ISLAMISTIKA
Islam sa svojim moralnim zahtjevima i
normama ponašanja uzdiže čovjeka na najviši stepen ljudskosti i dostojanstva
koji se izražavaju u ljudskom moralu ili ponašanju
Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
U znamenitom
hadisu: ”Poslan sam da usavršim moralne vrijednosti” (Musnedu š-Šihab
el-Kuda'i, 4/271) poslanik Muhammed, a.s., najavio je primarnu svrhu svoga
poslaničkog poziva. Otuda je razumljivo da ćemo u izvorima islama naići na
snažno isticanje, odn. zahtijevanje moralnog življenja kako na nivou pojedinca,
tako i na nivou jedne zajednice. Kako god moralne vrijednosti doprinose sreći,
uravnoteženom životu i duhovnom blagostanju čovjeka kao pojedinca, jednako tako
ovo važi i za društvo u cjelini. Dakle, islam kao vjera pred nas postavlja
moralne zahtjeve najvišeg reda. To, s jedne strane, predstavlja obavezu za
čovjeka da se u svim životnim situacijama ponaša moralno, časno, čestito i
plemenito, a, s druge strane, to je i velika počast ukazana čovjeku koja,
zapravo, priliči ljudskome biću kao takvome. Naime, samo se od čovjeka traži
lijepo ponašanje, kultura, edeb, moral ili ahlak, dok se, npr., od životinja to
ne traži. Prema tome, ne priliči čovjeku da čini djela koja su obilježja
životinjskih bića. Islam sa svojim moralnim zahtjevima i normama ponašanja
uzdiže čovjeka na najviši stepen ljudskosti i dostojanstva koji se izražavaju u
ljudskom moralu ili ponašanju. Sasvim je jasno da muslimanu ne priliči loše
ponašanje i kršenje moralnih normi, odn. podrazumijeva se da jedan musliman u
svome svakodnevnom životu pokazuje kvalitet morala i lijepog ponašanja, jer to
je zahtjev njegove vjere koju bismo jednom riječju mogli opisati kao – lijepo
ponašanje, jer, kako se prenosi u jednom hadisu, neki čovjek je došao
Poslaniku, s.a.v.s., i upitao ga: – O, Allahov Poslaniče, šta je vjera? –
Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘’Husnu l-huluk – Lijep ahlak / lijepo
ponašanje’’ (nav. prema: Gazali, Ihja’, 5/164).
Ibadet i ponašanje
Svi ibadeti (obredi) u islamu ukazuju i vode ka lijepom i ispravnom ponašanju onoga ko ih redovno obavlja. Mnoštvo je dokaza za ovu činjenicu; istaknimo ovdje samo neke. Kada je riječ, npr., o namazu, Uzvišeni Allah kaže: …i obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno… (El-‘Ankebut, 45). Jasno je, dakle, da obavljanje namaza muslimana odvraća od nedoličnog ponašanja, ružnoga govora itd. Zar se onaj ko pet puta dnevno čini sedždu svome Gospodaru ne prisjeti svojih namaza i svoga Gospodara kada hoće da učini nešto ružno, ili da pred sobom i drugima učini nešto nedolično, da uvrijedi drugoga čovjeka, da lažno posvjedoči, zakine na vagi…?! Na međusobnu povezanost ibadeta posta i ponašanja eksplicitno ukazuje sljedeći hadis: ”Post nije samo ustezanje od jela i pića, već je post ustezanje od besmislenog i bestidnoga govora. Ako te neko
psuje ili viče, reci: ”Ja postim!” ”Ja postim!” (Ibn Huzejme, Sahih,
7/282) I u svim drugim ibadetima u islamu lahko je uočiti tu neraskidivu vezu
između određenog ibadeta i ponašanja. Namaz, post, zekjat, hadždž i njima
slični ibadeti iz islamskog učenja – ističe Muhammed el-Gazali – upravo trasiraju put do savršenih vrlina i
čistih manira zahvaljujući kojima život dobija svoj značaj i važnost. Radi ovih
plemenitih manira – koji su povezani s takvim životom ili stvaraju uvjete za
njega – ovi ibadeti zauzimaju važno mjesto u Allahovoj vjeri (Karakter
muslimana, 13).
