U nedjelju popodne odjeknula je kao grom iz vedra neba vijest kako je helikopter s iranskim predsjednikom Ebrahimom Raisijem, koji se vraćao sa svečanosti otvorenja brane Giz Galasi na rijeci Aras na iransko-azerbajdžanskoj granici doživio „teško slijetanje“ uzrokovano lošim vremenom i maglom. Nažalost, bio je to eufemizam za ono najgore. Helikopter Iranskih zračnih snaga srušio se u blizini sela Uzi, okrug Varzakan, u iranskoj pokrajini Istočni Azerbajdžan. Svi putnici su poginuli, uključujući predsjednika, ministra vanjskih poslova Hosseina Amir-Abdollahiana, guvernera Istočnog Azerbajdžana Maleka Rahmatija, predstavnika vrhovnog vođe Alija Khameneija u Istočnom Azerbajdžanu, Muhameda Alija Ale-Hašema, uz prateće osoblje.
Iako službena verzija koju potvrđuju i iranske vlasti govori da su uzorci tragedije tehnički kvar i loše vrijeme, postoje teorije da se radilo o sabotaži Izraela ili neke druge strane zapadne službe. To ne bi bilo nemoguće budući da je Azerbajdžan bliski izraelski saveznik na čijim granicama s Iranom borave izraelski špijuni.
Kako god bilo, smrt predsjednika Raisija i njegovih suradnika neočekivani je događaj koji je malo tko mogao predvidjeti. Velika većina Iranaca ovih dana obavijena je tugom i bolom zbog odlaska dragog vođe koji je nakon 85-godišnjeg Khameneija bio druga najmoćnija osoba u Iranu i potencijalni novi vrhovni vođa. Izrazi žalosti su autentični i pokazuju iskreno tugovanje naroda za svojim predsjednikom. Ovo je prilika za uvid u biografiju Ebrahima Raisija koja daje odgovore zašto ga je narod toliko volio.
Skromni počeci
Ebrahim Raisi rođen je 14. prosinca 1960. u drugom najvećem iranskom gradu Mašhadu na istoku zemlje u pokrajini Razavi Horasan. Mašhad je poznato hodočasničko središte šijitskih muslimana koji ga nazivaju „Drugom Mekom“. Ondje se nalazi grobnica i svetište Imama Reze iz 9. stoljeća. Raisi je rođen u siromašnoj obitelji koja je u Mašhad pristigla iz Zabola, koji se nalazi u pokrajini Sistan i Beludžistan blizu afganistanske granice. Raisi je potomak Poslanika Muhameda po nasljednoj liniji šijitskog lidera Husayn ibn Alija (Poslanikov unuk), a također je povezivan s njegovim sinom Ali al-Sajjadom.
U dobi od pet godina, ostao je bez oca, te je tokom djetinjstva bio prisiljen raditi kao čistač cipela i postolar kako bi pomogao obitelji. Raisi je završio svoje osnovno obrazovanje u Javadiyeh školi, zatim je krenuo pohađati medresu. Godine 1975. nastavio je školovanje u medresiu iranskom svetom gradu Komu. Ondje je stekao vrijednu vjersku i pravnu edukaciju. Zadobio je titulu hudžetul-islam što znači „autoritet islama“ – najviša titula ispod ajatolaha.
Prosperitetna pravosudna karijera
Nakon pobjede Islamske revolucije 1979. i svrgavanja režima šaha Mohameda Reze Pahlavija, Raisi se pridružio novom pravosudnom sustavu koji je oblikovan prema načelima islamskog prava (šerijata).Godine 1981. imenovan je za višeg tužitelja grada Karadža. Kasnije je imenovan i tužiteljem grada Hamadana. Istovremeno je obnašao obje dužnosti iako su dva grada udaljena više od 300 km. Godine 1985. imenovan je za zamjenika tužitelja Revolucionarnog suda u Teheranu. Tada je počeo svoj uspon kroz državne strukture. Početkom 1988. od ajatolaha Homeinija dobio je posebne naredbe, neovisne o pravosuđu, za rješavanje pravnih pitanja u pokrajinama Luristan, Semnan i Kermanšah.
