Piše: Thomas Friedman, thebosniatimes.ba
Dva najvažnija odbrambena zvaničnika u ratnom kabinetu izraelskog premijera – ministar odbrane Yoav Gallant i bivši načelnik vojnog štaba Benny Gantz, danas otvoreno ukazuju na to da „Netanyahu vodi Izrael u ponor, odbijanjem da sastavi plan za civile u Gazi“.
Čini se, kako tvrde njih dvojica, da Netanyahu, umjesto toga, razmišlja o dugoročnoj vojnoj okupaciji palestinske enklave.
Gantz je rekao da će napustiti vladu ako se do 8. juna ne bude znao jasan plan.
Izraelski premijer je posao radikalan akter, koji potkopava ključne interese Sjedinjenih Država i arapskih saveznika, i na neki način čini uslugu Iranu,
Iran je, uz pomoć svojih saveznika, Hamasa i Hezbolaha, nanio veliku štetu Izraelu, počev od 7. oktobra, kada je ubijeno i protjerano na hiljade Izraelaca sa zapadnih i sjevernih granica zemlje. Na taj način, na jevrejsku državu bačeno je svjetlo i pažnja čitave svjetske javnosti, a Iran je postao nuklearna sila i navjeći imperijalista u regionu. Osim što efektivno kontrolira četiri arapske države, ta zemlja je manje izolirana nego što je ikada bila. A sve to, desilo se za vrijeme Bibijeve vlasti.
Kada su u pitanju palestinske vlasti u Gazi, Netanyahu dobro zna koliko one sarađuju sa izraelskom vojskom, ali i sigurnosnom službom Shin Bet, kako bi zadržale bar neki utjecaj na Zapadnoj obali. S druge strane, Izrael bi dosta koštalo kada bi sam morao da se brine o sigurnosti Palestinaca na Zapadnoj obali, ili o zdravstvu, obrazovanju, bankarstvu i ostalim ključnim stvarima.
Uprkos svemu tome, Netanyahuovi krajnje desničarski koalicioni partneri ipak pokušavaju anektirati Gazu. A zašto ih on podržava?
Razlog je, prije svega, to što glasovi i podrška tih ljudi mogu da ga zadrže na funkciji, i sačuvaju od zatvora, u slučaju da bude osuđen za korupciju.
Što je najgore, Bibi odvraća Izraelce od ideje da u Gazi može postojati bilo kakva vlast Palestinaca, koja je alternativa Hamasu, a legitimna je. Tu se učitava njegovo vjerovanje da su Hamas i Fatah isti.
A sam Netanyahu, sve to radi po nalogu jevrejskih ministara kojima je dao neviđena ovlaštenja u svom kabinetu. Najuticajniji među njima su ministar finansija Bezalel Smotrich i ministar nacionalne bezbenosti Itamar Ben-Gvir.
„Moramo se vratiti u Gazu! Vraćamo se kući, u Svetu zemlju“, uzvikivao je Ben-Gvir na maršu povodom Dana nezavisnosti Izraela koji je proslavljen prošle nedjelje. Netanyahu mu, naravno, nije ništa, niti rekao, niti ga je prekorio.
„Ono što je bitno, moramo da podstaknemo dobrovoljnu emigraciju stanovnika Gaze“, nastavio je Ben-Gvir.
Nije on jedini koji ima takve stavove, i Netanyahuov novi vojni sekretar, navodno je napravio cjelovit plan, bez ičijeg nadzora i saradnje, kojim naglašava da „Izrael treba da trajno upravlja Gazom, i to vojnom administracijom“.
Gallantovo nezadovoljstvo je prošle nedelje kulminiralo. On je jedina osoba u Netanyahuovoj partiji Likurd koja je javno izrazila protivljenje. Prošle nedjelje, održavo je javni govor, bez dozvole premijera, i rekao da „od oktobra od Netanyahua traži plan kako će se vladati Gazom, nakon što Hamas bude demontiran“, ali da „nije dobio nikakav odgovor“.
