem ranog upozorenja na glad, promijenila je oznaku kampa sa žute , što znači “pod stresom”, do crvene, što znači “hitno stanje”. U stvari, u jednom od ovih kampova – Zamzam, u blizini El Fashera – lokalni humanitarni radnici sada izvještavaju da djeca svakodnevno umiru od gladi i infekcije. Sveukupno, 90 posto najugroženijih ljudi nalazi se u Darfuru i drugim područjima pod kontrolom RSF-a. Upoređujući nacionalne zalihe hrane u Sudanu sa nutritivnim potrebama stanovništva, Institut Clingendael u Hagu upozorio je prošlog mjeseca da bi čak pet posto stanovništva – 2,5 miliona ljudi – moglo nestati prije kraja godine.
NAJJEFTINIJE ORUŽJE
Jedna od najokrutnijih ironija u slučaju vanredne situacije s hranom u Sudanu je da patnja djece u zemlji izgleda koristi objema zaraćenim stranama. Na zapadu, Hemedti vlada gladnom zemljom – ali njegovi komandanti napreduju, a njegovi borci su nahranjeni. Oni koji gladuju su etničke grupe Masalit, Fur i Zaghawa koje je RSF ciljao za etničko čišćenje – ili na čije su zemlje Hemedtijevi borci uzeli sve što se može ukrasti ili pojesti. Toliki su razmjeri uništenja farmi, mlinova, pijaca i bolnica da su zatrovali ugled RSF-a među velikim dijelom stanovništva. Sada je RSF spreman da sam otkupi pomoć u hrani, zahtijevajući visoke naknade od trgovaca i humanitarnih agencija, u dolarima, za svaki kamion koji prođe. To stavlja pružaoce pomoći u dilemu: Koliko bi trebali subvencionirati počinioce gladovanja da bi prehranili svoje žrtve?
Sudanska vojska, u međuvremenu, vjeruje da forsiranjem gladovanja u područjima RSF-a može uništiti bazu grupe. Lišeni resursa, kaže teorija, nomadski borci koji čine Hemedtijeve osnovne snage će postati nemirni i okrenuti se protiv njega. Dakle, SAF je iskoristio svoj autoritet kao međunarodno priznata vlada da zabrani UN-u da transportuje pošiljke pomoći i sa istoka – iz zona koje kontroliše preko borbenih linija do Darfura – i sa zapada, preko granice Čada direktno u RSF -držana teritorija. Jedini izuzetak koji je dozvolio je jedan koridor za El Fasher, ali je on postao neoperativan zbog intenzivne ofanzive RSF-a. Velika bitka za El Fašer bi vjerovatno značila masovne civilne žrtve i glad.
Veteranski humanitarni radnici prepoznaju ove strategije iz prethodnih ratova u Sudanu. U 1980-im i 1990-im, Kartum je pokušao izgladnjivati južni Sudan, a zatim je namamio očajne frakcije pobunjenika da se okrenu protiv svojih saboraca ponudama novca i dozvole za pljačku. Njihov cilj je bio da steknu kontrolu nad depopuliranim naftom bogatim regijama na jugu, a njihove su kampanje na kraju ubile najmanje milion ljudi. I danas generali koji su predvodili te napore žale što ih je međunarodna humanitarna pomoć spriječila da taj rat gladovanja dovedu do njegovog logičnog kraja. Umjesto toga, kako oni to vide, isporuke pomoći u hrani postale su trojanski konj za secesiju: pomoć je održala pobunu na životu, humanitarni radnici postali su simpatizeri pobunjeničkog cilja, a rezultat je bio nezavisni Južni Sudan 2011.
Rijad i Abu Dabi imaju moć da zajednički ukinu taktiku gladovanja.
Ovde je zapetljana istorija. Prije devet godina, kada su dvije zaljevske kraljevine započele svoj rat protiv Huta u Jemenu, angažovale su SAF da se bori u njihovoj anti-Huti koaliciji; Burhan je bio vođa tog kontingenta VS. Ali u isto vrijeme, Hemedti je davao borce RSF-a pod privatnim ugovorima i Saudijcima i Emiracima. A Hemedtijev porodični biznis, al-Junaid, postao je važan dobavljač zlata u UAE. Danas postoje indicije da UAE naoružava i finansira RSF – optužbe koje je Abu Dabi neuvjerljivo negirao. A Saudijska Arabija, sa svojim vezama s Burhanom, dozvolila je Egiptu, Kataru i Turskoj da podrže SAF, uključujući i oružje, i blokirala je druge mirovne inicijative. Ovakva vrsta miješanja s obje strane znači da će svaki napredak u prekidu vatre zahtijevati zajedničku akciju Rijada i Abu Dabija.