Tada je kao zamjenik teheranskog tužioca bio član četveročlanog tužiteljskog odbora koji je sudio političkim zatvorenicima. Odbor je po nalogu Khomeinija naredio pogubljenje između 2.000 i 5.000 političkih zatvorenika i disidenata 1988. Stradali su komunisti, ali najviše članovi Narodne mudžahedinske organizacije Irana (MEK) koju je Iran s pravom smatrao terorističkom.
Tu Raisijevu ulogu kritičari smatraju spornom. Mnogo kasnije Raisi je branio svoju umiješanost u naređivanje likvidacija, tvrdeći da su one bile potrebne s obzirom na napade na pristaše revolucije. Rekao je da je u to vrijeme samo u Teheranu bilo „100 do 120 atentata dnevno na revolucionarne snage“ i da mu je bila čast boriti se protiv toga. Neosporna je istina kako je u prvim godinama nakon pobjede revolucije Iran trpio teror pobunjeničkih grupacija koje su izvodile terorističke napade i razne sabotaže u saradnji sa zapadnim obavještajnim službama.
Odani sljedbenik Iranske revolucije
Nakon Homeinijeve smrti i izbora Alija Khameneija za novog vrhovnog vođu 1989., novoimenovani vrhovni sudac, Muhamed Jazdi, Raisija je imenovao teheranskim tužiocem. Dužnost je obnašao od 1989. do 1994. Nakon toga je imenovan je načelnikom Ureda za opću inspekciju. Godine 2004. Raisi je imenovan prvim potpredsjednikom pravosuđa. Na tom je položaju bio deset godina. Njegova karijera u pravosuđu obilježena je konzistentnim pridržavanjem konzervativnih i tvrdolinijaških stavova, posebno u vezi s političkim disidentima i demokratskim slobodama zapadnog tipa. Od 2014. do 2016. bio je na funkciji glavnog državnog odvjetnika Irana. Nadgledao je provedbu zakona u zemlji.
Godine 2016. dao je ostavku na naredbu vrhovnog vođe kako bi postao predsjednik dobrotvorne organizacije Astan Quds Razavi u Mašhadu koja upravlja svetištem Imama Reze i raznim ustanovama koje pripadaju organizaciji. Prilikom imenovanja, Hamenei ga je nazvao „osobom od povjerenja s iskustvom visokog profila“. To je dovelo do nagađanja analitičara da bi Raisi mogao naslijediti Hameneijana položaju vrhovnog vođe. Funkcija ga je svrstala među pet najutjecajnijih dužnosnika u Iranu. Na njoj je ostao do 2019. Na zapovijed Khameneija, Raisi je od 2012. do 2021. obnašao i dužnost tužitelja Specijalnog klerikalnog suda koji procesuira zločine koje počine islamski učenjaci.
Ulazak u politiku
Raisi se kandidirao za predsjednika 2017. Iako je imao potporu vrhovnog vođe i Iranske revolucionarne garde, izgubio je od umjerenjaka Hasana Rouhanija. Dobio je 39% glasova, a Rouhani 58%. Međutim, poraz ga nije odvratio od političkih ambicija. Geopolitičke okolnosti išle su mu u korist. Izrazito proizraelski i antiiranski živopisni republikanac, Donald Trump, postao je predsjednik 2017. On je ponovno uveo sankcije Iranu i krenuo na sve moguće načine potkopati iranski utjecaj na Bliskom istoku.
Kako je iransko gospodarstvo klizilo u krizu, tako su reformisti u državnim strukturama počeli gubiti utjecaj, a principijelisti (poznati kao tvrdolinijaši) su iskoristili priliku da preuzmu poluge vlasti. Raisi je bio među najistaknutijim principijelistima.
