Piše: David Hearst, thebosniatimes.ba
76 godina Izrael je imao narativ snažniji kao zaštitni štit od bilo koje Željezne kupole.
Za žrtve najgoreg slučaja industrijskog ubijanja u modernoj povijesti, samoopredjeljenje Židova nakon holokausta nije bilo samo nužnost, glasila je ova priča, to je bio moralni imperativ. Bilo koja država koja se pojavila bila je imuna na osudu. Izrael je bio izvan međunarodnog prava.
Nije bilo granica, sve mu je bilo dopušteno. Bilo je dopušteno okupirati, naseljavati okupirana područja. Bilo joj je dopušteno redovito preventivno napadati svoje susjede. Bilo je dopušteno nuklearno oružje, izvan kontrole bilo kojeg regulatornog tijela.
Mogao je nasilno diskriminirati svoju nežidovsku manjinu i svejedno biti prihvaćen u obitelj demokratskih nacija. Nije bilo dopušteno samo opsjedati Gazu i izgladnjivati stanovništvo teritorija 16 godina, u tome joj je pomogla međunarodna zajednica.
Svako ko je odbacio kredo da ova nasilna država ima pravo na postojanje, suočio se s političkim izopčavanjem.
Izrael je bio “čamac za spasavanje” za Židove koji su se suočavali s antisemitizmom diljem svijeta. To nije bio primarni uzrok valova antisemitizma. Čuvalo je Židove. Nije ih ugrozilo.
Izrael je 76 godina doslovno imao dozvolu za ubijanje. Do ovog ponedjeljka.
Glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda (ICC), Karim Khan, učinio je puno više od podnošenja zahtjeva za naloge za hapšenje premijera Benjamina Netanyahua i ministra obrane Yoava Gallanta. Tužilac ICC-a razbio je mit da je bilo koji izraelski vođa, zvaničnik ili vojnik bio izvan dosega međunarodnog prava.
Otvaranje Pandorine kutije
Netanyahu je bio u pravu što je bio nervozan zbog posljedica, koje su doista dalekosežne. Ova prijava otvorila je pravu Pandorinu kutiju.
Da, trenutno je to samo zahtjev pred sucima ICC-a. Bilo je prilika u prošlosti kada je takav zahtjev prvotno odbačen, kao u slučaju čelnika ruandske milicije traženog zbog zločina počinjenih u Demokratskoj Republici Kongo, ili Omara al-Bashira, bivšeg sudanskog predsjednika.
Ali predraspravno vijeće od tri suca mora se uvjeriti samo u dvije tačke – da postoje razumni razlozi za vjerovanje da je počinjeno barem jedno krivično djelo iz nadležnosti suda i da se hapšenje imenovanih “čini neophodnim” kako bi se osiguralo da se pojave na suđenju, ne ugrožavaju istragu i ne mogu nastaviti činiti isto krivično djelo.
Uzimajući u obzir maltretiranje kojem je sam sud bio podvrgnut, a SAD prijeti njegovim članovima sankcijama, treći nepisani imperativ ocrtavat će se u njihovim glavama: potreba za podrškom nezavisnosti ICC-a.
Ako pokleknu pred ovim pritiskom, legitimitet ICC-a bit će dokrajčen – a osim toga, dokazi za sedam optužbi su neodoljivi.
Pandorina kutija je velika. Ako se nalozi za hapšenje izdaju Netanyahuu i Gallantu, svaki drugi član izraelskog ratnog kabineta i vojnog stroja, sve do običnog rezerviste koji učitava videozapise snimljene na svoj iPhone, mogao bi biti podvrgnut istim optužbama.
Druga stvar koju treba imati na umu jest da se optužbe odnose samo na ono što se dogodilo 7. oktobra ili nakon toga. Khan je svoju prijavu temeljio na izvještaju skupine stručnjaka za međunarodno pravo, koji su se usredotočili na izraelsku politiku gladi i opsade, ograničavajući sredstva potrebna za preživljavanje stanovništva u cjelini. Stručnjaci nisu ispitali pravne implikacije masovnog ubijanja civila.
