Piše: Dorthe Engelcke, thebosniatimes.ba
Kada je njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock predstavila smjernice svoje feminističke vanjske politike u ožujku 2023., izjavila je: “Ako žene nisu sigurne, onda niko nije siguran.”
S obzirom na veliku podršku Njemačke izraelskom ratu protiv Gaze, ta rečenica sada zvuči kao farsa. Od 7. oktobra više od 35.000 ljudi, većinom žena i djece, ubijeno je u Gazi. Njemačka je u nekoliko mjeseci ukaljala svoju reputaciju zagovornice feminističkih načela, mira i poštivanja međunarodnog prava.
Savezno ministarstvo vanjskih poslova izložilo je 10 smjernica kao dio svoje feminističke vanjske politike. Prva smjernica govori o važnosti zaštite civila u oružanim sukobima.
Ovaj fokus je razuman, jer istraživanja pokazuju da žene i djeca posebno pate od neizravnih posljedica oružanih sukoba, pošto je otežan pristup hrani, vodi i medicinskoj skrbi.
Stoga je tim više zapanjujuće da je njemačkoj vladi trebalo sve do prošlog marta da počne zagovarati trajni prekid vatre. Prethodno je Njemačka izričito odbacila takvu mogućnost, iako je nekoliko agencija UN-a već oglasilo uzbunu da žene, djeca i bebe nesrazmjerno pate od izraelskog bombardiranja.
Da je prva smjernica vodila njemačku politiku, zaštita civila i prekid nasilja bili bi glavni prioritet vlade, ali očito nije.
Njemačka feministička vanjska politika također je usredotočena na kontrolu naoružanja, što može smanjiti vjerovatnost sukoba i povećati sigurnost za sve ljude. U slučaju Gaze, razlika između ove strategije i stvarne politike posebno je očita.
Izvoz oružja
Umjesto da se usredotoči na deeskalaciju, njemačka vlada potakla je sukob izvozom oružja. Godine 2023. državni izvoz oružja u Izrael udeseterostručio se u odnosu na prethodnu godinu, a većina je odobrena nakon 7. oktobra. Njemačka vlada odobrila je prošle godine izvoz oružja Izraelu vrijedan gotovo 327 miliona eura (355 miliona dolara).
Prošle veljače UN-ovi stručnjaci pozvali su sve države da odmah zaustave isporuke oružja Izraelu, uključujući izvozne dozvole i vojnu pomoć. Prema Ženevskim konvencijama iz 1949., države se moraju suzdržati od snabdjevanjem oružjem i municijom ako postoji vjerovatnost da će biti korišteni za kršenje međunarodnog prava.
U nedavnom izvještaju, posebna izvjestiteljica UN-a za Palestinu, Francesca Albanese, navela je “razumne razloge” za vjerovanje da Izrael počini genocid u Pojasu Gaze. Ipak, njemačka vlada ograničava se na podsjećanje Izraela da poštuje međunarodno humanitarno pravo. I unatoč međunarodnim preporukama koje govore suprotno, Njemačka nastavlja izvoziti oružje u Izrael.
S obzirom na apokaliptičnu situaciju u Pojasu Gaze, Njemačka je povećala svoju humanitarnu pomoć, ali to je tek malo više od kurtoaznog. Šizofreno je opskrbljivati zaraćenu stranu oružjem, a istovremeno oplakivati civilne žrtve uporabe upravo tog oružja.
Njemačka feministička vanjska politika također naglašava borbu protiv seksualnog nasilja u oružanim sukobima. Stručnjaci UN-a zaključili su da se seksualno nasilje povezano sa sukobom vjerojatno dogodilo na nekoliko lokacija kada je Hamas započeo napad na Izrael 7. oktobra. Isti UN-ovi istražitelji također su rekli da bi u nedostatku forenzičkih dokaza i svjedočenja preživjelih bilo nemoguće utvrditi opseg takvog nasilja. Hamas je zanijekao da su njegove snage počinile seksualno nasilje, a njemačka vlada je to s pravom osudila, zalažući se za sankcije EU-a protiv počinitelja.
Ali stručnjaci UN-a također su osudili seksualno nasilje nad palestinskim ženama i djevojčicama od 7. listopada, uključujući vjerodostojne izvještaje da su oni u pritvoru bili izloženi višestrukim oblicima seksualnog napada. Njemačka vlada nije se time pozabavila, iako bi istinska feministička vanjska politika imala za cilj zaštititi prava svih žena pogođenih ratom.
Treća smjernica navodi da se feministička vanjska politika treba aktivno baviti područjima u kojima su ugrožena prava žena i marginaliziranih skupina. Situacija žena u Gazi teško da može biti gora. Oko 60.000 trudnica u Gazi pati od pothranjenosti, dehidracije i nedostatka pristupa medicinskoj njezi. Carski rez se izvodi bez anestezije.
Kolonijalni feminizam
Njemačka vlada s pravom je kritizirala situaciju afganistanskih žena pod talibanima i kršenja prava žena od strane iranskog režima. Njen neuspjeh da se usporedivo pozabavi golemom patnjom palestinskih žena i djece sugerira da njemačka vlada zauzima kritički stav o pravima žena samo kada kršenja počini politički protivnik.
Nesposobnost države da provede vanjsku politiku koja se intenzivno reklamira kao feministička također šteti samom feminizmu. To je osobito opasno jer je feminizam imao teška vremena u arapskom svijetu još od kolonijalne ere.
Prema logici kolonijalnog feminizma, napredak za žene može se postići samo ako se napusti lokalna kultura. Pozivi na reforme prava žena od strane kolonista stoga su shvaćeni kao napadi na lokalnu kulturu i kao instrument kolonijalne vladavine.
U nedavnoj prošlosti američka je vlada invaziju na Afganistan predstavila kao službu oslobođenja žena. Ova instrumentalizacija ženskih prava ostavila je traga.
U intervjuima koje sam vodio s aktivistima za prava žena u Jordanu, Maroku, Alžiru i Siriji, mnogi su naglasili učestalost napada na njih od strane društvenih konzervativaca, koji tvrde da su u službi “zapadnih agenata”. Glumci u arapskim zemljama koji feminizam prikazuju kao čisto zapadnjački instrument moći – onaj koji se koristi selektivno – mogu se osjećati opravdanima trenutnom politikom njemačke vlade.
Arapske države redovito su posljednje na svjetskim ljestvicama ravnopravnosti spolova. Razlozi za to su višestruki, no jasno je da sukobi, ratovi i zapadne vojne intervencije posebno štete pravima žena i marginaliziranih skupina.
Feministička vanjska politika uvijek bi trebala uključivati posebnu posvećenost miru, fokusirajući se na politička rješenja umjesto militarizma. Budući da je njemačka politika posebno usmjerena na arapski svijet, može biti učinkovita samo ako se Berlin doživljava kao pošten posrednik u regiji. Ta percepcija je nestala.
Godinu dana nakon objave njemačke feminističke vanjske politike, jasno je da nije samo iznevjerila cilj feminizma, već je i grubo prekršila vlastite smjernice. Ovdje se daje progresivan izgled politici koja ubrzava rat.
(TBT, MEE)