„Bez takvog plana, preostaju nam samo dvije loše opcije: vladavina Hamasa u Gazi ili izraelska vojna vlast“, dodao je Gallant.
Međunarodni akteri skreću pažnju na to da će normalno stanje poslije rata u Gazi, biti jedino ostvareno ako palestinski entiteti, pod nadzorom međunarodne zajednice, uspostave alternativu Hamasu.
Gallant nije spomenuo učešće palestinskih vlasti, ali ga nije ni isključio. Ali je Netanyahu, s druge strane, jasno rekao: „Gaza neće biti ni Hamastan, ni Fatahstan“. Fatah je stranka predsjednika Abasa.
Izraelski organizacioni psiholog Viktor Friedman, kaže da Netanyahu prećutno pristaje uz ekstremnu desnicu, kako bi očuvao svoju koaliciju.
„Jedno od objašnjenja jeste da ekstremna religiozna desnica, na njega projektira mesijansku sliku, koja odgovara njegovoj viziji da je pozvan da spase Izrael i jevrejski narod. Njegov plan je potpuna pobjeda i povratak Jevreja na to područje“, dodaje psiholog.
Bidenov tim je mjesecima tražio od Netanyahua da napravi plan za Gazu poslije rata, koji bi uključivao palestinsku i arapsku kontrolu nad tom teritorijom i dugoročni plan za demilitarizaciju tog područja.
Međutim, tokom mjeseci pregovora američkog i izraelskog lidera, čini se da je došlo do njihovog blagog razilaženja.
Netanyahuova parlamentarna većina, dala je u nedjelju izuzetnu čast republikanskoj kongresmenki i ženi koja ima pretenzija da postane podpredsjednica Donalnda Trumpa, Elise Stefanik, da se obrati u Knesetu. Stefanik, koja nema nikakvu spoljnopolitičku funkciju, kritizirala je američkog predsjednika i hvalila Trumpa.
A ako se osvrnemo na 2015. godinu i momenat kada je Obamin tim zaključio nuklearni sporazum sa Iranom, kojim je nametnuo inspekcije i ograničnja toj zemlji, po pitanju zaliha obogaćenog uranijuma, vidjet ćemo da se tokom godina mnogo šta promjenilo. I to zahvaljujući Bibiju.
Spomenutim sporazumom, Iran je smanjio svoje zalihe obogaćenog uranijuma na procenat od 3,67 odsto, što je daleko manje od onoga što je potrebno za bombu (90 odsto čistoće).
Netanyahu se ogorčeno protivio protiv sporazuma, iako su ga najviši izraelski zvaničnici podržavali.
Nakon Trumpovog dolaska na vlast, počelo je Netanyahuovo zdušno lobiranje za prekidanje ovog sporazuma. Trump je to i učinio u maju 2018. godine.
Bibi je očigledno računao na činjenicu da će Trump, ako izađe iz sporazuma, i nastavi sa obogaćivanjem uranijuma, raznijeti nuklearne objekte te zemlje. Iako se to desilo – ni SAD ni Izrael nisu bili spremni da napadnu tu zemlju.
Prema izvještajima Reutersa od prošlog mjeseca, Iran sada obogaćuje uranijum do 60 odsto čistoće i ima dovoljno materijala za dva nuklearna oružja (prema definiciji Međunarodne agencije za atomsku energiju). Tako da je trenutak kada će Iran proizvesti atomsko oružje, pitanje dana.
Ovo je jedan od najvećih fijaska za globalnu sigurnost svih vremena.
Izrael bi dobio globalni legitimitet jedino kada bi se obavezao da sarađuje sa novoformiranom palestinskom vlašću, i kada bi organizirao palestinsko-arapske snage koje bi upravljale tom teritorijom.
(TBT,NYT)