Američka vlada mora prestati s progonom Juliana Assangea, kojemu treba podići spomenik u Washingtonu kako bi se proslavila njegova herojska djela – rekao je u petak nezavisni američki predsjednički kandidat Robert F. Kennedy Jr., govoreći na Nacionalnoj konvenciji Libertarijanske stranke u Washingtonu.
Kako navodi list Politico, a prenosi Slobodna Dalmacija, Kennedy je na konvenciji govorio gotovo sat vremena, najviše o kršenju građanskih sloboda i temeljnih prava tijekom pandemije, „što je važno pitanje za libertarijance”, pa su ga oni „prekidali aplauzima”.
„Ali oduševljenje večeri i najveće ovacije Kennedy je izazvao kada je napao Trumpa zbog odbijanja da pomiluje Juliana Assangea, osnivača WikiLeaksa koji je optužen za odavanje tajni američke vlade”, piše Politico, navodeći kako je Kennedy optužio Trumpa da je „nastavio Obamin progon i krivično gonjenje Assangea”.
Kao što je poznato, SAD optužuje Assangea prema Zakonu o špijunaži za otkrivanje stotina tisuća povjerljivih dokumenata američke vlade u vezi s ratovima u Iraku i Afganistanu, uključujući i o umiješanosti američkih vojnika u ratne zločine. Australski novinar već godinama se nalazi u engleskom zatvoru, boreći se protiv izručenja u Ameriku.
„Trebalo bi ga slaviti kao heroja”, rekao je Kennedy. „On ne bi trebao biti u zatvoru, trebali bismo mu podići spomenik u Washingtonu. Assangea treba slaviti kao heroja zato što radi upravo ono što bi novinari trebali raditi, a to je da razotkriva korupciju u vladi.”
AZIL U RUSIJI
Kennedy nije zaboravio ni drugog globalno znanog „zviždača” kojeg progoni američka vlada: u govoru pred libertarijancima dodao je da „isto vrijedi i za Edwarda Snowdena, koji je razotkrio ilegalno špijuniranje od strane NSA”. Nezavisni kandidat za američkog predsjednika poručio je da Snowdena smatra „herojem, a ne kriminalcem”.
Edward Snowden, bivši djelatnik američke Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA), otkrio je 2013. svjetskoj javnosti da se ta agencija sistematski bavila masovnim ilegalnim špijuniranjem američkih državljana i stranih državnika. U strahu za sigurnost, pobjegao je iz SAD-a i završio u Rusiji, koja mu je dala azil, a kasnije i državljanstvo. Kao i Assange, Snowden se u SAD-u suočava s teškim optužbama po Zakonu o špijunaži.
„Učinit ću ono što je predsjednik Trump trebao učiniti prvog dana na dužnosti. Pomilovat ću Edwarda Snowdena i odbacit ću sve optužbe protiv Juliana Assangea”, najavio je Kennedy u Washingtonu, na oduševljenje libertarijanske publike.
Kako sada stvari stoje, Kennedy ipak neće biti u prilici da uđe u Bijelu kuću i ostvari to obećanje, ali bi upravo njegovi glasovi mogli odlučiti pobjednika, odnosno biti jezičac na vagi između republikanskog i demokratskog kandidata. Naime, nedavne ankete daju mu između 13 i 16 posto glasova, znatno više od rezultata većine nezavisnih i općenito „trećih kandidata” u povijesti američkih izbora.
BITKA OKO LIBERTARIJANACA
Te su ankete izazvale uznemirenost u oba glavna politička tabora, i demokratskom i republikanskom, jer Kennedy uzima glasove iz oba stranačka bazena: donedavno se mislilo da, kao liberal i bivši član Demokratske stranke, više privlači demokratske glasove, ali travanjsko istraživanje NBC-a pokazalo je da Kennedyjevi glasovi dublje zadiru u Trumpovu stranačku bazu, nego u Bidenovu.
U tom kontekstu, New York Times piše da su sada „Kennedy i Trump krenuli u bitku oko libertarijanaca”, odnosno da je Kennedy nastupom na konvenciji Libertarijanske stranke „uskočio u borbu oko desno orijentiranih glasača nezavisnih stavova”.
Trumpu su ti glasovi iznimno važni: NYT podsjeća da je na prošlim izborima libertarijanska kandidatkinja Jo Jorgensen osvojila 1,2 posto nacionalnih predsjedničkih glasova, „uključujući oko 51.000 glasova u Arizoni, državi koju je Trump izgubio za oko 10.500 glasova”. Zadnje što Trumpu u takvoj situaciji treba je nekakav nezavisni kandidat – k tome iz slavne političke dinastije – koji će kao liberal postati popularan i među američkom desnicom, odnoseći mu glasove na koje je računao.
Ta se Kennedyjeva popularnost u različitim slojevima američkog društva tumači eklektičnošću njegovih političkih stavova. U nekim pitanjima on nastupa kao da dolazi iz desnog krila Republikanske stranke, a u nekima kao da je pripadnik socijalističkog krila Demokratske stranke.
NEPRIJATELJ RATNIH HUŠKAČA
Ovog 71-godišnjeg advokata libertarijanci, kako vidimo, vole zbog njegove borbe za individualne slobode, republikance privlači njegova skepsa prema pandemijskim mjerama, Zelenima imponira njegov višedesetljetni angažman ekološkog aktivista, a lijevo krilo Demokratske stranke pozdravlja njegovu dugogodišnju borbu protiv američkih korporacija koje ugrožavaju prava autohtonih naroda i takozvanog „malog čovjeka”.
A antiratno raspoloženi Amerikanci iz svih društvenih slojeva u Kennedyju će naći žestokog kritičara američke upletenosti u ratove širom svijeta – uključujući i rat u Ukrajini – za što on okrivljuje agresivne neokonzervativne političare (tzv. Neokone) iz obje velike američke stranke. Poznata je Kennedyjeva lanjska izjava da rat u Ukrajini predstavlja „konačni kolaps kratkotrajnog ‘Američkog stoljeća‘ Neokona”.
„Neokonski projekti u Iraku i Ukrajini koštali su 8,1 bilijuna USD, osiromašili našu srednju klasu, izvrgnuli ruglu američku vojnu moć i moralni autoritet, gurnuli Kinu i Rusiju u nepobjedivi savez, uništili dolar kao globalnu valutu, koštali milijune života i nisu učinili ništa za razvoj demokracije”, poručio je Kennedy prošle godine.
Iako se na antiratnom narativu i propagiranju mira na današnjem Zapadu teško mogu dobiti izbori – ali se zato mogu dobiti četiri metka u stomak, kao što je pokazao nedavni primjer slovačkog premijera Roberta Fica – ipak je vrijedno znati da na američkoj političkoj sceni ne stoluju samo ratni huškači.
(TBT)
