KOLUMNA
Izjava Bakira
Izetbegovića u Evropskom parlamentu da je BiH najbrže rastuća ekonomija u
regiji je nerealna, smatraju stručnjaci
Piše: Vedrana
Maglajlija, thebosnaitimes.ba
U zemlji u kojoj
600.000 ljudi živi sa 1,5 eura dnevno, 60 posto mladih je nezaposleno, u kojoj
se vraćanje duga finansira iz novih zaduženja i gdje ne postoji sistemski
pristup privrednog razvoja, izjava predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira
Izetbegovića u Briselu da je BiH najbrže rastuća ekonomija u regiji je
“nerealno predstavljanje stanja u kojem se nalazi ova država i njeni
građani”.
To smatraju
ekonomski stručnjaci, koji kažu da su podaci koje je Izetbegović iznio u svom
govoru u Evropskom parlamentu “čista statistička kozmetika”.
“Porast BDP-a
u 2015. bio je 3,14 posto, što je dvostruko više u odnosu na 2014. Ove godine
očekujemo da stopa rasta BDP-a ostane na tri posto, s mogućnošću povećanja i na
četiri posto u srednjoročnom periodu. Prihodi od indirektnih poreza su porasli
za tri posto. Industrijska proizvodnja povećana je za 2,2 posto. Nezaposlenost
je u odnosu na prošlu godinu opala za 4,4 posto”, rekao je Izetbegović u
Briselu.
Ipak, to ne
predstavlja stvarno stanje ekonomije u BiH, budući da su zemlju, između
ostalog, 2014. pogodile poplave, pa je normalno očekivati da će porasti
industrijska proizvodnja u sljedećoj godini, iako je, dodaju stručnjaci, taj
porast “smiješan i zanemariv”.
Ekonomski porast
ni izbliza nije dovoljan da se riješi problem siromaštva i deficita uz veliko
zaduživanje zemlje, a, s druge strane, smanjena nezaposlenost je dijelom
rezultat odlaska građana u potragu za poslom u drugim državama.
“Pravilnije bi
bilo ustvrditi da je BiH u 2015. godini među onim ekonomijama u regiji koje su
ostvarili najviši ekonomski rast, ali ne i da je imala ‘najbrže rastuću
ekonomiju u regiji”, kaže profesor na Ekonomskom fakultetu u Tuzli Kadrija
Hodžić.
‘Manja
nezaposlenost jer su ljudi otišli iz zemlje’
Nezaposlenost na
početku 2016. godine, mjerena kao registrovana stopa nezaposlenosti od 42,6
posto i kao anketna stopa nezaposlenosti od 25,4 posto najveća je u Evropi,
dodaje.
S druge strane, u
Hrvatskoj je stopa anketne nezaposlenosti negdje oko 13 posto, u Srbiji 17, a u
Crnoj Gori 19 posto.
“Smanjenje
nezaposlenosti, na koje se poziva gospodin Izetbegović, dijelom se može
objasniti masovnim odlaskom stanovništva na rad u inostranstvo. O tome zorno
svjedoči sljedeća prosta računica – prema „Anketi o radnoj snazi 2016“ ukupnu
radnu snaga u 2014. godini čini 1.136.000 osoba, a u 2015. godini 1.074.000.
Razlika je 62.000 osoba. Ako se pođe od toga da je broj zaposlenih porastao za
10.000, ali i da je broj nezaposlenih porastao za 7.000, gdje se „izgubio“
ostatak od nekih 30.000 do 40.000 osoba? Mogući odgovor je da su odustali od
uzaludnog prijavljivanja na Zavod za zapošljavanje i otišli raditi na crno ili
su otišli raditi u inostranstvo.”
Iako BDP jeste
porastao, to nije mjerodavan pokazatelj da građani žive bolje, a njegov porast
ni izbliza nije dovoljan da se riješe problemi siromaštva i hroničnih deficita.
“Usto, za razliku
od Izetbegovićevih 3,14 posto, Centralna banka BiH je zvanično objavila da je
ostvareni nominalni rast od 3,26 posto u 2015. godini. Ovaj rast je zasnovan na
rastu industrijske proizvodnje i rastu realnog prometa na malo, koje se dijelom
mogu objasniti niskim osnovicama usljed poplava u istom periodu prošle godine”,
dodaje Hodžić.
‘Rast je toliko
mizeran da ga je bolje ne spominjati’
Za profesora na
Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Dženana Džonlagića, postoje mnogo bolji
ekonomski indikatori, a to je kako građani žive.
“Ljudi koji
izjavljuju kako su ekonomski rezultati u BiH fascinantni su ljudi koji žive u
paralelnom svijetu i ne razumiju realne ekonomske pokazatelje. Ako pročitate
izvještaj Evropske komisije i Agencije za statistiku EU, on će vam reći da je
najlošija karika u BiH upravo statistika, ako vam EU kaže da vam je statistika
nepouzdana, kako onda možete na temelju toga izlaziti sa takvim podacima? Šta
znači dva posto rasta industrijske proizvodnje, to je toliko mizerno i nisko,
da je bolje to ne spominjati.”