Ako ova prijava bude uspješna, ili čak ako bude privremeno odbačena, djelokrug ICC-a vraća se od trenutka kad je Palestina primljena u članstvo 2015. Godine 2021. ICC je otvorio istragu o navodima o ratnim zločinima počinjenim u okupiranoj Palestini od maja 2014. .
Prijava od ponedjeljka odnosi se na ovdje i sada. Sve veći niz prijava o svemu što je Izrael učinio na okupiranim područjima tokom posljednjeg desetljeća čeka.
Duga povijest
Duga ruka zakona ICC-a ima gorku povijest. Khanova prijava nije djelo jednog trenutka, niti djelo jednog čovjeka koji je možda mislio da će Ukrajina biti njegovo glavno nasljeđe nakon što je postao glavni tužitelj 2021.
Nadležnost ICC-a nad okupiranim teritorijima bila je žestoko osporavana i niz prepreka je trebalo prevladati prije nego što se ova prijava mogla pokrenuti. Palestina u početku nije bila priznata kao država, pa joj nije bilo dopušteno da bude dio ICC-a. Ogroman pritisak, uključujući prijetnju američkim sankcijama, tada je izvršen na Palestinske vlasti (PA) da ne koriste svoje članstvo za progon Izraela.
ICC je tada morao raspravljati o tome ima li nadležnost nad okupiranom Zapadnom obalom i Gazom, a tek je odluka prethodne tužiteljice Fatou Bensouda omogućila nastavak sadašnjeg postupka. No ta je rasprava trajala šest godina, od 2015. do 2021. godine.
Potreba da ICC uskoči bila je previše očita. Bilo je nekoliko neuspjelih pravnih pokušaja da se izraelski zvaničnici suoče s pravdom u inostranstvu prema načelu univerzalne jurisdikcije.
Bivši premijer Ariel Sharon, bivši ministar obrane Shaul Mofaz i bivša ministrica vanjskih poslova Tzipi Livni suočeni su s mogućim hapšenjem ako otputuju u London. Ali bivši premijer Gordon Brown branio je Livni, rekavši da se “potpuno protivi” nalogu koji je izdao britanski sud za njezino hapšenje zbog ratnih zločina, a bivši ministar vanjskih poslova David Miliband nazvao je svog izraelskog kolegu da mu se ispriča.
Miliband je u vrijeme incidenta 2009. rekao da britanski zakon koji sucima dopušta da izdaju naloge za hapšenje stranih dostojanstvenika “bez ikakvog prethodnog znanja ili savjeta tužitelja” mora biti promijenjen.
Zaista je tako i bilo. Za sve takve pokušaje sada je potrebna suglasnost ravnatelja državnog tuilaštva prije izdavanja naloga.
SAD se veže u čvorove
Trenutna reakcija SAD-a na preporuku ICC-a za naloge za hapšenje još je jedan pokazatelj o čemu se radi. To se kretalo od izravnih prijetnji članovima suda do pokušaja uskraćivanja sredstava PA ako nastavi podržavati slučaj ICC-a.
Američki predsjednik Joe Biden izrazio je ogorčenje činjenicom da ICC uspostavlja istovjetnost između Izraela i Hamasa također tražeći naloge za hapšenje trojice čelnika Hamasa. “I dopustite mi da budem jasan: što god ova tužba mogla implicirati, ne postoji nikakva ekvivalencija – nikakva – između Izraela i Hamasa. Uvijek ćemo biti uz Izrael protiv prijetnji njegovoj sigurnosti”, rekao je.
Glasnogovornik američkog State Departmenta Matthew Miller otišao je dalje rekavši da su dva željena ishoda Washingtona za vođe Hamasa ubojstvo ili suđenje pred izraelskim sudom. “Izraelska vlada bi ih trebala smatrati odgovornima na bojnom polju. A ako ne bojno polje, onda sud”, rekao je.
Bidenova odlazeća administracija sama sebe veže u čvorove. Ako slijedi vlastite namjere kažnjavanjem PA, povlačenjem sredstava ili potkopavanjem legitimiteta ICC-a nametanjem sankcija njegovim sucima i tužiocu, SAD će sam sebi pucati u nogu.
