Piše: Tom Stevenson, thebosniatimes.ba
Vojna zaštita Saudijske Arabije decenijama je bila centralni stub moći SAD u regionu koji je najveći svetski proizvođač ugljovodonika. Tokom većeg dijela tog vremena, SAD su takođe bile posvećene zaštiti i podršci Izraelu. Američkim strateškim planerima je ovo balansiranje uglavnom bez problema polazilo za rukom, mada je povremeno izazivalo probleme.
U junu 1948, američki ambasador u saudijskoj kraljevini James Rives Child upozorio je da bi podrška Izraelu mogla izazvati „energičnu protivakciju“ Saudijske Arabije, uključujući prijetnje Aramko koncesiji, koja je tada bila u vlasništvu američkih naftnih kompanija. Tokom Šestodnevnog rata 1967. godine, kralj Fejsal je rasporedio saudijske trupe u Jordanu. Jomkipurski rat 1973. doveo je do embarga na naftu Opeka.
Aktuelni izraelski napad na Gazu nije podstakao povratak na raspoloženje iz 1973. Huti u Jemenu gađaju američke brodove u Crvenom moru, ali ni Saudijska Arabija ni bilo koja druga velika država u regionu nisu promjenile svoju politiku prema SAD zbog uloge koju je Amerika igrala u pomaganju Izraelu da ubije desetine hiljada Palestinaca.
Naprotiv, Saudijska Arabija i dalje traži formalniju afirmaciju američke zaštite. Prestolonasljednik Muhamed bin Salman (MBS) je 2019. bio uznemiren onim što je smatrao prigušenom reakcijom SAD na značajne napade dronovima na saudijska naftna postrojenja u Abkaiku i Kuraisu. Tokom predizborne kampanje u SAD 2020, Joe Biden je od ubistva Jamala Khashoggija u Istanbulu napravio veći problem nego što je MBS to očekivao.
Biden više ne iznosi mnogo kritika na račun MBS-a. Zahtjevi globalne konkurencije sa Kinom ubjedili su američke lidere da moraju ojačati svoju poziciju u Persijskom zalivu. Trodnevna poseta Xi Jinpinga Rijadu u decembru 2022. bila je upozorenje. Dogovor koji je Saudijska Arabija sklopila sa Iranom u martu 2023. o ponovnom uspostavljanju diplomatskih odnosa, uz posredovanje Kine, vjerovatno je bio odlučujuća prekretnica. Nije to bio, kako je ajatolah Ali Khamnei tvrdio, „kraj američke hegemonije u regionu“. Ali je bilo sramotno za američki ponos.
Saudijska strategija je bila da iskoristi prijetnju Kine kako bi se SAD navele da potvrde svoju privrženost saudijskoj monarhiji – i to je uspjelo. U aprilu 2023, komandant CENTCOM-a general Michael Kurilla priznao je da su SAD „zabrinute da ćemo morati da integrišemo region pre nego što Kina prodre“. U septembru 2023, MBS je dao intervju u kojem je naglasio da je američki „savez“ sa Saudijskom Arabijom ojačao SAD na globalnom nivou. Formalniji sporazum bi, rekao je, „saudijskoj strani uštedio napor da se okreće drugima“.
Za SAD, mogućnost formalnog pakta donijela je problem imidža. Ako je to trebalo da bude ugovor, kako ga provući kroz Kongres i kako spriječiti da djeluje kao povlačenje u odnosu na prošlu retoriku o MBS-u koji „testeriše kosti“?
Odgovor iz Saveta za nacionalnu sigurnost glasio je da bi vojni pakt sa Saudijskom Arabijom mogao biti upakovan u „dogovor“ prema kom bi Saudijska Arabija ozvaničila svoju faktičku normalizaciju odnosa sa Izraelom. Umjesto povlačenja, to je, prema savjetniku za nacionalnu sigurnost Jake Sullivanu, bila „integrirana vizija“ za Bliski istok. Poslije 7. oktobra, postavljen je zahtjev da Izrael učini neke ustupke Palestincima. Rezultat je bio predloženi „mega dogovor“ koji se sastojao od preformuliranog američko-saudijskog saveza, nekakvog spasavanja obraza u vidu saudijsko-izraelske diplomatske normalizacije i mrvica za Palestince.