Ključni
pokazatelji koji govore u kakvom stanju su bh. ekonomija i društvo su ekstremno
nizak dohodak po glavi stanovnika, ogromna nezaposlenost, veliki
vanjskotrgovinski deficit te vanjski dug koji se utrostručio od 2006, ističe
Džonlagić.
“Ono što je ključni
pokazatelj je ekstremno nizak dohodak po glavi stanovnika, niska primanja
građana, ispod svakog evropskog prosjeka.”
Prema podacima
agencija za statistiku država regije, najviša prosječna plata u zemljama
Zapadnog Balkana je u Sloveniji (1.022 eura), slijedi je Hrvatska, gdje
prosječna plata iznosi 752 eura dok je u Crnoj Gori taj iznos 488 eura. U BiH
je prosječna plata 424 eura, Srbiji 374, a u Makedoniji 354 eura.
“Imamo i drugi
pokazatelj, a to je veliki vanjskotrgovinski deficit, koji je oko sedam
milijardi KM (3,5 milijardi eura), više se uvozi nego što se izvozi i to je već
hronično oboljenje ekonomije. Također, u posljednjih deset godina utrostručio
se vanjski dug zemlje. Struktura tog javnog duga je jako loša da to uglavnom
ide na krpljenje budžetskih rupa. BDP je iznimno nizak i to što se sada vrti na
dva do tri posto je nedovoljno i ne može biti razlog za neko ushićenje”, ističe
Džonlagić.
‘U BiH postoji
feudalna ekonomija’
S ovim se slaže i
Hodžić, koji dodaje da stopa rasta od tri posto, čak i ako bude zadržana u
narednim godinama, neće biti ni izdaleka dovoljna. Da bi se potakao rast
zaposlenosti i smanjenje siromaštva, uz rast ukupnog duga, to treba iznositi
osam do devet posto, objašnjava Hodžić.
“Da se mi tolikom
brzinom krećemo naprijed primijetili bi to ostali, pa bismo, recimo, bili na
naslovnici sljedećeg broja Economista. Možemo reći da što se tiče privrednog
razvoja mi idemo puževim korakom, odnosno da je ekvivalent našeg kretanja u
2016. kretanje kornjače”, opisuje situaciju ekonomski analitičar i vanredni
profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci Goran Radivojac, pitajući se da
li iko u BiH trenutno može nabrojati pet velikih investicija.
“Činjenica je da
je neprihvatljivo veliki broj stanovnika nezaposlen, a ipak smo mi 500-ak
kilometara od nekog Beča, Verone, da ne govorim o Ljubljani, Zagrebu. To su
područja koja imaju dramatično veću zaposlenost od nas i ne možemo reći da smo
u odnosu na njih napravili bili kakav bum, naprotiv pitanje je decenija, ne
godina, kada njih možemo stići.”
Kako dodaje, BiH
ima problem ne samo sa konceptom privrednog razvoja, nego i taj da prati
tehnološki razvoj današnjice, te se ne može reći da u zemlji postoji, ne
jedinstven, nego bilo kakav sistemski pristup podršci privredi.
“Sve što imamo u
BiH je rezultat lične inicijative i uspjeha pojedinaca da nešto naprave u svom
kraju, tako da to više liči na oblik neke feudalne ekonomije, nego na neki
sistem kojim se upravlja. Kada uzmemo industrijsku kartu bivše Jugoslavije koja
je prepuna fabrika, pa vidimo na šta danas liči karta BiH. Privreda i BiH, i
FBiH i RS-a pati od fenomena stečaja, loših privatizacija, nedostatka
investicija. Mi nismo ni po produktivnosti, ni po industrijskoj proizvodnji ni
prema drugim pokazateljima ni blizu da stignemo 1991. godinu.”
‘Možemo maštati o
onome što smo imali prije 60 godina’
Prema njegovom
mišljenju, investicije bi trebale biti dio nekog šireg, ozbiljnijeg paketa koji
bi u neko dogledno vrijeme dao zamah pravom privrednom razvoju.
“Mi ovdje još
imamo određeni broj stanovništva koji je vidio kako je to izgledalo poslije
50-ih i 60-ih godina, kako izgleda ozbiljan privredni razvoj, kako se to radi u
ozbiljnoj zemlji na ozbiljan način i kako se postižu ozbiljni rezultati.
Nažalost, to je ovdje bilo prije 60 godina i mi o tome danas možemo samo da
maštamo.”
BiH je
najsiromašnija zemlja u Evropi i spada među 20 najsiromašnijih u svijetu, kažu
naši sagovornici, gdje 2,5 miliona stanovnika živi na granici siromaštva, a
njih 600.000 sa 1,5 eura ili manje dnevno.
Stoga je, dodaju,
nerealno i neozbiljno govoriti o BiH kao najbrže rastućoj ekonomiji u regiji.
(TBT, Al Jazeera)