Ako se Biden složi s bivšim državnim sekretarom Mikeom Pompeom da je ICC “klokan sud” i pokuša ga potkopati, što će se dogoditi s ICC-ovim krivičnim progonom ruskog predsjednika Vladimira Putina kao ratnog zločinca za invaziju na Ukrajinu, tužbom koju podržavaju SAD ? Što se događa sa svim ostalim važnim poslovima ICC-a?
Još važnije, što se događa s pokušajima SAD-a da uspostave civilnu vlast koja bi preuzela Gazu umjesto Hamasa, ako Washington uskrati financiranje jedinoj drugoj ruci palestinske vlade?
Biden kaže da želi obnoviti palestinsku državu nakon što ovaj rat završi. Umjesto toga, on je u potpunosti angažiran, zajedno s Izraelcima, u njenoj razgradnji.
Prijelomni trenutak
Za Hamas, mogućnost podizanja optužnica protiv njegovih vođa nije ni približno toliko problematična. Pozdravljajući uspostavu jurisdikcije ICC-a nad okupiranim palestinskim teritorijima, Hamas je osudio odluku suda da traži naloge za šefa svog političkog ureda Ismaila Haniyeha, vođu Gaze Yahya Sinwara i zapovjednika brigade Qassam Mohammeda Deifa, tvrdeći da je oružani otpor protiv okupacije sadržan u rezolucije UN-a.
Ali budući da je Hamas na popisu terorističkih organizacija u većem dijelu zapadnog svijeta, ništa se bitno neće promijeniti, osim činjenice da Haniyeh možda neće smjeti ići u posjetu Egiptu u sadašnjoj klimi.
Kako god pogledate, ovo je prijelomni trenutak. Uništava Izraelov imunitet i duboko osramoćuje njegove pristaše. Razotkriva, kao nikada prije, kolonijalnu prirodu stava da se međunarodna pravda odnosi samo na druge.
Sam Khan citirao je neimenovanog zapadnog vođu koji mu je rekao da je ICC izgrađen za “Afriku i za siledžije poput Putina”. Kako je primijetio Khan, bila je to tužna optužnica suda koja je nastala kao nasljeđe suđenja u Nürnbergu.
U tom smislu, Aipac ima pravo upozoravajući SAD da bi se, ako nalozi ICC-a uspiju, isto moglo primijeniti na američke trupe. “Ove radnje suda predstavljaju ozbiljnu prijetnju: bivši i sadašnji američki i izraelski zvaničnici i građani mogli bi se suočiti s tajnim uhidbenim nalozima ili pozivima koje je izdao sud, a koje su države članice ICC-a obvezne izvršiti”, rekao je Aipac u izjavi.
Zbog svih ovih razloga hitno je potrebna akcija ICC-a kako bi se zaustavio barbarski rat koji se sada procesuira.
Odvikavanje od navike
To je rat bez kraja. To je rat bez završetka, jer nije osmišljen vjerodostojan plan za budućnost Gaze. To je rat u kojem se stotine hiljada Palestinaca u Gazi tjeraju poput stoke iz jednog šatora u drugi, dok Izrael i dalje prekida svu pomoć. I sve se to događa pod kišobranom nekažnjivosti.
Biden je prestar da shvati koliko štete nanosi svojoj zemlji držeći se navike doživotne podrške Izraelu.
Potez ICC-a podijelio je zemlje koje su dosad stajale iza izraelske sedmomjesečne ofenzive. Ujedinjeno Kraljevstvo postaje izolirano od Evrope u svom inzistiranju da sud nema nadležnost u Palestini. Francuska, Belgija i drugi izrazili su podršku istrazi ICC-a.
Tako je i Josep Borell, visoki predstavnik EU za vanjsku politiku koji je podsjetio države koje su stranke Rimskog statuta ICC-a da moraju provoditi presude suda.
Ali za one vođe, poput Bidena, koji se teško odvikavaju od životne navike, podrška Izraelu sada ima svoju cijenu. To znači poricanje apartheida, poricanje genocida i poricanje ratnih zločina kao što je masovno izgladnjivanje. Optužnica raste, a braniti se postaje nemoguće.
Rat je uništio ne samo međunarodnu reputaciju Izraela, već i globalni položaj svih onih koji ga i dalje podržavaju.
(TBT, MEE)