Tokom kampanje za predsjedničke izbore 2021. on je kao kandidat političke skupine, Udruženja borbenog svećenstva (CCA), obećao smanjenje inflacije, povećanje brzine interneta i borbu protiv korupcije. Na izborima u lipnju 2021., uz podršku Hameneija i konzervativnih snaga, Raisi je izabran za predsjednika, pobijedivši na izborima s velikom razlikom od 72% glasova. Iako su izbori bili obilježeni niskom izlaznošću to ne umanjuje zasluženu pobjedu.
Sluga naroda
„Posvećen sam služenju narodu naše voljene zemlje. Čak i onima koji nisu glasali za mene, i ja sam njihov sluga“, izjavio je Raisi na početku svog predsjedničkog mandata. To nije bila samo fraza nego stvarnost.
Jednog dana u avgustu 2021. ubrzo nakon preuzimanja predsjedničke funkcije, bio je na jednom od svojih prvih domaćih putovanja. Pojavljivanje predsjednika je u potpunosti šokiralo jednog mladog radnika na zabačenoj plantaži palmi u južnoj iranskoj pokrajini Bušeher. „Nikada u životu nisam mogao zamisliti da ću ovdje sresti lokalnog zavničnika, a kamoli predsjednika države“, izjavio je mladić. Iznenađenost i pozitivni šok doživjeli su mnogi obični Iranci u sljedeće tri godine dok ih je na njihovim poslovima posjetio drugi najmoćniji čovjek države. Od nepokretne žene koja je šivala na šivaćem stroju u najistočnijoj regiji Irana Južnom Horasanu, preko kurdske vlasnice trgovine u gradu Sanandadžu, do starije gospođe koja je zaustavila predsjednikov automobil nasred ceste u pustinji u centralnom Iranu, obični ljudi su imali sreću da susretnu predsjednika. Bili su zaprepašteni saznanjem iz prve ruke kako se njihov predsjednik želi na licu mjesta (polja, tvornice, rafinerije) upoznati sa stanjem u svojoj zemlji umjesto da sjedi u uredu i čita izvještaje nadležnih službi.
„Mislim kako nemamo pravo reći da smo umorni. Je li mučenik (Qasem) Soleimani ikada govorio o iscrpljenosti ili umoru? Naša je dužnost služiti ljudima u bilo kojim uvjetima“, izjavio je Raisi tokom intervjua za iransku televiziju na pitanje kako se voli odmarati.
Izazovi koronavirusa i zapadnih sankcija
Početak mandata započeo je s dva najveća izazova nakon pobjede Iranske revolucije: pandemijom koronavirusa i zapadnim sankcijama. Nakon nekoliko mjeseci u kojima se nije pretjerano produktivno radilo na proizvodnji i uvozu cjepiva protiv Covida-19, Raisi je uspio napraviti iskorak u borbi protiv pandemije tako što je preuzeo osobno rukovođenje krizom.
Zahvaljujući osobnom angažmanu Raisija Iran je uspio uvesti milijune doza kineskog cjepiva koje je prekinulo agoniju. Odlični osobni odnosi s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom bili su presudni. Do kraja septembra 2021. uvezeno je 60 miliona doza inekcija.
U međuvremenu, Raisi je konstantno vršio napore kako bi ublažio zapadne gospodarske sankcije aktivnim zalaganjem za njihovo ukidanje i traženjem načina kako ih neutralizirati. Iako je vjerovao da oživljavanje Iranskog nuklearnog sporazuma (formalno: Zajednički sveobuhvatni plan akcije – JCPOA) iz kojeg se SAD pod Trumpovim vodstvom povukao u svibnju 2018. predstavlja idealno rješenje, također je čvrsto vjerovao kako ekonomska dobrobit iranskog stanovništva ne bi trebala biti vezana za taj sporazum. Iako je to bio sporazum desetljeća pokazalo se da ga članice mogu lako napustiti. Zato se umjesto oslanjanja na JCPOA odlučio da je najbolje rješenje da Iran razvija sveobuhvatne odnose sa svojim regionalnim i globalnim saveznicima.
