KOLUMNA
Trump je rekao da želi ujediniti zemlju, no ostaje vidjeti
dopire li uistinu do zajednica koje je njegova kampanja otuđila
Piše: Janusz Bugajski, thebosniatimes.ba
Sljedeće četiri godine bit će ozbiljan test za američko
jedinstvo i stabilnost. Američke su podjele potpuno razotkrivene dugom i grubom
kampanjom, a čini se da će ih dolazeća administracija Donalda Trumpa produbiti.
Brojne su pukotine u američkom društvu. Postizborna karta pokazuje jasnu
geografsku podjelu između crvenih republikanskih i plavih demokratskih država s
nekoliko neopredijeljenih država u sredini. Clinton je premoćno pobijedila u
sjevernim primorskim državama na istočnoj i zapadnoj obali, ali nije uspjela
osvojiti sjeverni “zahrđali pojas” gdje je Obama trijumfirao prije
osam godina. Trump i republikanci su osvojili su značajnu većinu na sjeveru, u
središtu i na jugu zemlje te čak uspjeli vratiti gotovo uravnoteženu Floridu.
Ove unutardržavne podjele na svoj način zrcale rasjek Unija-Konfederacija
tijekom Građanskog rata od 1861. do 1865. između Dubokog Juga i Jenki Sjevera.
Neki su radikali čak predlagali odvajanje Kalifornije gdje je Clinton osvojila
62 posto glasova. Iako tako očajnički potezi neće uspjeti, oni indiciraju
dubinu emocija koje su generirali izborni rezultati.
Još snažniji konflikt u američkom društvu je podjela na
urbano i ruralno, koju mnoga istraživanja nisu ispravno promotrila. Premoćna
većina ruralnih područja i stanovnika malih gradova je glasala za Trumpa. Oni
su tradicionalno sumnjičavi prema “washingtonskim strukturama” i
vjerovali su da je Trump izvan njih te da će protresti saveznu vladu i iskorijeniti
korupciju službenika i osobni interes elita.
Geografske podjele ojačane su kontrastom radničke klase i
uredskih radnika. Radnička klasa otpuštana tijekom velike recesije 2008.
grčevito se borila da nađe posao i gorko se žalila da više nema njezinih
proizvodnih poslova. Uistinu, za američke je kompanije postalo profitabilnije
prebaciti tvornice izvan granica. I sam Trump ima poslovne ispostave preko
mora, ali ih je tijekom izbora nastojao prikriti. Neprestano je obećavao u SAD
“vratiti poslove” koji su izgubljeni u globaliziranoj konkurenciji.
Njegovi protekcionistički recepti ustvari bi mogli pogoršati ekonomske uvjete,
ali na bazičnoj razini su privukli građane. Mnogi od radnika koji su ga
podupirali, osjećali su da imaju pravo na dobro plaćene poslove, protivili su
se imigrantima koji su bili spremni raditi za manje i smatrali su da ih je
Demokratska stranka napustila. Svi ti antagonizmi hranili su podjelu
imigranti-domaći koju je Trumpova kampanja stalno iskorištavala.
Republikanski kandidat je izdvojio Meksikance i muslimane
kao stereotipe koji su privukli bijesne radnike i bijele kršćanske
nacionaliste. Oslikao ih je ne samo kao prijetnju sigurnosti, nego i američkim
radnim mjestima i ekonomskom prosperitetu. Rastuća ksenofobija također se odražava
u stalnim rasnim podjelama, unatoč činjenici da je Amerika proteklih osam
godina imala crnog predsjednika. Trumpova je kampanja izbacila na vidjelo
brojne prigovore i predrasude te otvorila vrata podršci bijelih supremacista,
iako se Trump poslije nastojao distancirati od otvoreno rasističkih grupa.
Muslimani su predstavljeni kao sumnjivi element u američkom društvu koji bi
mogao skrivati teroriste. Trumpova prijetnja da zabrani svim muslimanima ulazak
u zemlju izazvala je valove šoka ne samo u islamskoj zajednici, nego i među
drugim religijskim manjinama. Poslije je reterirao, ali gorak okus predrasuda i
diskriminacije ostaje.
U izbornoj je utrci izronila još jedna važna podjela: na
ljude s visokom te one sa samo temeljnom naobrazbom i nostalgijom za mitskom
prošlošću. Ovi potonji su većinom glasali za Trumpa jer su upili njegovu
simplicističku poruku “Učinimo Ameriku opet velikom” bez ikakvog
racionalnog tumačenja kako on to kani učiniti.
Tijekom kampanje se pojavio i generacijski jaz jer su se
mnogi milenijci, koji su podupirali socijalista Bernieja Sandersa iz
Demokratske stranke u predizborima, prebacili u tabor Hillary Clinton. Izlazne
ankete pokazale su da su stariji, posebno umirovljenici, naginjali Trumpu prije
svega jer nisu vjerovali Clinton ili nisu imali povjerenja u ženu kao vrhovnog
zapovjednika. Ovaj rodni jaz ostaje vidljiv po cijeloj naciji, što Trump vješto
koristi. Frustracija među mladima se pokazuje od izbora jer prosvjeduju protiv
njega u brojnim gradovima. Preostaje vidjeti hoće li se prosvjedi
transformirati u neki konstruktivni politički aktivizam ili će generirati
različite oblike protuvladine militantnosti.
U postizbornoj slabosti nekoliko je političkih figura
pozvalo Trumpa da odbaci neke od stavova koji su produbili podjele u američkom
društvu. Iako je izabrani predsjednik izjavio da želi ujediniti zemlju, ostaje
vidjeti dopire li Trump uistinu do brojnih zajednica koje je njegova kampanja
otuđila. S pomirbom s vrha ili bez nje, američko društvo prolazi konvulzije
kakve nitko nije mogao zamisliti prije izbora. Sljedeće četiri godine bit će
nepredvidivo putovanje kroz društvenu politiku.
(TBT, Washington
mail)