Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Prvo zanimanje za moje mišljenje o važnosti Rezolucije o Srebrenici iskazao je novinar Slobodne Dalmacije Zoran Šagolj, te sam tako njemu prvom dao neko svoje opservacije.
„Hvala Valentinu Inzku. Malo ko ga spominje, ali njegov Zakon o negirnaju genocida je embrion ove rezolucije“, izjavio sam i dodao. „Ako bismo se podsjetili kako su tada analitičari, reagirali, kako Inzko samo „dolijeva ulje na vatru“, te da su zastupnici HDZ-a u Državnom pralementu bili zabrljali oko odbijanja tog zakona, te da ih je Dragan Čović naknadno morao korigirati , vjerovatno nakon što su proradili neki važni telefoni od Zagreba do Berlina, do psovke Milorada Dodika u Konjicu, dovoljno govori koliko je bila zapuštena kultura sjećanja na zločine i genocid. Iz te perspektive teško je bilo zamisliti ovaj dan izglasavanje Rezolucije o Srebrenici“.
REPUBLIKASRPSKA MORA U KARANTIN
Na njegovo pitanje da li sam iznenađen stavom nekih od zemalja, pogotovo islamskih ili evropskih, odgovorio sam:“Nisam iznenađen po više osonova. Prvo, ovo nije bila inicijative bosanske, konkretnije bošnjačke politike i diplomatije, već generalnog skretara UN-a Anotionia Guterresa. Svjetski analitičari su očili da je „Srebrenica – putokaz za novu svjetsku politiku“,te da su „UN dale upozoravajući signal protiv svakog oblika genocida. One su osnovane nakon holokausta, kako bi spasilče čovječanstvo od daljnjih civilizacijskih lomova“.
Vjerujem da upada u oči stav UAE, kao jedne od nekoliko islamskih zemlja koje su bile suzdržane, ali mene to nije uopće iznenadilo. Možda će se razočarati ministar vanjskih poslova Elemdin Konaković koji je „sve karte“ bio bacio na tu državu kako bi povezao Sarajevo i Dubai, previđajući bliskost njihovog suverena Muhameda Bin Zayeda i Aleksandra Vučića“.
Na pitanje da li je izvjesnije sada ukidanje RS nego sto je bilo i sto znaciti za unutarnje politicke prilike u BiH, pa i odstetu ratnim zrtvama,odgovoriosam: „Možda zvuči cinično da je Dodik dosta doprinio tome da svijet shvati koliko je nužno donijeti takvu rezoluciju. Vjerujem da neću biti usmaljen u takvom mišljenju. Tako da postoji ozbiljan rizik po status entiteta RS-a ukoliko ga Dodik pretvori u baštinika genocidne zaostavštine srpskih ratnih zločinaca, što uporno čini proslavom Dana RS 9. januara. Svijet je te slike iz Banje Luke vidio. Tamo on likuje nad ljudskim zlom i veliča zločince.
No, takve inicijative od strane nekih bošnjačkih intelektualaca, pa i političara su glupa spinovanja. Dogodine će se diljem svijeta obilježiti 30 godina genocida u Srebrenici i to pod pokrovitlejstvom UN-a. Do tada se RS treba staviti u svojevrstan karantin i međunarodnu izolaciju sve dok u glavama srpskih voždova ne odumru genocidne ideje. Mislim da je to strategija međunarodne zajednice, a ne ukidanje entiteta RS.
Pitanje ratne odštete je „na dugu štapu“, tim prije jer je Bakir Izetbegović upropastio reviziju Tužbe BiH protiv Srbije. Osim ako Vučić baš ne „pobudali“ i ne primora međunarodnu zajednicu da od Srbije napravi pariju. A na dorbom je putu da to i učini“.
Ovaj uvod sam namjerno objavio kako bih pokazao da nisam bio pod utjecajem tvrdnji Senada Hadžifejzovića koji je u svom Centralnmom dnevniku vrlo britkim komentarima o ulozi Zlatka Lagumdžije, Denisa Bećirovića, Željka Komšića i Elmedina Konakovića, koji su sebi pripisali sve zasluge za usvajanje Rezolucije, razotkrio ko stvarno stoji iza inicijative za podnošenje Rezolucije pred UN-om.
Tako je Hadžifejzović je s pravom zamjerio Lagumdžiji što je Azerbejdžan bio suzdržan ako je Ilhan Alijev njegov politički intimus. Ali u „nesreći nekad može biti i sreća“. Ovaj put je sreća za nas da će Konakvoićev i Lagumdžijin kocept prepuštanja utjecaja nad Bosanskim Muslimanima ispred islamskog svijeta dvojici prononsiranih cionista, a kojima su Konaković i Lagudmžija bili fascinirani, ovim činom biti definitivno osujećen.
SIGRUNOST BiH KAO DRŽAVNI REZON ZAPADNIH ZEMALJA
Hadžifejzovićev komentar je od izuzetne važnosti jer se suprostavio populizmu četvorice „srebreničkih rezolucionara“ koji ne samo da je nodstojan žrtava genocida, već umanjuje efektnost ciljeva Rezolucije. On ječak usporedio ponašanje Lagumdžije sa ponašanjem Vučića, koji glasanje o Rezoluciji interpretiraju sportskim riječnikom priprisujući svaki sebi povjesnu pobjedu. Vučić se pred kamerama, koje su prenosile zasjedanje Generalne skupštine UN-a, ponašao ciničnije od Vojislava Šešelja kada se branio u sudnici Haškog tribunala ne priznavajući sud, optužujući zapad za urotu protiv Srba itd. Neka šegrt Vučić nastavi stopama svoga ideološkog učitelja, time neće stornirati Rezoluciju, niti ukinuti Međunarodni sud pravde, niti pobjediti zapad.
Međutim, problem je ako bošnjački političari podrede ciljeve i poruke Rezolucije i budu manipulirali njome u cilju dobivanja političkih poena, kako su se manje više svi od reda do sada ponašali, te zanemare vrlo ozbiljne prijetenje koje dolaze i Banje Luke o “mirnom razdruživanju“ smatrajući to Dodikovim jeftinim populizmom.
Iako je Dodik dobio oštre odgovore na takvu svoju javno obznanjenu prijetnju od strane Američke amabsade u Sarajevu, kao i od evropskih lidera iz Bruxellessa, sve te zmelje moraju biti eksplicitnije kad su ovakveprijetnje u pitanju. Svim evropskim državama Rezolucija daje osnovu da se ponašaju prema Bosni i Hercegovini zbog genocida u Srebrenici kao prema Izraelu po osnovu Holokausta. Posebno je to eksplicitno izražavao njemački kancelar Olaf Scholz svojom podrškom Izraelu nakon Hamasovog napada od 7. oktobra. On, kao i njegova ministrica Annalena Bearbock, papagajski su ponavljali da je „sigurnost Izraela državni rezon njemačkepolitike“. Ovakvu rečenicu trebamo čuti iz njihovih usta i kad je Bosna i Hercegovina u pitanju. Tim prije jer je Njemačka bila prvi sponzor Rezolucije o Srebrenici. Bez ovakvog stava efekti rezolucije će biti otupljen populističkim prepucavanjem i samohvalisanjem kako to čine Lagumdžija i Vučić.
(TBT)