Kako se ne nazire kraj rata, drugi vanjski akteri su dodali gorivo u vatru. Krajem prošle godine Iran je poslao dronove u SAF kao dio napora da oživi svoje veze sa sudanskim islamistima, koji podržavaju SAF. Rusija je u maju poduzela korake ka sporazumu sa SAF-om za pomorsko postrojenje u Port Sudanu—a s obzirom da je Wagner grupa još uvijek blisko povezana sa RSF-om, Rusija sada ima udjele u oba zaraćena tabora. Krajem maja, kada je američki državni sekretar Antony Blinken pozvao Burhana da ga pritisne da prisustvuje obnovljenim mirovnim pregovorima u Džedi, Burhan je brzo odbio. Umjesto toga, poslao je svog zamjenika Malika Agara na sastanke u Rusiju kako bi se finalizirao niz sporazuma o saradnji – centralni dogovor je rusko oružje u zamjenu za bazu na Crvenom moru. Pregovori u Džedi koji su trebali proizvesti sveobuhvatan mir su očigledno mrtvi.
Za MBS i MBZ, Sudan je mali brojčanik u njihovom astrolabu. Kako Sjedinjene Države igraju manju ulogu u regionalnoj sigurnosti, dvije zaljevske sile pokušale su i saradnju i konkurenciju u Egiptu, Eritreji, Etiopiji, Libiji i Somaliji, kao i Sudanu. Geopolitički ulozi oko Crvenog mora su visoki: to je morski put koji povezuje Evropu i Aziju, a planirane željeznice od Mediterana do Zaljeva bit će centralna veza u zamišljenom ekonomskom koridoru Indija-Bliski istok-Evropa. Izraelski rat u Gazi uzdrmao je regiju i zahtijevao od zaljevskih kraljevstava da hodaju po užetu između Izraela i Sjedinjenih Država s jedne strane i Irana i njegovih klijenata i opunomoćenika s druge strane. Uz svu ovu zahtjevnu pažnju Emirata i Saudijske Arabije, rat i glad u Sudanu su ostavljeni da se zagnoje.
ŠTA SVIJET MORA UČINITI
Sudanski generali su decenijama vodili ratove od gladi, uključujući i Darfur. Kada sam prije dvije godine svjedočio kao vještak u prvom slučaju navodnog milicionera Janjaweeda kojem je suđeno za ratne zločine na Međunarodnom krivičnom sudu, moje svjedočenje je ovu taktiku naglasilo kao ključni faktor u pozadini. U sadašnjem ratu, zaraćene strane koriste tu strategiju u svojoj borbi za cijelu zemlju, dovodeći još veći broj u opasnost. Ova tragedija koja se prijeti još je okrutnija s obzirom na to da bi se mnogi životi mogli spasiti jednostavno prisiljavanjem na isporuku pomoći onima kojima je najpotrebnija.
Ohrabrujuće je to što rastuća odlučnost da se izgladnjivanje civila procesuira kao ratni zločin sugeriše da bi međunarodni zvaničnici i svjetski lideri konačno mogli biti spremni da počinioce pozovu na odgovornost. U svom saopštenju od 11. juna, Khan, glavni tužilac MKS-a, rekao je da prikuplja dokaze o „ponovljenim, širećim i kontinuiranim“ napadima na civilno stanovništvo u Darfuru. Iako nije posebno pomenuo zločine izgladnjivanja, dobro je svjestan ko ih i kako čini. Točkovi pravde se polako okreću, ali vrijeme je da se ljudi koji izazivaju krizu gladi u Sudanu jave. Ako se ICC pomakne, svijet bi se trebao postrojiti u znak podrške.
Međutim, čak i ako MKS odluči izdati zvanične naloge za hapšenje, možda će biti prekasno da se spriječi da desetine hiljada djece u Sudanu i susjednom Kordofanu umru od gladi. Hitno su potrebna hitnija rješenja. Tokom gladi 1980-ih u Etiopiji, Bob Geldof, irski pjevač koji je organizirao Live Aid, apelirao je na svjetsku javnost da “nahrani svijet”. U to vrijeme, komunistička vlada Etiopije vodila je rat od gladi protiv pobunjenika u Eritreji i Tigraju. Pritisnut da slijedi maksimu američkog predsjednika Ronalda Reagana da izgladnjelo dijete ne poznaje politiku, sovjetski lider Mihail Gorbačov na kraju je dao instrukcije Etiopiji da dozvoli diskretnu isporuku pomoći koju organiziraju SAD preko borbenih linija.
Danas, Mohammed bin Salman i Mohammed bin Zayed imaju priliku da iskoriste sličnu polugu. Njih dvojica mogu odlučiti da spase živote, stabilizuju strateški perimetar svojih zemalja i spriječe ono što bi moglo postati značajna šteta za reputaciju obje zemlje. Sporazum između dvije zaljevske zemlje bi učinio samo toliko; mir će zahtijevati nastavak Sudana. Ali bilo kakav pakt između Rijada i Abu Dabija bi barem otvorio vrata pravim pregovorima, počevši od hitnog ublažavanja gladi.
Vrijeme za djelovanje ističe. Iran i Rusija već komplikuju geopolitiku rata, a glad koja se razvija stvorit će još veći haos. Ali za sada još uvijek postoji šansa da se izbjegne najgori ishod. Uz pritisak Washingtona, Saudijska Arabija i UAE bi mogli preuzeti vodstvo u dobivanju pomoći u hrani tamo gdje treba. Ako to ne urade, MBS i MBZ bi mogli zauvijek biti povezani sa izgladnjivanjem cijele generacije sudanske djece.
(TBT,FOREIGN AFFAIRS, Autor: Alex de Waal)