KOLUMNA
Angela Merkel želi još jedan mandat. Ali to nije moguće. Tokom njena tri mandata Nemačka i Evropa su se radikalno izmijenile. Evropske integracije su u ruševinama, a važni principi Nemačke poslijeratne politike više ne važe
Piše: Jakob Augstein, thebosniatimes.ba
Angela Merkel želi još jedan mandat. Ova vest je obradovala mnoge ljude, jer im se čini da vodi ispunjenju njenog nedavnog obećanja „da Nemačka bude Nemačka koju volimo“. Ali to nije moguće. Tokom njena tri mandata Nemačka i Evropa su se radikalno izmijenile. Evropske integracije su u ruševinama, a važni principi Nemačke poslijeratne politike više ne važe. Angela Merkel je kancelarka kontinutiteta, a ne promjene. Ona i njemački građani su u tom smislu u stalnom nesporazumu. Njena posljednja predizborna kampanja je svodiva na tvrdnju: „Vi me znate“, ali mi je u stvari ne poznajemo. Ona nastupa kao tiha voda, ali tišina se u stvari zahtjeva od nas.
Doktorka Merkel ima ordinaciju za anesteziranje njemačkog društva. Operiše se tek kada je pacijent uspavan, a svi mi smo njeni pacijenti. Nemačka socijalna država, evropsko ujedinjenje, odnos prema Rusiji, partijski sistem, sve se promijenilo od kada je ona došla na vlast. Ako su promjene neizbježne, kako glasati za Angelu Merkel koja obećava kontinuitet. Ona možda nije izazvala te promjene, ali je tim teže povjerovati da će moći da upravlja njima. Kako god, ona i poslije 11 godina na vlasti ostaje velika nepoznanica. „Svako vidi ono za šta se izdaješ, ali malo njih primjećuje ko si ti u stvari“. To je dvojno knjigovodstvo političke filozofije po Machiavellijevoj preporuci. Politolog Herfried Münkler nas u jednom intervjuu podsjeća da masa uvijek sledi privid, a dobar političar to koristi.
Angela Merkel je kancelarka privida. To zvuči paradoksalno, naročito u poređenju sa Donaldom Trumpom koji je uprkos opipljivim činjenicama postao američki predsjednik. Ali naša kancelarka ne zaostaje za njim u obmanjivanju javnosti. U pitanju je neka vrsta nadmene skromnosti. Svoju žudnju za vlašću ona zaogrće idejom o odgovornosti. Süddeutsche Zeitung piše koliko joj je bilo teško pre nego što je donijela odluku da se ponovo kandiduje. Kao u hagiografijama svetaca: ona je sama, okružena samo najbližima i spremna da odustane. To je njeno iskušenje, želja da učini nešto što nikome nije uspelo – da sama ode sa vlasti. A onda je njen muž upozorava da ne smije podleći iskušenju i sebe staviti na prvo mesto. Na kraju, poslije unutrašnje borbe, pobjeđuje odgovornost. Polako, gotovo bolno, kancelarka ustaje i vraća se u bitku. Potresno.
Donald Trump je gospodar laži, a Angela Merkel gospodarica skromnosti. Oboje su gospodari obmane. Zbog njenog zanemarivanja Evrope i sve većeg socijalnog jaza u Nemačkoj, kao i odbacivanja Rusije, već smo platili visoku cijenu. Ali najgora posljedica njenih odluka je urušavanje političke kulture. Sa Alternativom za Nemačku dobili smo upravo onu partiju čiju pojavu su lideri njene Hrišćansko demokratske unije htjeli da spriječe. Politika centra bi mogla skupo da nas košta, jer smo umjesto razgovora dobili mržnju. Dakle, ona se još jednom kandiduje, da riješi probleme od kojih je mnoge sama proizvela. Ona najavljuje da će u toj borbi sebe ostaviti po strani. Hvala ali ne, hvala.
(TBT, Spiegel)