Sullivan insistira da je američko-saudijski dogovor neodvojiv od normalizacije diplomatskih odnosa Saudijske Arabije sa Izraelom, čak i dok se Gaza satire. Ali zašto se nezavisni strateški ciljevi povezuju na ovaj način? Postoji nada u proizvodnju neke vrste odjeka normalizacije odnosa između Egipta i Izraela 1970-ih uz posredovanje SAD: Camp David 2.0. Međutim, Saudijska Arabija nikada nije bila prijetnja Izraelu na način na koji je to bio Egipat sa nezavisnom spoljnom politikom, a u svakom slučaju saudijski lideri su se odavno pomirili sa Izraelom u praksi.
Naglasak na mega dogovoru više podsjeća na Trumpa i tzv. Avramove sporazume normalizacije na Bliskom istoku. U septembru 2023, Stehanie Hallett, u to vrijeme privremena otpravnica poslova u ambasadi SAD u Jerusalemu (sada je zamjenica šefa misije), opisala je Saudijsku Arabiju kao „primarnu metu proširenja Avramovih sporazuma“.
Saudijski ministar spoljnih poslova Fejsal bin Farhan nedeljama govori da su Rijad i Washington „vrlo blizu“ dogovora. Ali nema znakova da će izraelska vlada pristati na bilo šta značajno za Palestince, a kamoli za palestinsku državu.
U memorandumu predsjedniku Jimiju Carteru, Zbignjev Bžežinski je 1980. opisao Bliski istok kao parče koje nedostaje u „velikom arhitektonskom zadatku“ koji su preduzele SAD poslije Drugog svetskog rata. Evropa je imala Nato; vojne obaveze na Dalekom istoku bile su jasne; međutim, Bliski istok nije imao pravi „okvir za regionalnu sigurnost“. Jedan od prijedloga Bžezinskog bio je „stalno prisustvo američke mornarice“. To sada postoji, u Bahreinu. Američki zvaničnici su takođe svakodnevno igrali ulogu u upravljanju političkim poslovima na Bliskom istoku. Američke snage obaraju iranske rakete, bilo da su ispaljene iz Irana ili ih ispaljuju Huti. Ali američke diplomate takođe organiziraju tajne (a nadaleko poznate) razgovore u Omanu, obično preko [donedavnog] zamjenika iranskog ministra spoljnih poslova Alija Bagerija Kanija. Američki izaslanici takođe pokušavaju privoljeti lokalne saveznike na plan raspoređivanja multinacionalnih snaga u Gazi.
Tri najviše figure američke spoljne politike i nacionalne sigurnosti – Sulliven, direktor CIA, Bill Burns i državni sekretar Antony Blinken – rade na ovom projektu u ovom ili onom obliku. Blinken je 28. aprila posetio Rijad u sklopu napora da se pokrenu pregovori o normalizaciji. Rezultati su bili slabi. Sullivan je 18. maja otputovao u Daharan da se sastane sa MBS-om. Saudijska vlada je saopćila da je radila na „polufinalnom nacrtu“ pakta. Slijedećeg dana, Sullivan je odletio u Izrael da brifuje Benjamina Netanyahua.
Pored diplomatskih problema, postoji rizik od katastrofalnog uspjeha. Bžežinski je 1980. upozoravao da će savez na Bliskom istoku pod dirigentskom palicom SAD morati izbjeći „pretjeranu formalnost“. Saudijsku monarhiju je prije nekoliko generacija kooptirala američka moć. Velike planove da se ta činjenica stavi na papir, oduvijek je ometala mogućnost da se saudijska vlada time izloži unutrašnjim prijetnjama. Možda će nevjerovatnost te šeme spasiti učesnice od njih samih.
(TBT, London Review of Books)