Vanjskopolitički iskoraci
Tokom svojeg nepunog 3-godišnjeg mandata, Raisi je odradio 29 diplomatskih putovanja na kojima je posjetio 24 zemlje. Posjetio je Tadžikistan, Turkmenistan, Rusiju, Katar, Oman, Uzbekistan, Kazahstan, Kinu, Siriju, Indoneziju, Venezuelu, Nikaragvu, Kubu, Keniju, Ugandu, Zimbabve, Južnoafričku Republiku, Saudijsku Arabiju, Tursku, Alžir, Pakistan, Šri Lanku, sjedište UN-a u New Yorku i Azerbajdžan.
Ishodi tih putovanja bili su uglavnom plodonosni. Često su rezultirali brojnim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima. Raisijeva najvrjednija vanjskopolitička postignuća na kojima je dao doprinos su normalizacija odnosa (pomirenje) sa Saudijskom Arabijom (mart 2023.), ulazak Irana u Šangajsku organizaciju za suradnju (SCO) u julu 2021., ulazak u BRICS (januar 2024.), potpisivanje ugovora o slobodnoj trgovini između Irana i Euroazijske ekonomske unije (decembar 2023.).
Tijekom svog mandata Raisi je drastično ojačao veze s Rusijom i Kinom te je posjetio Peking i Moskvu. Posebno je povećao vojnu suradnju s Kremljom, što je uključilo prodaju iranskih dronova Ruskoj Federaciji koja ih je koristila u Ukrajini. Za vrijeme Raisijeve administracije pojačani su odnosi s Latinskom Amerikom, Afrikom i Azijom te su razvijeni neki novi savezi koji snažno mijenjaju geopolitičku ravnotežu u korist multipolarnosti.
Osovina otpora i razvoj nuklearnog oružja
Iako je Raisi želio poboljšati odnose sa združenim Zapadom, druga strana to nije namjeravala. „Sankcije su novi način rata SAD-a s narodima svijeta,” izjavio je Raisi u UN-u u rujnu 2021. „Politika maksimalnog ugnjetavanja još uvijek traje. Ne želimo ništa više od onoga što nam s pravom pripada.“
Raisi je javno podržao Osovinu otpora koju su ustoličili Khamenei i legendarni zapovjednik Quds snaga Revolucionarne garde Qasem Soleimani. Osovina otpora je koalicija regionalnih saveznika pod vodstvom Irana, koja je uperena protiv iranskih smrtnih neprijatelja Izraela i SAD-a. Ona uključuje Siriju, libanonski Hezbollah, jemenski pokret Houthi i palestinske skupine Hamas, Islamski džihad i Narodnu frontu za oslobođenje Palestine. Raisijeva administracija podržala je Hamas u ratu protiv Izraela.
Iran se pod Raisijem prometnuo u najsnažnijeg zagovornika palestinskih prava u muslimanskom svijetu, ali i prava muslimana u svijetu.
Kultni trenutak Raisijevog predsjedništva dogodio se kada je držao primjerak svete knjige Kur’ana pred Općom skupštinom UN-a useptmabru 2023. Tada je kritizirao Zapad zbog spaljivanja Kur’ana te je dodao kako „vatra nepoštovanja neće nadvladati božansku istinu“, optužujući Zapad da želi „odvratiti pažnju oruđem slobode govora“.
S obzirom na neprijateljstvo Zapada i Izraela, Iran se okrenuo razvoju nuklearnog oružja kao nikada ranije. Prošle godine obogaćivanje urana bilo je 21 puta veće od nametnutih ograničenja. Nakon što je Izrael napao iransko veleposlanstvo u Siriji početkom aprila, Iran je uzvratio izravnim napadom na teritorij Izraela balističkim i krstarećim projektilima i dronovima što je pokazalo snagu iranskog vojnog stroja koji je postao najmoćniji u regiji.
Unutarnja politika
Na unutarnjem planu, najznačajniji događaj su masovni protesti koji su zahvatili Iran od jeseni 2022. do proljeća 2023. nakon smrti kurdske djevojke Mahse Amini, žene koju je moralna policija privela zbog pogrešnog nošenja hidžaba, a koja je kasnije umrla u pritvoru. Prosvjedi su brzo postali nasilni. Obje strane su koristile silu što je rezultiralo stotinama mrtvih i hiljadama ranjenih. Ipak, teokratski režim nije krahirao iako je to bio najveći test teokracije u četiri desetljeća.