Loše ponašanje vodi u Džehennem
Slučajevi suprotni ovome, tj. ukoliko nas naši
namazi, postovi, zekjati, sadake itd. ne udalje od nedoličnog ponašanja i
nevaljalih djela, nedvojbeno svjedoče samo jedno: nedostatak čvrstog imana i
neiskrenost u vjeri, što, na koncu, vodi ka Džehennemu kao vječnom
prebivalištu. U tom smislu opominje nas hadis od Ebu Hurejrea, r.a., u kome
stoji da je on ispričao sljedeće: ”Jedne prilike neki čovjek rekne Allahovome
Poslaniku, a.s.: ‘O, Božiji Poslaniče, ima jedna žena koja je poznata po tome što
puno klanja, puno posti i puno sadaku dijeli, ali ona bihuzuri svoje komšije
svojim jezikom!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Ona je za Džehennema’. Isti
čovjek nastavi: ‘A ima jedna žena koja je poznata po tome da ne posti baš puno,
rijetko kad sadaku daje, a slabo i klanja, ma u sadaku daje koji komadić sira,
ali ona ne bihuzuri svoje komšije svojim jezikom!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
na to reče: ‘Ona je za Dženneta” (Musned
Ahmedov, 40/2). Prema tome,
onaj ko uznemirava i zlostavlja svoje komšije zaslužuje najoštriju osudu, a na
Sudnjem danu najstrožiju kaznu. U jednom drugom hadisu za takvu osobu Poslanik,
s.a.v.s., je rekao: ”Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje!
Tako mi Allaha, ne vjeruje!” – Ko, Božiji Poslaniče”, upitaše ashabi. ”Onaj
od čijeg uznemiravanja susjedi nisu sigurni”, odgovori Poslanik, a.s. (Musned Ahmedov, 16/80). Pomoću ova
dva hadisa dolazimo do spoznaje da loš ahlak jeste, ustvari, nifak
(dvoličnjaštvo).
Lijepo
ponašanje je deredža
Veliki je broj hadisa Allahovoga Poslanika, a.s., koji govore o ahlaku ili
lijepom ponašanju i koji vjernike obavezuju da se ukrase moralnim vrlinama kako
bi upotpunili svoje vjerovanje i dosegli visoke deredže (stepen) u tom smislu.
Izdvojit ćemo samo nekoliko takvih hadisa, pravih dragulja, koji treba da nas
osvijeste i osvijetle nam ljepotu našeg šeri'ata i življenja u skladu sa
njegovim moralnim propisima. U jednom hadisu Allahov Poslanik, a.s.,, veli da
će ”vjernik svojim lijepim ponašanjem (ahlakom) postići deredžu koju ima
postač i onaj ko ustaje noću da klanja (nafilu-namaz)” (Ebu Davud: 4789). U
drugom hadisu naš Vjerovjesnik, a.s., kazao je da je ”najpotpuniji vjernik u
svome imanu onaj koji ima najljepši ahlak i koji je najnježniji prema svojoj
porodici” (Tirmizi: 2612). Nadalje, Abdullah b. Omer, r.a., kaže: Rekao je
Allahov Poslanik, a.s.: ”Ja se čudim onome ko svojim parama kupi robove a onda
ih oslobodi! Kako ne kupi slobodne ljude svojim lijepim ponašanjem? To je veći
sevap” (Džami'u s-sagir: 149/2).
Ebu ed-Derda’, r.a.,
prenosi od Vjerovjesnika, a.s., da je rekao: ”Na Mizan-tereziji ništa nije
teže od lijepog ponašanja!” (Ebu
Davud: 4799) Džabir, r.a., prenosi nam da je Allahov Poslanik, a.s.,
rekao: ”Meni je najdraži, i on će sjediti najbliže meni na Sudnjem danu onaj
ko ima najljepši ahlak” (Tirmizi:
2018). Taberani u svome Mu'džemu l-kebiru (1/195) bilježi da je neki čovjek upitao Poslanika, a.s.: ”Koje djelo
je navrjednije?” ”Lijepo ponašanje” – odgovori Poslanik, a.s. Navodemo još i
hadis u kome stoji, kako se prenosi od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov
Poslanik, a.s., bio upitan o tome šta će ljude najviše uvesti u Džennet, pa je
odgovorio: ”Bogobojaznosti i lijepo ponašanje” (Tirmizi, 7/286).
Mogli bismo navesti još hadisa identičnog sadržaja, (više v.: Gazali, Ihja’, 5/163-172;
Kandehlevi, Cvjetovi iz Muhammedove bašče, 501-518) no
navedeni hadisi dovoljni su nam da izvedemo sljedeće zaključke: a) lijep ahlak
ili ponašanje dio je imana i upotpunjuje njegov sadržaj; b) lijepo ponašanje
vodi ka Poslanikovom, a.s., društvu i njegovoj blizini na Sudnjem danu; c)
lijep ahlak je jedno od najvrjednijih ljudskih djela i djela koja imaju težinu
na Mizan-tereziji; i d) lijep ahlak je osobina džennetlija. Ukratko, lijep
ahlak jeste, zaista, velika deredža!