U sljedećim javnim manifestacijama poput Dana Iranske Islamske Republike pokazalo se da politički sustav i dalje ima potporu većine iranskog stanovništva.
Na ekonomskom planu, stopa rasta BDP-a u Iranu je značajno porasla (5,4% u 2023. – druga najveća na svijetu), stope inflacije konačno su obuzdane nakon desetljeća duge borbe (41,5% prošle godine). U prva tri mjeseca tekuće godine, Iran je izvezao najviše nafte u posljednjih šest godina. Javni dug iznosi samo oko 34% nacionalnog BDP-a.
Tokom svog predsjedničkog mandata, Raisi je svečano prisutvovao otvaranju hiljada infrastrukturnih, prometnih, privrednih i kulturnih projekata diljem Irana. To, naravno, zapadne kritičare ne zanima.
Zaključak
Iako je Ebrahim Raisi kao predsjednik ostvarivao pozitivne rezultate i davao veliki doprinos razvoju Irana, javna priznanja i pohvale nisu bile ono što je tražio. Njemu je, kao vjernom i poniznom slugi Iranske islamske revolucije i muslimanu, na prvom mjestu bio uspjeh Islamske Republike, a ne osobna samopromocija. Sukladno svojem vjerskom odgoju, uvijek je imao u vidu širu sliku rada za opće dobro iranskog naroda i iranske države. Sve dužnosti koje je obnašao tijekom svoje karijere služile su tom uzvišenom cilju.
To je potpuna suprotnost od evropskih političara koji se vole hvalisati i isticati svoje zasluge iako su one dio šire slike razvoja. Političari daju naredbe npr. za gradnju bolnica, škola, mostova, ali oni ih realiziraju uz pomoć stručnjaka i običnih ljudi koji rade na tim projektima. Bez angažmana malih ljudi nema rezultata. Raisi je to savršeno shvatao. Prosperitet Irana bio mu je opsesija i za taj cilj bio je spreman dati svoj život što se na kraju uistinu i dogodilo, iako ne u nekom ratu nego u tragičnoj nesreći.
Kad se razmotri radoholičarski karakter Raisija, okolnosti njegove tragične pogibije uopće ne iznenađuju. Svoje posljednje trenutke na ovom svijetu proveo je na dužnosti razgovarajući s rudarskim radnicima iz sjeverozapadnog Irana. Njegova smrt u helikopterskoj nesreći, dok je bio na putu za inauguraciju drugog projekta dana u sjeverozapadnom Iranu, pokazatelj je kako je do kraja bio vjeran svojoj misiji.
Odlazak Raisija može se opisati upečatljivom mišlju utemeljitelja Islamske Republike i prvog vrhovnog vođe ajatolaha Ruholaha Khomeinija. U jednoj svojoj oporuci, misleći o svojoj smrti Homeini je napisao: „Odlaskom sluge, neće biti poremećaja u čvrstom otporu naroda, jer će se pojaviti bolje i moćnije sluge, a Bog je zaštitnik ovog naroda“.
Predsjednik Raisi je izgubio život dok je služio svom narodu kako bi mu osigurao bolju današnjicu i sutrašnjicu. Iako je napustio ovozemaljski svijet, Raisijevo naslijeđe i rezultati neće nestati ni ispariti preko noći nego će biti okosnica koju će unapređivati iranske vođe u budućnosti.
Osim političkih rezultata koje je postigao, njegovo naslijeđe živjet će zbog veza koje se sklopio s običnim narodom. U njegovom mandatu vlada je pokazala kako brine za ljude. Upravo zbog tih veza, narod osjeća iskreno žaljenje zbog odlaska čovjeka koji je sve činio za njih.
Ko god dođe na poziciju predsjednika, iranska politika neće se mnogo mijenjati jer je njen put predodređen vizijom Iranske revolucije.
(TBT, GEOPOLITIKA NEWS)