Lijepo ponašanje je pokornost i dobro
Na temelju spomenutih hadisa kao i brojnih
kur'anskih ajeta možemo, također, izvesti i daljnje zaključke, od kojih nam se
dva zaključka čine posebno važnim. Naime, 1) lijepo ponašanje ili ahlak jeste, u
jednom općem značenju, pokornost (ita'at)
Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, a.s., u svemu što nam je dostavljeno: I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam milost ukazana bila (Ali ‘Imran, 132); I budite pokorni Allahu, i budite pokorni Poslaniku, i oprezni budite! (El-Ma'ide, 92) i 2) lijepo ponašanje jeste činjenje dobra i dobrih djela općenito: O, vjernici, činite ruku i sedždu, i robujte vašem Gospodaru, i činite dobro da biste uspjeli (El-Hadždž, 77); A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili, oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti (El-Bekare, 82)
Znakovi lijepoga ponašanja
Osobine vjernika
Spoznali smo da je lijep ahlak iman (vjera). Zato je potrebno ukazati na znakove pomoći kojih se raspoznaje lijep ahlak, kao i loš ahlak. Uzvišeni Allah je u Svojoj Knjizi, kako kaže imam-i Gazali, spomenuo osobine vjernika i munafika i, generalno govoreći, one su plod lijepog i ružnog ahlaka. Dakle, postojanje osobina vjernika znak je lijepog ahlaka, nepostojanje tih osobina znak je lošeg ahlaka, dok postojanje samo nekih od njih ukazuje na manjkavost lijepog ahlaka (Gazali, Ihja’, 5/223-224). Osobine vjernika u Kur'anu su jedna od njegovih velikih tema i mnogo je ajeta koji o tome govore tako da ta tema zaslužuje znatno dužu i širu elaboraciju.
Udjeljivanje, opraštanje…
Naš Poslanik, a.s., kome je data ”punina riječi”, u jednom svom hadisu ukazao je na tri moralne vrijednosti koje možemo promatrati i koje jesu znakovi lijepog ponašanja. Svoje ashabe jedne prilike upitao je: ”Hoćete li da vas uputim na moralne vrijednosti koje važe i na dunjaluka i na Ahiretu?!”
”Svakako, Božiji Poslaniče”, odgovoriše. Onda on reče: ”Održavaj vezu sa
onim ko ju je s tobom prekinuo, daj onome ko tebi uskraćuje i oprosti onome ko
ti je nanio nepravdu!” (Bejheki, Šu'abu l-iman, 17/118). Upamtimo,
primijenimo i ukrasimo se ovim dunjalučkim i ahiretskim vrlinama!
Razdraganost lica, ne srditi se
U još jednom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., na direktan način spomenuo
je šta predstavlja lijep ahlak rekavši da je to ”razdraganost u licu i
izbjegavanje srdžbe” (Bejheki, Šu'abu l-iman, 17/101).
Stid, poštenje, radinost…
Neko je sabrao
znakove lijepoga ahlaka pa je rekao: ”To je da čovjek bude velikog stida,
skoro nikako ne ezijeti (uznemirava) druge, velikog poštenja, istinoljubiv
bude, malo govori, a mnogo radi, malo posrće i malo se bavi besposlicama,
dobrostiv bude i samo spaja, bude staložen, strpljiv, zahvalan, zadovoljan,
blag, nježan, čedan, tanahan, ne proklinje, ne psuje, ne potvara, ne prenosi
tuđe riječi, ne bude brzoplet, zloban, škrt, zavidan, bude uvijek nasmijan i
ljubazan, voli zarad Allaha, mrzi zarad Allaha, zadovoljan bude zarad Allaha i
ljuti se samo zarad Allaha. Eto, to je lijep ahlak” (Gazali, Ihja’,
5/26).
Da, lijep ahlak
podrazumijeva i to da se klonimo nevaljalih djela, posebno onih koje je Kur'an
spomenuo i osudio kao što su: nepravda, zlostavljanje, laž, lažno svjedočenje,
ponižavanje drugih, špijuniranje, ogovaranje, loše mišljenje o vjernicima…. Završimo
dovom našega Poslanika: ”Bože, uljepšao si moj izgled, pa uljepšaj i moj
ahlak!” (Ibn Hibban, Sahih, 4/411)
(TBT)